Emirova knjiga "Kraljevi i kraljice Bosne" dobila je posebnu pažnju javnosti, a ilustrovana je i napisana tako da zanimljivu srednjovjekovnu historiju Bosne i Hercegovine približi na jedan drugačiji i zabavan način, mlađoj publici. Ali i starijima.

U intervjuu za Faktor Emir je govorio o važnosti promocije historije, kulturnog naslijeđa, važnih historijskih ličnosti, novim projektima…

Vi ilustrirate historiju i historijske ličnosti. Koliko je to lijep i izazovan pristup u umjetnosti, s obzirom na to da vrlo često nema dovoljno informacija. Kako vršite istraživanja?

U pravu ste, velika je odgovornost, posebno u vremenu i društvu u kojem mi živimo. Ono što je moja inicijalna želja i namjera kroz sve projekte u kojim sam učestvovao i koje sam radio, autorski ili kao jedan od članova šireg tima, bila je promocija kulturnog naslijeđa i historije kroz vizuelnu komunikaciju, uz različite vizuelne medije, a to je nekad ilustracija, nekad je 3D modeling, animacija. Ima različitih aspekata. Ali jedan od najbitnijih momenata je taj istraživački dio. Mogu navesti nekoliko primjera projekata na kojim sam radio. To su različiti periodi naše historije.

Imamo "Bosansko kraljevstvo" profesora doktora Emira Filipovića gdje sam radio zajedno sa bratom blizancem Edinom Durmiševićem kao illustrator, poslije toga je bila "Stećkopedija" profesora Edina Bujaka, gdje smo pokušali da otrgnemo od zaborava sve te nekropole stećaka širom BiH, ali i regiona u kontekstu srednjovjekovne bosanske države. Poslije toga je slijed stvari išao da sam malo dublje ušao u historiju radeći na projektu magični svijet Ilira sa grupom autora, eminentnih historičara sa Filozofskog fakulteta.

Poslije toga je došao posljednji projekat na kojem sam radio, a to je ekskluzivno izdanje na temu o Hasanaginici. To je sada već kasniji period, osmanski operiod, 17. stoljeće, jedan onako zanimljiv filozofsko teološki osvrt na Hasanaginicu i generalno taj vrlo značajan dio naše književnosti. I to je bilo jako dobro iskustvo.

Sve to iziskuje istraživanje jer ne možete ilustracijama o Ilirima, o srednjovjekovnoj Bosni, pa i osmanskoj Bosni pristupati na podjednak način. Ne mogu naglasiti koliko vremena sam proveo po muzejima, što po Sarajevu, što u regionu. Sa Zemaljskim muzejom čak ima interna šala da sam postao inventor. Kada se popisuju svi eksponati, onda se navede i Emir. Nekada budem malo tužan zato što te neke institucije nisu posjećene koliko bi trebale. Nekad ružim i njih. Mora se u ovom modernom dobu, modernom vremenu slike i informacije malo poraditi na načinu prezentacije eksponata.

Vaš pristup promocije kroz ilustracije i istraživanje je nešto na što bi se mogli nadovezati, odnosno gdje biste im mogli biti produžena ruka do publike.

Ja to tako i doživljavam. Ilustracija i generalno vizuelna komunikacija u domeni dizajna je jako dobar način da privučete publiku. Nikad ne znate među djecom koja gledaju vaše ilustracije da li se tu krije možda budući historičar, jedan budući umjetnik koji će od te ilustracije krenuti, a onda razvijati dalje, istraživati dublje, otići u taj muzej, nagovoriti roditelje da ga odvedu da vidi.

Na kraju čitav svoj angažman na tom polju sam okrunio autorskim radom, a to je slikovnica-knjiga za najmlađu djecu – "Kraljice i kraljevi Bosne", ali sam čuo komentare roditelja da je knjiga više nego zanimljiva i njima, jer su i oni naučili neke stvari. Knjiga je rasterećena isuviše dubokih filozofskih misli i tema koje možda naučno nisu dokazane, nego su otvorene za neku polemiku, jer to i nije bio moj cilj. Sada mi imamo historijske rasprave da li je Tvrtko I krunjen u Milama ili Mileševu. To je zaista ozbiljna historijska problematika kojom treba da se bave historičari.

Ono što je moj cilj jeste da djeca nauče za Tvrtka I, da znaju ko je on, kakav je on trag ostavio, pa na kraju, dogodila nam se korona svima, svi smo bili zatvoreni u naše granice, koliko mladih ljudi zna da mi imamo oko 60 tvrđava unutar BiH koje možete posjetiti. Mogućnosti su ogromne i posebno mi je drago što dobijam feedback od publike. Nedavno sam dobio fotografiju od roditelja iz Sandžaka, mislim da je iz Sjenice, poslali su mi sliku na Instagram, na kojoj je njihov sin sklonio mobitel sa strane i čita knjigu "Kraljevi i kraljice Bosne". Da mi je neko pričao da će to uraditi, ne bih mu vjerovao, što je meni posebno drago.

