VEZANI TEKST - Kenan Magoda: Besimu Borić sam tužio, sa Edinom Papo sam imao iskren razgovor, šta je sa ministrima koji nisu sa DIF-a

Također, Magoda otkriva da se sprema Zakon o kulturi, pojašnjava kako će Sarajevo postati scena za domaće i svjetske filmske radnike, zašto BH telecom tu ima veliku zaslugu, ali i šta sportaši moraju ispoštovati da bi imali podršku ministarstva.

Ministar Magoda govorio je i o projektima koje planira realizirati u svom mandatu, a ustvrdio je i da smo nacija u kojoj 30 posto populacije gleda Zadrugu...

Koje su Vaše kvalitete, a kojim možete doprinijeti da kultura i sport u Kantonu Sarajevo budu u sjaju kakvom trebaju biti, odnosno, kako Vi možete doprinijeti tome kroz svoje dosadašnje iskustvo, a prije ove pozicije, podsjetimo, obnašali ste funkciju predsjednika Turističke zajednice KS?

Moje dugogodišnje iskustvo seže već od 2007. godine kada pričamo o sportu, kada sam sam sa 25 ili 26 godina postao direktor Rukometnog kluba Bosna, koji je počeo jedan projekat u tom trenutku, koji se zvao šampionska Bosna. Za pet godina, koliko sam bio u klubu, bili smo apsolutni prvaci BiH u prvenstvu i kupu, i bili smo učesnik Lige prvaka. Nažalost, ta Liga prvaka je sada misaona imenica mnogim sportskim klubovima. A sa tim uspjehom, Rukometnim klubom Bosna, napravili smo najbolji historijski uspjeh u bh. klupskom sportu, koji dan danas još niko nije postigao, a to je šesnaestina finala lige prvaka, gdje smo protiv ruskog Sankt Peterburga prošli dalje i to je bio maestralan uspjeh. Sama činjenica da je u tom trenutku Rukometni klub Bosna u takmičarskoj jednoj sezoni ugostio i bio gost rukometnom klubu Barselona, Kielce, Veszprem..., govori ustvari u kojem segmentu je tada bio taj klub, a ja sam bio direktor rukomentnog kluba.

Znači dobili smo moje sigurno znanje i menadžerske sposobnosti, doveli smo do toga da smo imali odlične igrače, a činjenica da smo doveli jednog momka koji se zove Igor Karačić, došao je relativno mlad, prepoznali smo njegov kvalitet, a proteklih godina postao je najbolji igrač Evrope, hrvatski reprezentativac, osvajač Lige prvaka s ekipom Vardara. To govori da smo imali dobre osnove da prepoznamo igrački i marketinški impakt koji je mnogo važan za sport. I u tom trenutku je sport stvarno cvjetao.
Nakon toga 2012. godine veže se moj odlazak na jednu drugu funkciju, to je uz Sarajevo Film Festival, koji je jedan od najvažnijih kulturnih događaja, ne samo u BiH, nego ovog dijela Evrope, regiona da ne pričam. Imao sam tu sreću da uz svo znanje gospodina Mirsada Purivatre budem dio ekipe, a ja sam radio tehničko-produkcijske prirode poslove, ali sam samim tim bio uključen u čitav rad festivala. Znam sve izazove koje imaju i sve ostale kolege što se tiče programa, tako da sam itekako vezan i za dio kulture, i to mi je jedna referenca da imam idealan spoj na dva fronta iz sporta i kulture. Tako da mi kultura i sport nisu strani.

Ministarstvo kulture i sporta ne posmatram samo kao neki vladin sektor, nego bukvalno kao kompaniju koja ne upravlja ličnim novcem, nego novcem građana. Tako da imam ozbiljnu odgovornost prema građanima, i prema raspodjeli novca. Moramo znati na pravi način kako novac treba uložiti. Pokazao sam u Turističkoj zajednici koja godinama posluje pozitivno, kako se to kaže u ekonomsko-pravnom okviru, da stvarno možemo izabrati odlične projekte. Ali mi nismo kreatori, mi sufinansiramo projekte. Mnogo je važno da selekciju tih projekata radimo studiozno, kvalitetno, ono što trebamo svi da radimo unutar vladinog sektora jeste da novac dajemo za projekte koji imaju kontinuitet, koji imaju svoj konačni cilj, za projekte koji će poboljšati kvalitet života građana Kantona Sarajevo, poboljšati vidljivost našeg grada i da ti projekti ustvari moraju imati ime i prezime.

