open-navfaktor-logo
search
Intervju
Adnan Hasković, glavna uloga u filmu "Umri prije smrti": Čineći nasilje nad drugima, činiš nasilje nad sobom
Adnan Hasković igra glavnu ulogu u filmu "Umri prije smrti" reditelja Ahmeda Imamovića, koji je danas, 16. augusta, trebao premijerno biti prikazan na 29. izdanju Sarajevo Film Festivala. Projekcija je otkazana zbog Dana žalosti, a novi termin, direkcija Festivala će naknadno objaviti. 
16.08.2023. u 16:49
get url
text

Hasković u filmu igra 38-godišnjeg ginekologa Zlatana Begovića, bahatu osobu koja voli samo sebe.

- Film govori o čovjeku narcisu, hedonisti, čovjeku koji se igrao Boga do trenutka kada shvati da je samo ljudsko biće, da njegov život dobija rok trajanja i da on nema više stvari u svojim rukama. Tada počinje da preispituje svoj život, nakon tog jednog velikog iskušenja, suočava se sa svojom prošlošću, demonima iz prošlosti, i pokušava zapravo da shvati šta je smisao života, i uopće bivstvovanja na zemlji. On doživljava na kraju jednu vrstu katarze spletom okolnosti koje ga dovedu u takvo djelovanje, i zapravo on je personifikacija svih, mogu reći, ljudi koji se danas sebično ponašaju, koji su zaljubljeni u sebe, uzimaju sebi za pravo da osuđuju druge, ne propitujući sebe, uvijek traže krivca u drugom. Tako da je ovo poruka svakom čovjeku da se preispita. I naziv "Umri prije smrti", je metaforički, jer, umiranje šta znači, to je dakle da ubijemo svoj ego u nama, i da shvatimo da je svaki čovjek božija tajna i božije biće, i da nismo mi ti koji smijemo da osuđujemo ili da kažemo ovo je ispravno ili nije, nego da budemo ogledalo jedni drugima, i da tražimo dobro u ljudima. Jer možda već sutra će biti kasno.

Koliko je Vama ovaj film pomogao u toj spoznaji sebe. Jeste li kreirajući ovaj lik otkrili nešto o sebi – koliko uspješno ste vlastiti ego kontrolirali, ili je ipak on nekada išao u prvi plan?

Nema čovjeka bez mane. Od prvog čovjeka Adema poslanika, koji nije bio savršen, tako nije ni današnji čovjek. Mislim i na muškarce i žene, da nisu savršeni, imaju svoje mane i svaki dan je borba sa samim sobom, da prije svega ustanovimo gdje su to naše greške, pa da ih onda popravljamo. Naravno, niko se ne može promijeniti preko noći iz temelja, ali mi moramo sitnim koracima popravljati jedni druge, biti jedni drugima ogledalo. Naravno da ja kao čovjek u određenim trenucima prepoznam da pokažem neki oholi postupak, neku rečenicu izgovorim nekada svjesno, nekada nesvjesno, i tek poslije shvatim kako je ona odjeknula, kako je utjecala na nekoga drugog, pa se preispitam, pa se obratim toj osobi, pa tražim izvinjenje, i nekako pokušavam da se iskupim za taj čin. I dobro je dok to radim, jer znači da sam svjestan, da me taj unutrašnji senzor upozorava. Problem je kada ljudi koroziraju, i ta korozija sve više obuzima njihovo srce, i onda oni sve više pravdaju svoje postupke kao da je to sasvim normalna stvar, i da to ona tamo neka druga strana zaslužuje, da ako je osveta u pitanju, bilo koji odnos među ljudima, oni će naći sebi opravdanje da je to ispravno. Tu treba razbijati predrasude, tu treba koriti sebe iznutra i mijenjati se. Naravno, ja nisam isti čovjek kakav sam bio prije pet godina, nisam isti čovjek kakav sam bo prije pet dana. Svaki novi dan mi trebamo da se obnavljamo na bolje, ali da bi to uradili prije svega moramo se zahvaliti dragom Bogu da smo uopće imali priliku narednog dana da popravimo neke stvari, jer kao što rekoh, film govori o tome da mi ne gospodarimo, mi ne znamo kad je naš rok, i šta nas može sutra zadesiti, tako da se treba truditi svaki dan kao da je posljednji, i da svako biće gledamo kao da je to zadnji susret sa njim. Evo da zamislimo situaciju kako bi se jedni prema drugima ophodili da znamo da je to zadnji put u životu da ćemo tu osobu vidjeti.