Vjerujem da je razlog za to kako Vi kroz ilustracije prikazujete velikane BiH. Imamo tu bajkovit i šaljiv način prikaza, a opet toliko simpatičan da Vam ni oni najstrožiji među nama ne mogu zamjeriti na umjetničkoj slobodi.

Diplomirao sam na Aakademiji likovnih umjetnosti. Trenutno završavam i postdiplomski studij – magistarski rad na grafičkom dizajnu baš iz polja promocije kulturnog naslijeđa kroz ilustraciju. Sad govorim kao profesionalac, kao čovjek koji se ovim poslom bavi profesionalno 15 godina. Imaju načini, zakoni i pravila kako se u grafičkom dizajnju, pa samim tim i u ilustraciji obraćate specifičnoj publici.

U ovom slučaju, u knjizi "Kraljevi i kraljice Bosne", ja se obraćam najmlađoj publici. Njima je tema historije poprilično ozbiljna. Sada kako vi to da prezentirate dječaku ili djevojčici od osam godina. Sigurno nju ili njega ne interesuju 100 tomova knjiga koje mogu pročitati. Vi morate tu temu približiti dječaku i djevojčici na jedan zanimljiv, drugačiji, humorističan, šaljiv način, balansirati vješto da to nije neko ismijavanje, da to nije unižavanje kulturnog naslijeđa.

Izdvojit ću naprimjer Tvrtka I. On je prezentiran kako u ruci drži brod. I nekada mene prijatelji pitaju pa što drži brod? Zato što je on prvi bosanski kralj, vladar koji je osnovao bosansku mornaricu. To što on drži brod u ruci samo je simbolički vrlo važan detalj iz njegove biografije. I većina djece će se uhvati za taj detalj. To je to.

To je kada slika govori više od riječi.

To je to. To je poenta. Hvala vam što ste primijetili. Ima tu ljudi koji ne razumiju ili ne žele da razumiju. Davno sam prestao biti jedan od onih koji sjede na kafi i govore kako se ništa ne radi. Ja sam čovjek od akcije. Utječu na te stvari i finansije, vrijeme, nije to jednostavno ni obraditi. Većina projekata se radi godinu, dvije, tri. Za "Bosansko kraljevstvo" istraživački dio je trajao dvije godine, prije nego što smo počeli da radimo ilkustracije. Ali je vrijedilo truda.

Knjiga je sada dio redovnog obrazovanja u osnovnim školama što je još jedna potvrda da ste uradili dobar projekat.

Da. Očigledno ostavlja taj vrlo važan trag. Centar za kulturu i mlade Općine Centar organizirala je posjetu školama u KS, gdje ja idem i razgovaram sa djecom, crtamo i razgovaramo na temu bosanskih kraljeva i kraljica. To je bio projekat koji je urađen prošle godine, ove se nastavlja, a dogovaramo već za narednu godinu. Takav pristup od novih generacija može napraviti neke samopouzdane ljude. Učenje o kraljicama i kraljevima može izgraditi djeci samopouzdanje u smislu da su oni ipak pripadnici bitnih ljudi koji su pomicali granice.

Zašto ne bismo znali o Tvrtku I, o Tvrtku II za kojeg se smatra da je donio renesansu u srednjovjekovnom kraljevstvu. Ljudi ne znaju. Svi smo pratili "Game of Thrones", a malo ko zna biografiju bosanskog kralja Ostoje koji je imao tri supruge, koje su se između sebe borile za prevlast, pa građanski sukobi, otimanje prijestolja. Može se historija učiti i na takav način. A to je ono što mnogo cijenim kod mog mentora, profesora Emira, da historija ne mora biti samo datum i ne treba biti samo datum. Treba da razumijemo suštinu ko je taj lik, zašto je on takav kakav je bio, koja je težina srednjovjekovnog zlatnika koji je bio teži od venecijanskog dukata, a venecijanski dukat je bio urnek za ekonomiju Evrope srednjeg vijeka. Tako ti neki detalji.

Zapravo je bosanski srednjovjekovni novac koji je lijevan u zlatu bio na mjestu broj jedan.

Mjerna jedinica. Da li je možda neko dugoročno rješenje imati serijal kratkih animiranih filmova kako bi djecu učili o ovim detaljima?

Hoćemo li očekivati da ćete to Vi napraviti?