Nije prirodno da se podrška daje projektima kao što se možda prethodnih godina davala za neka udruženja koja su nastala mjesec, dva ili godinu prije, nego moramo cijeniti kontinuitet i kvalitet svih predloženih projekata, kako iz kulture tako i iz sporta.

Pokušat ćemo sublimirati analizu projekata koju sam sada radio od protekle tri godine, a koji su finansirani od Ministarstva kulture i sporta. Mogu reći da je prevelik broj projekata obuhvaćen i da ne možemo imati očekivane rezultate jer teško je da imamo 400 projekata koji se finansiraju, da oni daju puni opseg kvaliteta projekata. Novac je trajno otišao i građani Sarajeva neće dobiti ono adekvatno za svoj novac.

Mi ćemo narednih dana na našoj službenoj stranici krenuti sa objavom svih projekata koji su u posljednje tri godine sufinansirani. To do današnjeg dana nije bila praksa. Želim da postignem nivo transparentnosti jer će tako i javni poziv koji je otvoren u Ministarstvu kulture i sporta biti objavljen, i svaka marka koja će biti dodijeljena svakom pravnom i fizičkom subjektu iz domene sporta i kulture. A što je to bitno, bitno je da građani, mediji i svi vide omjer kako se to radilo tri godine ranije, i da ocijene moj rad, ne kroz moju priču, nego kroz moja djela.

Mnogo je onih koji zamjeraju što se na konkursima koje objavljuje Ministarstvo u isti rang stavljaju i udruženja i institucije od značaja za grad, ali i državu - Zemaljski muzej, Historijski muzej. Ne želim reći da se trebaju prestati finansirati udruženja, no može li se to razdvojiti - novac za udruženja posebno, a posebno za javne institucije?

U realizaciji budžeta iz domene kulture i sporta, konkretno kulture, jer sport je malo lakši, u tom segmentu, ovdje smo izdvojili razne projekte, naprimjer kulturno-umjetnička društva, to je SAKUD. SAKUD ima poseban dio gdje se javljaju kulturno-umjetnička društva, pa imamo poseban sektor i budžet koji se odvaja za izdavaštvo, poseban sektor koji se odvaja za institucije od značaja kulture BiH. Imamo te podkategorije unutar našeg utroška sredstava koje je usvojila Vlada KS. Mi smo već odredili to. Imamo fond i budžet za kinematografiju, za istaknute umjetnike, za istaknute individualce u umjetnosti, kako u kulturi tako i sportu. U biti to se ne vidi, a mi imamo te segmente, a kada se razloži taj javni poziv, onda imamo te podkategorije.

U dokumentu (izvještaju) koji objavi Ministarstvo izgleda kao da je sve zajedno.

Slažem se sa vama. Jedan je veliki problem i postoji mogućnost da mi sada sukcesivno radimo u toku godine javne pozive svakih mjesec dana, ali nažalost Vlada KS i Ministarstvo kulture i sporta je kapacitetima ispod svih mogućih nivoa. Imamo nekih 12 uposlenika koji ne mogu odgovoriti svim zahtjevima. Iz domene kulture imam jednu predivnu kolegicu Lejlu koja fizički ne može sve da stigne. Iz domene sporta imamo dvojicu kolega koji čitav sport i papirologiju oko sporta sublimira zajedno. Imamo problem kapaciteta. Pošto je ovo vladin sektor, ako krenemo otvarati konkurs reći će to je potreba neka za nova uposlenja ili kako mi kažemo uhljebljenja, tako da smo svi postali nekako previše oprezni, a možda zbog toga utječemo na kvalitet rada. Mislim da treba prekinuti tu paradigmu ukoliko stvarno postoji potreba...

