Nastupio je Ramazanski bajram, muslimanski praznik kojim se obilježava kraj posta i označava kraj mjeseca ramazana.

Ramazanski bajram, posebna je radost za one vjernike koji su mjesec milosti proveli u postu i ibadetu. Zato je Ramazanski bajram Allahov poklon njima...

Glavni imam Medžlisa islamske zajednice Čapljina efendija Adem Šuta Ramazanski bajram naziva danom nagrade.

- Veliku nagradu, milost, bereket, oprost i radost očekuju i dočekuju vjernici prvog dana Ramazanskog bajrama. Oni ljudi koji su se tokom ramazana, Allahu Uzvišenom odazivali na Njegove pozive pa su ispostili ramazan, obavljali namaz, činili dobro drugima, takvi se s pravom raduju Allahovoj nagradi i poklonima Njegovim na dan Ramazanskog bajrama.

A o kakvoj i kolikoj nagradi i poklonu je riječ, govori nam Muhammed, a. s.: "Ibn 'Abbas, r. a., kaže da je čuo Allahovog poslanika, s. a. v. s., kako govori: "...Kada nastupi bajramska noć koja se naziva Noć dodjeljivanja nagrada, Allah, dž. š., na kraju te noći, na Bajram ujutro, šalje meleke u sve dijelove zemlje.

Oni zauzmu položaje na prilazima i uzvikuju glasom koji mogu čuti sva stvorenja osim ljudi i džina: "O ummete Muhammedov, izađite ka plemenitom Gospodaru, Koji mnogo daje i Koji oprašta velike grijehe!" I kada se oni pojave na mjestima gdje se klanja bajram-namaz, Allah, dž.š., kaže melekima: "Šta treba da dobije uposlenik kada uradi svoj posao?"

Meleki odgovaraju: "Bože i Gospodaru naš, on treba da u potpunosti dobije svoju plaću." Allah, dž.š., potom kaže: "O Moji meleki, pozivam vas da svjedočite da sam Ja, zbog toga što su postili mjesec ramazan i što su noću stajali preda Mnom u namazima, dao im kao nagradu Svoje zadovoljstvo i oprost! O robovi Moji, sada tražite od Mene! Tako mi Moje moći i Moje Uzvišenosti, dat ću vam sve što budete tražili od Mene danas na ovome skupu a bude se ticalo vašeg budućeg svijeta (ahireta). Dat ću vam i ono što budete od Mene tražili od dunjalučkih potreba..."

Bajramska sofra je važan socijalni segment, a i dekor u našoj tradiciji, međutim, mnogo je važnija naša duhovna sofra o kojoj trebamo puno više govoriti. Današnji čovjek guta previše informacija koje ga dovode u stanje "van-sebe", tako da sve manje ima vremena kojeg bi kvalitetno posvetio drugima, čak i svojim najbližima, porodici i prijateljima.

Koliko uopće imamo vremena za sebe, koliko vremena provodimo sa Gospodarom, to je pitanje od suštinskog značaja. Gospodar za Sebe kaže da je On vrijeme, zato onaj ko kaže da nema vremena, onaj ko je uvijek u nekoj žurbi treba da se zamisli i upita gdje je izgubio bereket vremena, gdje je izgubio sebe.

Onaj koji ne provodi vrijeme sa Gospodarom vremena, ne može ga imati dovoljno ni za sebe, niti će ga imati kako bi ga mogao kvalitetno ulagati u odnosu sa drugim ljudima. Zato nam Gospodar nudi bereket ramazanskog vremena, kojeg smo proveli u postu, u stanju mirovanja, oborenih pogleda i zagledanih u sebe, i na taj način uradili mnogo, smanjili dotok informacija iz vana, te u isto vrijeme čitajući Kur’an očistili naše unutrašnje filtere te ih pripremili da mogu uredno funkcionisati za narednih jedanaest mjeseci.

Kakva god naša sofra bila ne može nadomjestiti potrebe duše i srca, niti može ispuniti unutrašnju prazninu i glad koju gledamo svakodnevno, a posebno kada su u pitanju međuljudski odnosi. Pokušajmo odgovoriti sebi, kako je moguće da su međuljudski odnosi bili puno bolji u vremenima kada su sofre bile puno skromnije nego danas, čak i u vremenu agresije, to su vremena koja često prizivamo u našu stvarnost.

Kako danas objasniti djeci koja od svog rođenja posmatraju slike čitavog svijeta u samo nekolike sekundi, da su njihove nene i dede pješačili čitav dan da bi donijeli osmjeh na lice svoje rodbine i nešto malo ili ništa u kesi – a bili su sretni.

Kako im objasniti da je preče bilo pomoći u nekom poslu bratu ili komšiji, pa tek onda svoj posao uraditi – i sve se stiglo! Kako im objasniti da su jedni drugima najbolji i iskreni prijatelji bili, da su živjeli kao jedno tijelo – u vremenu kada svjedoče da mnogima danas niko ne valja.

