open-navfaktor-logo
search
Intervju
Žiško: Vlast samo priča, a treba nam dva koraka do smanjenja zagađenja zraka u Sarajevu i drugim gradovima u FBiH
Da bi se počeo pročišćavati zrak u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Kaknju i drugim mjestima, za to treba predvidjeti novce u budžetu, ali to se uglavnom ne radi, nego kada nas poklopi smog sa česticama opasnim po život vlast počne sa istom pričom kako bi trebali nešto preduzeti, a oni ne preduzimaju ništa već godinama.
07.01.2024. u 19:39
get url
text
Denis Žiško
Denis Žiško

Problem je lako rješiv ako to vlast hoće da uradi. Pomogne građanima da ukinu grijanje na ugalj, drva, pa i prirodni gas, a da se instaliraju toplotne pumpe i utople kuće kako bi se trošilo što manje energije zimi, predlaže u intervijuu za Faktor Denis Žiško, koordinator programa energija i klimatske promjene u Aarhus centru u BiH.

Šta se prvo treba uraditi da počnemo pročišćavati zrak u najzagađenijem gradu na svijetu Sarajevu pa i ostalim gradovima u Federaciji BiH?

- U novembru i decembru svi počnu pričati o zagađenju zraka zato što dođe do temperaturnih inverzija i ono zagađenje koje se emituje zadržava se u kotlinama, pa i u ravnicama. Tako budemo pod poklopcem i gušimo se dok se ne promijeni vrijeme. Rješenje za ovaj problem je jednostavno jer treba prestati emitovati polutante, što znači prestati ložiti fosilna goriva. Prvo se mora ukinuti ugalj za zagrijavanje, odnosno fosilna goriva na što smo se obavezali Sofijskom deklaracijom da ćemo dekarbonizirati zemlju. Pod broj dva moramo ukinuti i bio masu za grijanje. Šveđani su prije nekoliko godina u Tuzli uradili studiju koja je pokazala da najveći doprinos zagađenju zraka daju PM čestice koje se formiraju od spaljivanja bio mase. A ove PM čestice su prijenosnici teških metala što mogu uzrokovati karcinom pluća ili nekih drugih organa u tjelu čovjeka.

Da li to znači da ne bismo trebali spaljivati ništa da se grijemo, pa čak da se odreknemo i prirodnog gasa koji također spada u fosilna goriva?

- Tako je, ne bismo trebali spaljivati ništa. Rješenja za njihovu zamjenu postoje s tim što vlasti nemaju hrabrosti da krenu s novim rješenjima. U Tuzli već šest godina imaju subvencije za građane koji žele da sa zagrijavanja uglja pređu na toplotne pumpe. Tu su osigurana neka sredstva iz budžeta Tuzlanskog kantona i ovo bi se trebalo raditi u cijeloj državi. Gas je fosilno gorivo, što znači ulaganje u ovaj vid energije nije povoljna opcija jer moramo dekarbonizirati društvo do 2050. godine. Ulagati u gasnu infrastrukturu koju ćemo morati ukinuti za 25 godina je bacanje para. Trebamo prestati gurati rješenja koja nam izgledaju lijepo ili su politički koruptivno interesantni energenti. Političari vole ulaganja u infrastrukturu jer to podrazumjeva tendere, angažman građevinskih firmi i imamo loša iskustva s tim tenderima. Dakle, treba prestati sa lažnim rješenjima poročišćavanja zraka i raditi ono što radi i Evropa.

Kako slijediti primjer Evrope kada građani nemaju novca za ugradnju toplotnih pumpi i kupuju ono što im je najjeftinije, a to su ugalj i drva, a neki nemaju novca ni za ove energente pa lože šta stignu. Kako riješiti ovaj problem?

- Jednostavno, država treba da subvencionira građane, a prvo se mora raditi na utopljavanju kuća i zgrada, kako bi se trošilo što manje energije. Uzet ću opet primjer Tuzle gdje se za ugradnju toplotnih pumpi građanima namiruje pola troška. Prije nekoliko godina ugradnja toplotnih pumpi u Tuzli košatala je oko 6.000 maraka. Građnin može uzeti kredit u banci isključivo za ovu namjenu, a neke od banaka vraćaju 20 posto od uzetog kredita. Na kraju se ova investicija isplati jer sa subvencijom grada i kreditnim pogodnostima građanin to plati nekoliko hiljada maraka. Na kraju, to će biti jeftinije nego svake godine uzimati nekoliko tona uglja. Dok se reliziraju ovi projekti zamjene energenata, treba usvojiti zakon u kojem će se naglasiti da recimo za pet ili više godina se zabranjuje upotreba fosilnih goriva u urbanim sredinama, što su neke evropske zemlje već uradile. U tom periodu država, grad, kanton će osigurati dio sredstva da domaćinstva pređu na čistu alternitivnu energiju.

U Federaciji imamo Ministarstvo za zaštitu okoliša i turizma i tu se slijevaju velike sume novca za te potrebe. Gdje se troše ti novci jer očito nisu se potrošili na ono što su namijenjeni?