Imate li mogućnost da imate vanjske saradnike?

Mislim da je Vlada ukinula te savjetnike i saradnike. Mislim da smo sami sebi uradili nekad pogrešno, možda iz nekih dobrih namjera. Ne bih ulazio u te odluke, ali činjenica je da kapaciteti ministarstva iz domena kulture i osoba koje rade su ispod svih nivoa. U biti za kulturu radimo ja kao ministar i kolegica Lejla.

Gradonačelnica Benjamina Karić je oformila savjet umjetnika u kojem istaknuti pojedinci nude svoj doprinos potpuno besplatno. Jeste li razmišljali o takvom koraku?

Odlično zapažanje i sugestija. Planirao sam jedan takav projekat, ali ima i tu jedan izazov, iz domene kulture, kako po kojem kritetiju izabrati te savjetnike. Postoji šansa da ti savjetnici imaju svoje neke bliske saradnike, neke ljude koje manje ili više vole. To može biti i mač sa dvije oštrice.

Sve je mač sa dvije oštrice.

Da, tako je. Bilo je to pohvalno od gradonačelnice, međutim funkcionisanje Gradske uprave i savjeta gradonačelnika je totalno drugačije od Vlade KS. Bukvalno gradonačelnica i Gradska uprava modificira sve pravilnike i rad kako oni zamisle, i usvoji se na njihovom vijeću, međutim Vlada KS to ne prepoznaje po svakom resoru. Postoji mogućnost, ako se to izmijeni, onda bi i svaki drugi resori ministarstva tako radili. Možda bi makar u ovom ministarstvu to bilo dobro. Ali evo, sada imate primjer da je Nacrt zakona o sportu radilo osam ljudi koji su neovisno tijelo, pa mnogi imaju zamjerku na Nacrt zakona o sportu, tako sigurno kada sada krenemo raditi Nacrt zakona strategije u kulturi koji su radili eminentni stručnjaci iz domene kulture, imat će sigurno negodovanja.
Strategiju razvoja kulture u KS čine članovi radne grupe Tamara Karača Beljak, Muhamed Dželilović, Edin Salihović, Jasmina Selimović, Lejla Mujkić, pomoćnica ministra za kulturu i sport, jedini zaposlenik za kulturu, – to je strategija 2022-2027. To je novi dokument.

Možete li nam otkriti nešto više o tom dokumentu?

U biti da se riješi način sufinansiranja javnih institucija kulture, ustanova koje su od značaja za Grad Sarajevo i BiH. Nije prirodno da se neka udruženja kao Preporod koje je najstarije naše udruženje, koje ima 120 godina dugu tradiciju, Prosvjeta, Napredak, La Benevolencija, da se jave na javni poziv i da oni očekuju dobru volju neke komisije i nekog ministarstva, tako da oni trebaju biti dio budžeta.

Da, ali onda tu ne treba zaboraviti ni Zemaljski muzej. Treba im osigurati neka konstantna sredstva da se ne takmiče sa drugima.

Vlada KS je za Zemaljski muzej riješila kroz Rektorat.

Bilo bi lijepo da Zemaljski muzej bude u istoj ravni sa Preporodom i ostalim udruženjima koja spominjete jer ne možemo bez krovne institucije kulture pričati o kulturi, to je DNK svih nas.

To je taj problem. Koliko mi imamo pravopisa bosanskog jezika, imamo pet-šest pravopisa. Koji ćemo pravopis koristiti?

Moraju se poredati prioriteti.

Slažem se. Tuzla je primjer kako je neko dobro radio. Nemamo mi neki muzej bosanskog jezika. Mi smo Bosanci i Hercegovci, moramo malo više pričati o našem naslijeđu – ko smo mi, šta smo mi, nekako nas previše svojataju, previše nam uzimaju, svaki grund nam uzimaju, naše pismo nam uzimaju, svojataju da li je to hrvatski ili srpski, nekako mi tu ostajemo slijepi.

