Bill Carter je američki humanitarac i novinar, reditelj filma "Miss Sarajeva", te autor knjige "Budale srljaju gdje se anđeli boje kročiti", na kojoj je zasnovan film "Kiss the Future" (Poljubite budućnost) reditelja Nenada Čičina Šaina. Film u kojem je Bill narator govori o ratnom Sarajevu, konkretnije o sarajevskom otporu tokom opsade grada devedesetih godina prošlog vijeka, a premijerno, bh. publika, vidjela ga je sinoć u okviru 29. Sarajevo Film Festivala. 

Film govori i o ljubavnoj vezi irskog benda U2 sa Sarajevom pod opsadom, a Carter je bio pokretač te dugotrajne ljubavne veze. Producenti filma su hollywoodski glumci Ben Affleck i Matt Damon.

U intervjuu za Faktor Bill Carter je govorio kako je postao "Sarajlija", zašto je stao uz Sarajlije kada je bilo najteže, ali i o budućnosti BiH.

Svi smo dirnuti onim što ste učinili za Sarajevo. No sve vrijeme se javlja pitanje zašto, iako ste o tome govorili u filmu. Šta smo mi za Vas uradili da budete uz nas kad je bilo najteže, a i da uradite sve ovo poslije toga - uključujući filmove i knjige. Možda smo Vas začarali?

- O Bože! U pitanju je čarolija, upravu ste. Ja sam vidio ko ste vi, baš kao što je to vidjela Christiane, Bono pa i mnogi drugi, baš zato što smo došli među vas, što smo vas upoznali. To je magija koju vi možda ne vidite, ali ona djeluje. Vi se smijete lako, šalite se sa svi, brinete jedni o drugima, i sve to je uticalo na mene kada sam upoznao lokalce. Nisam imao pojma kako ću živjeti ovdje ili kako ću se vratiti u Ameriku, uzeti kafu, ali sam shvatio da moram ostati ovdje. Ali, ne samo ostati u fizičkom smislu, jer bi me lokalci pitali "šta ti radiš", shvatio sam da moram nešto uraditi. 

Impresvno je, a vidjelo se i u filmu, a ste za to vrijeme postali "pravi" Sarajlija. Shvatili ste naš humor, ali i našu bol, i dijelili ste to sa nama.

- Šta da kažem osim bio sam dugo tu. Jednostavno se dogodilo. (smijeh)

Zapravo, Vi ste osoba sa vrlo razvijenim osjećajem empatije, i to je ono što svijetu treba najviše, posebno ovih dana dok novi ratovi divljaju.

- Da, slažem se sa vama. Ljudi se pitaju šta mogu uraditi za bolje sutra. Imam poprilično unikatan život, ne kao fantastičan, ali, dogodi se nešto što te odredi kakav ćeš biti - ili si patetičan ili djeluješ u ime općeg dobra. Kada sam bio ovdje, radio sam upravo to. Ne volim oružje da se razumijemo.

U filmu Vas konstantno, zbog svega što radite nazivaju "luđakom". To svijet misli o dobrim ljudima.

- Mislim da je ta riječ malo pogrešno shvaćena. Bono je to objasnio kada je tim oko nas govorio za mene da sam luđak, odnosno malo lud jer sam želio organizirati koncert U2 benda u ratnom Sarajevu, preko satelita uključivati se na njihove koncerte u svijetu da se čuje glas iz ratnog Sarajeva, on im je rekao: "Ne, nije on lud, on zna tačno šta radi. On samo čini lude korake da bi došao do onoga što želi". Mislio je na moju luđačku energiju, ne lud kao mentalno zdravlje.

Da, jasno je da Bono i ostali akteri filma nisu mislili na Vaše mentalno zdravlje, u filmu je to jasno, no nažalost, dobri ljudi uglavnom budu pogrešno shvaćeni. Nama ovih dana treba više Billa Cartera u ovom ludom svijetu. Ovdje mislim na mentalno zdravlje.

- Da, slažem se. Svijet je lud, u lošem smislu.

Jeste li zapravo ikada shvatili šta ste uradili za nas, koliko je to veliko i važno?

- To je zanimljiva stvar, jer najviše što sam radio ovdje tokom rata je ostalo u mraku, niko nije ni znao da sam to uradio. Prvi put kada sam shvatio šta sam uradio je kada je moja knjiga izašla, kada su je neki ljudi pročitali, kada sam radio film, ljudi su pričali sa mnom kao da je to nešto novo, kao da se dogodilo nedavno. Tada su me ljudi počeli prepoznavati. Naravno ja ništa nisam uradio da bi mi se reklo hvala, za novac, uradio sam ono što sam osjećao da trebam i da je ispravno.

Gledala sam ljude kako Vam prilaze nakon filma, uglavnom uplakani i duboko dirnuti. Mislim da bilo kakve riječi ne mogu zamijeniti te momente iskrenosti dok srce govori kroz suze. Šta reći osim Bog Vas blagoslovio.

- Apsolutno, bilo je jako emotivno. Hvala vam. 

Situacija ovih dana u BiH nije sjajna, posebno politička situacija, a ljudi su žrtve u ovoj priči. Kakvu nam budućnost predviđate, obzirom da film poručuje "Poljubite budućnost"?

- Christiane je govorila o tome i moram reći da se slažem. Moje mišljenje je slično. Ja ne brinem o ljudima BiH, ljudima vjerujem, što ne mogu reći kada su u pitanju političari. Oni sve ignorišu i rade šta žele. Sjećam se kada sam ovje bio 2005. godine, ljudi su govorili o istoj stvari. Ljudi moraju da shvate da je ovo nonsens, da se ujedine i pobune, tada će političari stati, tada će se stvari promijeniti nabolje.