Manje osuđivanja, više razumijevanja i rada na sebi.

Tako je, rad na sebi i pomoći, treba žrtve malo. Dakle, da bi se nešto promijenilo i u nama, moramo se žrtvovati. Da bi se nešto u društvu promijenilo moramo se žrtvovati. Ne može se iz zone komfora, tako se stvari ne mijenjaju. Zona komfora i linija manjeg otpora jest jednako propast. Ima ona super rečenica filozofska: "ako ti sve ide u životu, nemaš nikakav problem, a ti se zapitaj, sigurno nešto nije uredu". Tako da život je sredina, umjerena jedna sredina. Ovdje nema konačne sreće na ovom svijetu. Mi ovdje živimo u skafanderu, a svi znamo kako je kada nas napuste dragi ljudi, shvatimo da je taj skafander samo jedan biološi otpad.

Dakle, tražiti krivca u sebi prvo, sebe preispitati.

Uvijek tražiti u sebi krivca. Ako smo upali u neki problem, ako se vratimo i duboko analiziramo, mi smo sebe doveli u to stanje, jer čovjek je u većini slučajeva sam sebi najveći neprijatelj. Nedavno sam čuo lijepu rečenicu oko odgoja djeteta, i namjerno to spominjem, jer i u ovom filmu "Umri prije smrti"  se elaborira ta tema, jer djeca su jedan novi život. Kaže "dijete se odgaja 20 godina prije njegovog dolaska". Malo šokantno zvuči. Međutim, postupci, način na koji si ti živio život, osobu koju si odabrao sa kojom ćeš da doneseš Božije biće na ovaj svijet, sve je to bilo predispozicija kakvo će to dijete doći na svijet. Naravno, božije nadahnuće, pa mi kažemo kako nema slučajnosti, duše su se srele, sve je to nešto što mi čujemo i u pjesmama, i u filozofiji, narodnim predanjima, i kod Kanta, kod Tolstoja, Rumija, međutim, naši postupci nas uvijek dovode do rezultata. Zato kada se vratimo nazad, a vraćanje nazad ne znači da čovjek treba da živi u prošlosti, pa da ostane zarobljen u nekom događaju koji mu je traumatičan, ne nego on samo treba da analizira i izvuče pouku da ne bi se dešavale pet puta te iste stvari. Ako si dva puta iskusio nešto, zašto ti treba tri-četiri puta. Pa Božiji čovječe promijeni nešto, vidiš da taj put kojim si išao nije za tebe. Idi putem na kojem nisi bio.

Znači biti budan, prisutan, i svjestan sebe i drugih.

I biti manje sebičan. Jer ono što ja činim drugom to je refleksija mene. Jer će kad tad se meni to vratiti. Ne mora to biti fizički, vratit će se mom djetetu. Uvijek prije nego nešto uradimo da shvatimo da mi to radimo samom sebi. Jer smo mi svi jedno. Mi smo svi nastali od jednog čovjeka i od jedne žene, tako je sve počelo. Mi smo svi braća i sestre po ljudskosti. Možemo slobodno reći da smo svi mi povezani, pa kako onda možeš činiti nasilje nad sobom. Čineći nasilje nad drugima, činiš nasilje nad sobom.

Šta novo snimate?

Pripremamo film u kojem sam producent i glumac. To je film "Trenutak" autora i reditelja Rifata Kukića. Ahmed Imamović i moja malenkost smo tu producenti jer želimo da pomognemo prijatelju koji je tu reditelj, želimo da realizuje jednu vrlo kompleksnu priču na najbolji način, a u isto vrijeme u sklopu BH Content Laba radim jednu seriju, isti trojac, koja će uskoro biti predstavljena. Nemam još parvo da istupam u javnost sa informacijama dok oni ne istupe, to je trebalo biti danas, ali izgleda da će i to pomjeriti.

2024 faktor. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje bez dozvole izdavača.