Šta može ministarstvo uraditi da se tome stane u kraj, ali i da građani BiH budu više osvješteni kakva kulturno-historijska bogatstva imamo. Imamo nevjerovatnu historiju koja svjedoči o zemlji Bosni koja je jedna od najstarijih u Evropi, iako zvanično nije u Evropskoj Uniji... Kakvim projektima bi se to moglo popraviti?

Fenomenalna je bila predstava "Ljetopis o kralju Tvrtku". Dino Mustafić je režirao, u BKC-u je bilo, po romanu Jasmina Imamovića. Ustvari što je bitna ta priča o prvom bosanskom kralju jer on nije ni muslimanski, ni srpski, ni hrvatski, on je bosanski, to su pokazali svi dokumenti zvanični i historijski. Uz tu predstavu želimo da uradimo prvu kraljevsku operu s kojom možda obiđemo London, Prag, Beč...

Moramo ustrajati u promoviranju grba Kotromanića. U nekim segmentima još držimo to dostojanstvo, ali moramo biti agresivniji, da kažemo ko smo mi, šta smo mi, a to kroz kulturu je svakako moguće. Kroz kinematografiju toliko toga možemo reći, kako kroz dugometražne, tako kroz dokumentarne filmove, ali moramo intenzivno raditi.

Pa možemo li očekivati u naredne četiri godine, s obzirom na to da se u BiH jedva jedan film snimi godišnje, da ćemo imati barem dva filma na temu o nama, historiji BiH?

Ono na što sam ponosan s obzirom na to da u nacrtu budžeta za 2023. uopće nije bio izdvojen novac za kinematografiju, izborio sam se kao ministar kulture i sporta da i ove godine nastavimo kontinuitet podrške snimanja, kinematografiji. Mi ćemo objaviti javni poziv u maju iz oblasti kinematografije. U toj komisiji za izbor filmova bit će ljudi iz struke, iz kinematografije, istaknuti filmski stvaraoci, reditelji, scenografi, i oni će birati najbolje filmove koji se trebaju snimati u KS. Ministarstvo kulture i sporta je prošle godine podržalo niz filmova.

Sport i kultura nas predstavljaju u najboljem svjetlu, ali i jedna i druga oblast podrazumijevaju puno podrške, odnosno zaslužuju puno podrške. A kada uzmete budžet zajednički koji imate, onda niste zadovoljili nijednu stranu. Postoje i mišljenja da se ministarstvo kulture i sporta razdvoji, odnosno da ministarstvo sporta bude zasebno, a da se kultura eventualno pripoji turizmu. Šta Vi mislite o tome?

Pa mogu reći da ukoliko dođe do toga, to će odlučiti skupštinska većina Kantona Sarajevo.

Ono što mogu reći kao ministar kulture i sporta jeste da će biti istovjetna zastupljenost kroz projekte i podrška kako kulturi, tako i sportu kroz budžet koji mi imamo, a u Turističkoj zajednici se pokazalo da može biti sinergija dobra kada se izaberu kvalitetni projekti iz domene sporta i kulture. Kultura i sport je nešto što nas veže, gdje ne bi smjelo biti primjese nijedne politike. Od svog ovog političkog mulja koji se dešava u BiH, ja mislim da mi moramo po svaku cijenu sačuvati najčistije što imamo, a to je kultura i sport i to trebamo čuvati bezrezervno, predano i da taj segment kulture ostane kako i zaslužuje sa tim dostojanstvom.

Bojim se kada bi se razdvojilo da bi donijelo dosta birokratskog opterećenja, i za građane i za samo funkcionisanje resora, a što se tiče budžeta, budžeti se ne mogu toliko dići ako se razdvoje. To je taj bazen. Cilj svakog direktora, ministra, menadžera je da bude makar jedan posto bolji od svog prethodnika – da osiguramo budžete, da imamo bolje programe, da svaki drugi čovjek koji dođe za ovu stolicu poboljša rad i kvalitet ustanove. Ministarstvo kulture i sporta unutar svog resora ima 13 javnih ustanova kulture. Svaka javna ustanova ima svog direktora, svoj menadžment, upravni, nadzorni odbor, ima svoje budžete. Ne želim i nikada neću utjecati na njihove programske aktivnosti, to su sve profesionalci u svom poslu, dobili su mandate i odgovaraju za svoj rad.

