Proteklih je dana “Pomozi.ba” podjelom pet stotina hiljada maski obradovala mnoge domove zdravlja, ambulante, bolnice, ali i građane. O svim trenutnim aktivnostima, radu na terenu tokom borbe protiv virusa korona, potrebama i ostalim temama za Stav je govorio osnivač i pokretač ove organizacije Elvir Karalić.

STAV: Nakon pojave virusa korona bili ste prvi koji su se u javnosti pojavili s velikom količinom maski za donaciju. S obzirom na to da je već tada širom svijeta vladao virus, pretpostavljamo da nije bilo lahko nabaviti 500 hiljada maski. Kako se odvijala nabavka i kako je došlo do te donacije?

KARALIĆ: Ovo je pitanje koje nam je u posljednje vrijeme postavljeno mnogo puta, a kao što ste i sami naveli, maske je bilo nemoguće nabaviti. Međutim, mi ih i nismo nabavili u ovom trenutku već smo ih imali na stanju, čuvali ih za “ne daj Bože”. Pokazalo se baš kao prava stvar to što smo imali uskladištenu veću količinu ove vrste maski.

STAV: Gdje su sve podijeljene maske i kakva je situacija na terenu bila?

KARALIĆ: Maske su otišle, slobodno možemo reći, na stotine adresa širom Bosne i Hercegovine. Najprije smo ih dijelili građanima, ali smo vrlo brzo dobili savjete od ljudi iz struke da su maske najpotrebnije medicinskim radnicima, te smo postupili temeljem toga. Od ukupnog broja podijeljenih maski, približno 80 posto otišlo je za domove zdravlja i bolnice, a preostali dio ljudima koji su također bili na udaru – ženama u supermarketima, policajcima, vatrogascima, komunalnim radnicima itd. Nažalost, u ovakvim situacijama neminovno je da se moraju desiti i neki propusti, slobodno mogu reći nenamjerni, promaklo nam je odgovoriti na neke zahtjeve pa su pojedinci zasigurno ostali razočarani. Dnevno smo dobijali na stotine poziva i isto toliko mailova, znali smo raditi i po 16 sati dnevno da bismo pripremili maske i zatim ih distribuirali, a u tako stresnim uvjetima mora doći i do manjih propusta.

STAV: U ovom periodu posebnu pažnju posvetili ste obrocima koje dijelite za stare, oboljele i iznemogle. Koji je trenutno broj obroka koje dijelite, kako i gdje sve obroci stižu?

KARALIĆ: Trenutno dijelimo približno hiljadu obroka dnevno na kućne adrese, i to iz kuhinja u Sarajevu, Travniku, Tuzli i Bihaću, gdje partnerski radimo s Udruženjem "Horizont".

STAV: S obzirom na zabranu kretanja starijima od 65 godina, je li se povećala potražnja za obrocima i za pomoći?

KARALIĆ: Broj apela znatno je porastao posljednjih dana, a posebno od starijih osoba, i to upravo zbog nemogućnosti kretanja. Odjednom se došlo u situaciju da su svi podjednako ugroženi zbog virusa, a posebno, naravno, stariji građani. Primijetili smo da vladaju ogromni strah i panika. Treba uz to napomenuti da nam se ne obraćaju samo starije osobe već ogroman broj apela za pomoć dolazi i od mlađe populacije, odnosno od onih koji se boje da će ostati bez posla i da neće moći prehraniti svoju porodicu.

STAV: Rad vaše organizacije baziran je na donacijama. Da li su u ovom periodu donacije koje dobijate dovoljne i šta je ono što vam je najviše potrebno?

KARALIĆ: Naši građani ponovo su se pokazali kao ljudi s puno empatije i solidarnosti onda kada je to najpotrebnije. Iako je ovo specifična situacija – za razliku od, recimo, poplava, kada su bile ugrožene pojedine regije, ovdje sada imamo pandemiju od koje je u opasnosti cijela planeta – naši ljudi spremni su donirati i pomoći onima za koje smatraju da su u većoj nevolji od njih samih. Pomoć u hrani uvijek je potrebna, a sada, u situaciji u kojoj se nalazimo, i sredstva za dezinfekciju od velikog su značaja.

STAV: Vaši volonteri stalno su na terenu iako je zbog virusa to danas opasno. Kako se odvija njihov rad? Osjećaju li pritisak ili rade s još više želje?

KARALIĆ: Ovo je izuzetno stresan period za sve nas, a kada pričamo u organizacionom smislu, bilo je potrebno uvesti mnoge promjene, ne zato da naš rad ne bi stao, već kako bi se dodatno povećao. Morali smo napraviti više manjih timova kako ne bismo došli u situaciju da se neko zarazi i time ugrozi sve ljude i sve procese. Zato smo došli u potrebu za većim brojem vozila, a samo u nekoliko dana dobili smo ih deset, što teretnih, što putničkih, i to od raznih autokuća, lizing‑kuća, “rent-a-car” kompanija. Time je još jednom dokazano koliko su naši ljudi spremni drugima pomoći u nevolji.

STAV: Kakva je vaša saradnja s institucijama i drugim udruženjima?

KARALIĆ: Fokus na saradnju prvenstveno stavljamo na manja, lokalna udruženja, pomažemo njima da budu što bolja u svom radu, jer i mi smo, ne tako davno, krenuli od nule i znamo kroz koje probleme te lokalne organizacije prolaze – od nedostatka skladišta, vozila, operativnih troškova itd., itd. Nije nam cilj da “Pomozi.ba” ima ured u svakom gradu i da direktno pomaže, već da to činimo indirektno kroz različite organizacije i udruženje. Stava smo da niko ne može znati realno stanje na terenu bolje od članova nekog lokalnog udruženja, jer, naposljetku, to su ipak njihovi gradovi, njihove mahale. Također, imamo dobru saradnju s raznim međunarodnim organizacijama.

Cijeli intervju možete pročitati ovdje.