Kako im objasniti da je njihova startna pozicija za (egzistenciju općenito) bilo kakav uspjeh u životu bila ravna nuli – a uspjeli su u mnogim stvarima i više nego mi danas kojima su vrata čitavog svijeta otvorena. Možemo li danas razumijeti taj kontekst vremena i življenja u njemu, možemo li dokučiti "tajnu" njihovog stanja rahatluka i može li se taj recept primjeniti danas?

Svi odgovori nalaze se u Kur’anu i hadisu, samo je pitanje da li ih tu tražimo i sa koliko vjere i povjerenja prihvatamo i puštamo u korito života.

Islam nas uči, da vjera koju nosimo u srcu zahtjeva da se manifestuje u društvu, da postane vidljiva upravo kroz činjenje dobra, prije svega dobra prema sebi i svim drugim ljudima, što je svakako potvrda da smo imanski nadahnuti i ispunjeni. Koliko je važno dobročinstvo prema ljudima, dovoljno se prisjetiti Allahovih riječi i obećanja iz sure Bekare: "Dobro koje podijelite vaše je, a nećete dijeliti osim u težnji za licem Allahovim! A ono što od dobra udijelite drugima, to će vam se nadoknaditi i neće vam se nepravda učiniti!"

Posebno je važno u danima bajrama da se okitimo osobinama koje Allah Uzvišeni voli i traži od vjernika da budu; milostivi, blagi, srdačni i ponizni u odnosu prema braći i sestrama muslimankama. Veličina naše radosti u bajramskim danima dolazi upravo iz blagodati koje nam je Allah Milostivi obilato spustio u mubarek-danima i noćima ramazana.

Neke od Njegovih blagodati kojima smo obdareni, a koje se u ramazanskom vremenu najsnažnije osjećaju, istaknute su u kur'anskom ajetu: "O ljudi, već vam je stigla od Gospodara vašeg pouka i lijek za srca vaša i uputa i milost vjernicima. Ti reci: "Allahovim darovima i Njegovoj milosti, eto, tome nek’ se raduju ljudi…" (Junus, 57-58.)

Želim da se ovdje makar na trenutak prisjetimo prvog govora Muhammeda, a. s., kada je došao u Medinu. "O ljudi, širite selam, održavajte rodbinske veze, hranite gladne, i klanjajte noću dok ljudi spavaju, pa ćete sa selamom ući u Džennet." Ove riječi su temelj prvog muslimanskog društva, džemata, zajednice i države.

O ljudi, širite selam, nazivajte jedni drugima selam, širite mir jedni s drugima.  Širite mir, jer je mir primarno stanje u kojem moramo biti; mir je primarno stanje slobode u kojoj uživamo, to je nešto što čuvamo primjerenim odnosom prema svima.

Dalje Resulullah, s. a. v. s., kaže:

"I nahranite gladne!"

Uradite ono što je u tom trenutku najpotrebnije!

Više od 300 muhadžira, izbjeglica, dolazi u Medinu. Da bi oni živjeli normalno, prije svega treba da se nahrane. Resulullah, s. a. v. s., kaže: "Nahranite one koji su u potrebi!"

Ne smijemo dozvoliti da u našim mahalama, džematima, našoj domovini i čitavom svijetu bude iko gladan.  Možda ima Božijih robova kojima je potrebna pomoć, a njih je stid da zatraže. Pitat će nas Gospodar jesmo li tražili one koji su u stvarnoj potrebi.

Treća poruka Resulullaha, s. a. v. s., bila je:

"Klanjajte u noći kada ljudi spavaju! Ući ćete u džennet nazivajući selam!"

Dok ljudi spavaju, vi namaz obavljajte, jačajte svoju vezu s Gospodarom. Najljepši trenuci vjerniku i vjernici jesu oni trenuci u kojima oni namazom dozivaju svoga Gospodara.

"Ući ćete u džennet nazivajući selam!"

Ramazan je bio prilika da očistimo i oplemenimo naše duše i srca jer Allah Uzvišeni gleda u naša srca. "Zaista Allaha ne gleda u vaš izgled, nego gleda u vaša srca i vaša djela." (Hadis) Zahvalni smo Gospodaru da smo mogli u Ramazanu vidjeti tragove zadovoljstva na licima ljudi, molimo Gospodara da bude zadovoljan s nama i da nam ukabuli naše ibadete.

Podijelimo bajramsku radost sa svim ljudima. Osmijeh na licu i lijepa riječ mnogima će biti najljepši poklon. Drugi dan Bajrama je Dan šehida, posebnu obavezu imamo prema šehidima na taj dan. Zijaretom mezarjima sa dovom našim šehidima neka nam bude ispunjen Dan šehida.

Molimo Gospodara da nam ukabuli ibadete u mubarek Ramazanu. Da nam Gospodar iz milosti svoje otvori vrata dobra na oba svijeta.

Bajram šerif mubarek olsun.