Ono što ja mogu i hoću kao ministar je da poboljšam kvalitet rada svih ustanova kulture. To je ono što ću uraditi i u tome me niko neće moći zaustaviti. Želim da u svom mandatu završimo rekonstrukciju fasade Narodnog pozorišta, da osiguramo kvalitetan zvuk za sve posjetioce i u Narodnom, Kamernom, SARTR-u. Prvi put sada smo krenuli da uradimo jednu platformu kao što smo radili oko Sarajevo City Carda, da uvežemo naša pozorišta, da se može online karta kupiti, to je ono što će svakom građaninu dobro doći. Živimo u vrijeme digitalnog svijeta, moramo da približimo pozorište građanima jer bojim se, a o tome sam razgovarao sa svim direktorima pozorišta koja sam obišao, bojim se da je previše u percepciji građana KS, a turista nije sigurno, da je pozorište postalo privilegija elite neke. Mi moramo vratiti pozorište običnom građaninu.

Treba vam reditelj poput Sulejmana Kupusovića. On je dovodio taj "obični" narod. Iako je bio i na udaru kritika, njegove predstave su i danas na repertoaru što Vam dovoljno govori o njemu. Admir Glamočak je poput Kupusovića.

Mi imamo dovoljan broj pozorišta koja mogu odgovoriti ukusu svake publike. Cilj je da nekako približimo svakom građaninu pozorište, da kažemo da to nije privilegija elite ili nekih ljudi iz nekog većeg nivoa, svi smo mi isti. Narodno pozorište nam je tu sjajan partner s obzirom na to da ima i dramu i operu i balet, to je jedan ozbiljan, to je nacionalni teatar.

Šta mi je želja bila i to bih volio da realiziram – predstava "Sjećaš li se Doli Bel" je po svemu najbolja predstava jer ima brojne nagrade i priznanja kao u regionu tako i u Evropi. Uvijek smo radili sa Turističkom zajednicom promociju u gradovima regiona koji su nam najveća target skupina za dolazak turista...

Koliko je kultura bila saučesnik da turisti dođu ovdje?

Ja sam lično koristio SFF kao pozivno pismo da turisti dođu u Sarajevo, da dožive ljeto u Sarajevu, međutim ono što sam imao želju, nisam realizirao, a sigurno sada mogu jeste da sa Kamernim teatrom uradimo promociju "Sjećaš li se Doli Bel" u zemljama regiona – Beograd, Novi Sad, Podgorica, Zagreb, Ljubljana..., jer to je sarajevska priča, predobra predstava, a tako uradimo i promociju Sarajeva. Zato je ta kultura koja je veoma bitna jer je ona ta koja spaja. To mi je želja i to ćemo realizirati, i naravno nastavljamo još kvalitetniji projekat Kultura na ulice koji se pokazao itekako dobar. Pokušat ćemo sada da kultura na ulice bude na svakom atraktivnom ćošku Kantona Sarajevo.

Znači bit će u svim općinama.

Da, bit će u svim općinama, da ne bude samo privilegija Centra.

Svaka javna ustanova mora probuditi digitalne kanale, dati ljudima informaciju. Moramo se prilagoditi tržištu da nudimo poroizvod. I kultura je proizvod. Mi smo nacija u kojoj 30 posto populacije gleda Zadrugu, gdje su Pink i OBN najgledanije televizije na nivou BiH, to vam pokazuje u kojem smo mi stanju. Znači mi moramo imati alternativu, moramo imati odgovor iz domene sporta i kulture jer to je najbolji odgovor na ovo stanje koje se ešava.

Imate veliki izazov.

Rekao sam koji su planovi. Poboljšati kvalitet rada, a projekti će sami doći. Sad ide javni poziv, bit će sigurno na stotine projekata.