- Imamo Fond za zaštitu okoliša pri spomenutom ministarstvu koji je trebao da bude promijenjen u fond i energetsku učinkovitost, po uzoru na Hrvatski fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost koji učestvuje u subvencioniranju od 40 do 80 posto investicije. Novi bh. zakon o Fondu stoji u ladicama šest ili sedam godina. Fond za zaštitu okoliša u koji se slijevaju ogromne količine novca trebao bi biti glavni izvor finansiranja i da vodi prjekte za utopljavanje, ugradnju toplotnih pumpi i fotonaponskih panela. Bosanskohercegovački fond i dalje radi populistički, oni čak nagrađuju zagađivače zraka. Daju im novac da ugrade neke mjere, što su zagađivači trebali uraditi od svog novca, a za zagađivanje su trebali biti i kažnjeni!

U Federaciji BiH konačno je usvojen Zakon o obnovljivim izvorima energije, što će omogućiti građanima da sami proizvode struju nakon ugradnje panela na krovovima kuća. Šta u ovom slučaju može pomoći država?

- Trenutno se radi na podzakonskim aktima koji bi trebali biti gotovi do polovine 2024. godine. Kada se ovo završi, građani će se moći priključiti na mrežu i sami proizvoditi struju ugradnjom fotonaponskih panela na krovovima kuća koje će puniti besplatno energijom Sunca. Siguran sam da će vlast u Tuzli sljedeće godine subvencionirati ugradnju fotonaponskih panela u domaćinstvima. To bi se trebalo pomagati na isti način u cijeloj BiH, kao što to rade države u našem okruženju. Ako domaćinstvo koristi toplotnu pumpu i onda ugradi fotonaponske panele na krov kuće, kada se otplate ulaganja u ova dva projekta, domaćinstva će praktično imati besplatnu električnu energiju. Naravno, za socijalne kategorije stanovništva brigu isključivo treba da vodi država, a ne da se nastavi igrati populizmom pa smo svi socijala kada se nešto dijeli.

Sve više vozila značajno utječe na zagađenje zraka pogotovo u Sarajevu. Kako početi rješavati ovaj problem?

- I u saobraćaju se jedino može riješiti problem zabranama i visokim kaznama za one koji krše zabrane. Prije toga opet vlast mora odigrati glavnu ulogu i omogućiti građanima da što manje koriste automobile ili da ih ostavljaju izvan grada. Da bi se to postiglo, moraju se izgraditi veliki parkinzi na ulazima u grad i znatno pojačati javni gradski prijevoz. Evo, u Njemačkoj niko i ne pokušava ući autom u centar nekih gradova sa oznakom euro tri motorima. Prekršitelj bi platio žestoku kaznu ili veliku taksu da uđe sa tim vozilom u centar grada. Naravno, Njemačka i druge države su riješile dobro odvijanje javnog saobraćaja. Tako bi se rješenje moglo napraviti i za Sarajevo, Tuzlu, Zenicu i sve veće gradove koji imaju problem zagađenja zraka. Recimo, napraviti javni parking koji će biti jeftin u Vogošći i svi oni koji koriste automobil tu ga i ostavljaju i koriste gradski prijevoz za dolazak na posao, koji će također biti jeftin. A u centru Sarajeva drastično povećaš cijene parkinga i zabraniš ulazak automobila euro tri motorom.

Džaba nam sva ova jednostavna rješenja kada se u budžetima općina, kantona, entiteta skoro ne odvaja nijedna marka da se pomogne građanima da pređu na korištenje čiste energije?

- Tu dolazimo do isprazne priče političara o zagađenju zraka koja se tek spominje zimi, a budžeti su već usvojeni prije zime i nisu predviđena sredstva za ove namjene. Moram opet istaći da su u budžetu Tuzle predviđena sredstva za subvencije u ovoj godini. Već godinama slušamo iste priče i obećanja političara da ćemo rješavati problem zagađenog zraka i dođe mart ili najkasnije april i sve se zaboravi. Vjerovatno će i u ovoj izbornoj godini tema zagađenja biti među glavnim temama i sigurno će biti mnogo novih obećanja. Uvjeren sam da naši političari neće uraditi opet ništa jer ne žele da imaju ljute glasače. Ako bi država subvencionirala svoje građane, siguran sam da bismo mogli dobiti bespovratna sredstva i od Evropske unije. Dakle, bez zabrana i bez kažnjavanja onih koji krše zakon, a tu se računaju i građani, možemo govoriti samo o podizanju svijesti još deset godina i imat ćemo istu situaciju. Naši građni kada odu u bilo koju zemlju Evrope da rade, odjednom se osvijeste i ne bacaju više smeće na ulicu. Zašto, zbog visokih kazni. Naši političari pričaju da treba podizati svijest u narodu da razdvajaju otpad. Nije ni Nijemac osviješten jer zna da će platiti kaznu, ako je kesu sa plastikom izbacio u dan kada se izbacuje kesa sa papirom. Nijemac zna da će platiti kaznu, na isti način treba osvijestiti i naše građane – zaključuje Denis Žiško.

2024 faktor. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje bez dozvole izdavača.