I dok zemlje regije nižu uspjehe sa brojem transplantiranih organa, a svijet pravi revolucionarne korake sa ksenotransplantacijama (presađivanje organa od životinje u čovjeka), Bosna i Hercegovina stoji na istom mjestu, adekvatnije rečeno, posljednjih mjeseci - nazaduje!

Najbolja potvrda toga je činjenica da od decembra prošle godine u Federaciji BiH nije urađena nijedna transplantacija sa živog donora, iako ih ima, a o kadaveričnim transplantacijama niko više i ne priča.

Gore je samo bilo, kaže Tomislav Žuljević, predsjednik Udruženja dijaliziranih i transplantiranih pacijenata FBiH, tokom pandemije koronaviru

- Posljednja transplantacija urađena je polovinom novembra prošle godine u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS), što znači da smo više od 130 dana bez ijednog izvedenog postupka, gledajući oba klinička centra u FBiH, u Sarajevu i Tuzli.

Udruženje je po tom pitanju poduzelo i određene korake. Bili smo u UKC Tuzla sa direktorom bolnice. Stalno nas uvjeravaju da mogu uraditi transplantaciju, a ne rade. To je rekao bih svojevrsni raritet, kad kažete: "Mi to možemo", a ne radite ništa na tome.

Što se tiče KCUS-a, tamo je turbulentno stanje, nikako da se izabere generalni direktor, ali to ne bi trebao biti problem da ustanova funkcionira onako kako bi trebala - navodi Žuljević.

Zašto klinički centri u Sarajevu i Tuzli ne rade transplantacije? Žuljević kaže da ne zna odgovor te da je na tu temu tražio i sastanak u Federalnom ministarstvu zdravstva.

- Bili smo 20. marta na sastanku Komisije za transplantacijsku medicinu, koja je pri ministarstvu, ali smo prije toga 9. marta održali Skupštinu Udruženja i donijeli određene zaključke, zahtjeve i odluke - šta ćemo uraditi ako se ovakvo stanje i dalje nastavi? Sa svim tim upoznao sam Komisiju i Federalno ministarstvo zdravstva i ovih dana dobio odgovor od ministra Nediljka Rimca da su naši zahtjevi proslijeđeni kliničkim centrima. Među zahtjevima je i Odluka Vlade FBiH od 31. oktobra 2019. godine, koje je potpisao bivši preminuli ministar zdravstva Vjekoslav Mandić, i bivši premijer Fadil Novalić, gdje se između ostalog navodi "da transplantacijska medicina mora biti prioritet u liječenju u svim kliničkim centrima" - ističe Žuljević.

Dodaje kako više niko i ne spominje kadaveričnu transplantaciju (presađivanje organa sa umrle osobe), a posljednja je urađena u julu prošle godine.

- Rekao sam na sastanku, ako nema kadaveričnih, dajte da radimo transplantacije sa živih donora jer ih imamo. Znam parove i pacijente koji mjesecima čekaju da dođu na red. Kad kažemo menadžmentima kliničkih centara da postoje takvi parovi, onda nam oni odgovore: "Pa čujte, mi u Tuzli imamo jednog urologa, koji je prezauzet". Onda smo im kazali da ćemo tražiti da se ljudi transplantiraju u inozemstvu. Da i mi u Federaciji napravimo nešto što je uradio entitet RS, a oni su potpuno odustali od transplantacija, ali su to pitanje riješili preko Fonda solidarnosti na način da će finansirati transplantacije svojih pacijenata u Bjelorusiji ili u bilo kojoj drugoj zemlji - pojašnjava Žuljević.

Iz Udruženja ističu da će, ako se stanje ubrzo ne promijeni, početi sa pripremama za do sada najmasovnije proteste, a planirano je da se održe ispred Federalnog ministarstva zdravstva i kliničkih centara u Sarajevu i Tuzli.

- Tražit ćemo svoja prava, ono što pripada svakom normalnom pacijentu, a to je pravo na liječenje, ako ništa da ga transplantirate ako ima živog donora. To se ne smije odbijati. No nama je izgleda draže poslati pacijenta u inozemstvo da se tamo transplantira. Također, razmišljamo i o pokretanju revizija i kontrola komisija koje šalju pacijente u inozemstvu, po kom zakonu i na koji način to rade, je li to regularno ili nije? Inspekcija će pregledati papire u kliničkim centrima, šta se dešava u Fondu solidarnosti, ko je išao vani na liječenje, kome je liječenje plaćeno i je li to po pravilima? Sve radimo da animiramo, prije svega direktore kliničkih centara jer ovo što se dešava je sramota - ističe Žuljević.

Federacija BiH ima 11 transplant koordinatora. I bez obzira na to što su, kako kaže Žuljević, svi oni upoznati da imaju posebnu finansijsku nadoknadu, ako u razgovoru sa porodicom preminulog dobiju pozitivan odgovor, stvari se mjesecima ne pomjeraju sa mrtve tačke.

- Stalno tražimo da transplant koordinatori ulože dodatne napore na način da detektiraju minimalno jednu moždanu smrt u jednoj godini. Dakle, 11 kordinatora da za 12 mjeseci detektira 11 donora organa - to je oko 30 spašenih života i eto nas odmah u Eurotransplantu. Da budem potpuno jasan, imamo mi transplant koordinatore i u manjim sredinama, kao što su Travnik i Livno, ali je zato realno da u Sarajevu, Tuzli, Zenici godišnje bude najmanje po pet donora. Broj kreveta u intenzivnim njegama određuje broj potencijalnih donora. Što ih je više, više je donora, ali ko će se zamarati ulaskom u razgovor sa porodicama, najlakše je osobu proglasiti mrtvom i otići kući spavati. Malo je onih koji u tom trenutku razmišljaju da su mogli spasiti četiri-pet života - navodi Žuljević.

Iz Udruženja su ponovo istakli tešku situaciju u kojoj se nalazi Donorska mreža BiH.

- Dobili smo bezbroj moralnih podrški, ali konkretne finansijske pomoći nema. U martu je bio Svjetski dan bubrega, prvi put Donorska mreža nije ga obilježila, jer nema novca. Nisu u mogućnosti uraditi običan letak, donorsku karticu, jer nemaju sredstava. Bojim se da će, ako se Donorska mreža ugasi, svijest građana o doniranju organa pasti još niže. Zato zbog cjelokupne situacije želim još jednom podsjetiti da se pacijenti pripremaju da izađu na proteste, jer više ne mogu čekati. Neki su na dijalizi i po 40 godina. Svi smo svjesni da nema nikakvih zapreka, pandemija je završena. Zašto se onda parovi, koji mjesecima čekaju, ne transplantiraju? To je stvarno bruka i sramota - zaključio je Žuljević.

Dodajmo i to da u ovom trenutku u Centru za transplantacijsku medicinu, koja je pri Federalnom ministarstvu zdravstva, na presađivanje organa čeka 298 pacijenata - (218 na presađivanje bubrega, 35 - jetre, 25 - srca i 20 - rožnice).