Je li imate još nešto što ćete realizirati, odnosno planirate uraditi u toku svog mandata?

Zakon o kulturi. Krovni je dokument Strategija razvoja kulture KS, kada ga usvojimo, onda idemo sa zakonom, onda nam je to glavna osnova da u zakonske okvire ubacimo sve ono što smo razgovarali.

Hoće li tu biti mjesta za prijedlog filmskih radnika, odnosno Udruženja rediteljica i reditelja koji su tražili da se PDV vraća onima koji bi eventualno snimali ovdje?

To smo već uveli, sad u maju objavljujemo javni poziv.

Dakle Sarajevo će postati velika scenografija za svjetske produkcije?

Tako je, zahvaljujući velikoj pomoći BH telecomu. Oni su odredili svoj kurs djelovanja kompanije od komunikacijskih kanala, ozbiljan dio novca su investirali, pokazali koliko je važno da se filmovi snimaju u Sarajevu konkretno, a onda i u BiH, da taj novac koji su oni investirali, da se ponovo vraća u kasu. Investiraju u ozbiljne stvari da reditelji kao Danis ili Jasmila pokažu svoj opus ovdje, da ne idu van granica BiH, i tako da je to bio podstrek da i mi kao Ministarstvo kulture i sporta krenemo u to, jer smo vidjeli da ima efekat, jer će taj novac koji ćemo mi kroz javni poziv dati za poticaj filmskoj industriji i kinematografiji, vratit ćemo ponovo u kasu KS. I što je najvažnije da Sarajevo između istoka i zapada koji je jedan prelijepi grad postaje jedna velika scena. Kinematografija je sada kao i vid marketinga, vidimo sada Mission Imposible gdje se snimao u Singapuru, Dubaiju, Game of Thrones u Dubrovniku, svi žele otići i vidjeti te lokacije. Cilj je animirati što više filmskih inustrija na svjetskim festivalima da dođu snimati Sarajevo.

Hoćemo imati novih projekata u sportu?

Podjednako razmišljam o kulturi i sportu. Što se tiče sporta mislim da Kanton Sarajevo i stanovnici Sarajeva već dugo godina žude za rezultatima i dobrim predstavama u sportu. Neprihvatljivo je meni kao ministru kulture i sporta da godinama nemamo titula u odbojci, rukometu, košarci, fudbalu. Svi klubovi koji budu očekivali ozbiljan novac, mi ih naravno moramo podržavati, svako udruženje sportsko jer mi radimo na masovnosti i edukaciji, poboljšanju kvaliteta rada infrastrukture u sportu, međutim, kada pričamo o ovim sportovima gdje se ulažu mnoga finansijska sredstva, a to ćete vidjeti uskoro kada budemo objavili koliko je to novca, više nijedan klub neće moći računati, dok sam ja ministar kulture i sporta, tek onako zato što on postoji, već će morati imati prava i obaveze kao oni kada potpisuju ugovore sa igračima pa kažu broj minuta, broj golova, e sad ćemo tako morati uvesti da mi kao jedan od najvećih investitora prema tim klubovima ćemo morati tražiti rezultate.

Rezultate moramo tražiti. Imao sam desetke sastanaka sa sportašima kao i iz domene kulture, i rekao sam im da moraju vjerovati u svoj proizvod i projekat, ako vi ne vjerujete, kako očekujete da mi finansiramo. Želimo da novac koji investiramo znamo gdje idemo i očekujemo rezultate, ne tražimo puno, samo neće se više dobijati novac onako kako je to bilo prije. Bit će sigurno otpora, ali ja drugačije ne mogu, imam taj takmičarski duh u sebi i želim da podignemo kriterij. Sport se igra ne da budeš učesnik na tabeli, nego da osvojiš nešto. Sport se igra za medalju i pehar. Ministarstvo će uvijek biti podrška za one projekte koji vjeruju u sebe, vjeruju u svoj rad, vjeruju da će nešto napraviti. To je moja poruka.