Pa ja sa svoje strane mogu i imam puno mladih kreativnih ljudi. Sada ću zvučati kao dobar dio u BiH, ali treba malo da se uključi država, treba to da podrži. Ne mogu reći da ne rade ništa ministarstva kulture. Svojim studentima kažem pokušajte malo razmišljati izvan nekih standarda, klišea, "out of the box". Zar ne bi bilo bolje učiti o kulturnom naslijeđu kroz kratke animirane filmove. Ok, ne mora to biti produkcija WD, neka bude tri-četiri minute prije dnevnika, pa djeca će naučiti o tome. Ne mora biti srednjovjekovna Bosna, mogu biti slavni pisci, mogu biti slavni umjetnici, izumitelji, znamenite žene. Ja vrlo često potenciram, jer svi znaju ko je Tvrtko I, ali da li znate ko je Jelena Gruba? To je jedina žena koja je samostalno u srednjem vijeku na Balkanu vladala jednom državom. Ok, nije to dugo trajalo. Tri godine. Ali dovoljno da ostavi trag. Mislim da je to jako važno. Mislim da je važno onoj djevojčici koja sjedi u klupi i to čuje...

S obzirom na to da nam se pokušava nametnuti da postajemo Teheran, takve informacije su itekako važne i potrebne. Potencirajući te priče mi možemo popraviti našu današnju situaciju i percepciju u svijetu.

Da, percepciju u svijetu, ali i nas samih. Slažem se. Po meni lično ne bih volio da je historija generalno naslijeđe toliko u institucijama, zatvoreno u kabinetima. Historičari su ljudi koji usmjere svoje istraživanje i bave se ozbiljnom problematikom, ali mora postojati način široj masi, široj publici da se priča o nekoj temi. Po meni to su kreativne radionice, kreativni rad sa djecom u osnovnim školama da nauče šta je kultura, da nije pretjerano ozbiljan događaj otići u muzej. To je po meni prirodna stvar. I onda se mi ne bismo pitali što su muzeji prazni.

Pamtim moju nastavnicu historije koja više nije sa nama. Sjećam se kao da je jučer bilo. Otvorio sam knjigu na lekciju o Egiptu i bila je fotografija, reprodukcija Tutankamonovog sarkofaga. Toliko sam bio impresioniran. Tada se kod mene javila ljubav prema historiji. Naučio sam i hijeroglife da čitam, otišao sam i u Egipat i vidio sam to. Poslije je ta ljubav prema historiji evaulirala kroz moje obrazovanje. Volim historiju BiH, susjednih država, poznajem je jer je to sve povezano. Kada putujem, prvo što uradim u gradu u kojem sam je da posjetim nacionalni muzej, pa sve onda drugo.

Nakon bosanskih kraljeva i kraljica možemo očekivati da ilustrujete banove i banice ili vezire?

To je nekakva ideja. Stalno radim na nečemu. Trenutno radim na rekonstrukciji srednjovjekovnih grbova širom BiH. Ne znam kada će biti završeno zbog mojih obaveza jer sam i asistent na Pedagoškom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i radim za jedan studio u Londonu, pa moram sve to iskombinirati, ali u pravu ste, dogovor je da poslije kraljeva i kraljica idu banovi i banice. To je neki raniji period srednjovjekovne Bosne. Ne možemo izostaviti bana Kulina, postoje i prijedlozi da se uradi i promocija Travnika kroz knjigu i slikovnicu o velikim vezirima Travnika. Ima tu i velikih vezira koji su sa našeg podneblja, a ostavili su veliki trag u Istanbulu – Mehmed paša Sokolović i drugi. Ima potencijala. Djeca kroz ilustracije da se motivišu i da čitaju tu literature koja je možda manje poznata.

Spomenuli ste studio u Londonu. Možete li nam konkretno objasniti šta radite?

Spominjao sam već da imam brata Edina Durmiševića koji je također kreativac i radi na polju dizajna, većinu projekata radimo zajedno, mada imamo tu prostora i za neki individualni razvoj. Jedno polje koje nas obojica radimo je gejming industrija. Ovaj studio Cavalier Games Studio smješten je u Londonu i već duže radim za njih kao koncept i karakter dizajner.

Kada su me kontaktirali iz Londona, nije dugo trebalo da budem postavljen na poziciju "lead artista". Zaista se poštuje mišljenje, kada date profesionalni osvrt. Tamo se gleda da funkcioniše, da uspije. Morate zadovoljiti neke standarde i principe.

Kod njih nema kako ćemo – lako ćemo?

Ne, ja sam radio i putovao širom svijeta. U Dohi imaju izraz inšalah – polako bit će, jedna totalno druga kultura od Egipta. Bude to gotovo, ali kad… Opet možda je i to zanimljivo da čovjek iskusi sve varijable. Svojim studentima i mladim ljudima općenito uvijek odgovorim na pitanja, koliko mogu pomognem. Jer volio bih da sam neke stvari mogao preskočiti ili brže naučiti, ali nisam imao koga tada pitati. Znam kako je njima jer sam nekada bio u toj poziciji. Volio bih da dođu u moju poziciju da se kreativno ostvare. Ne mogu utjecati na rad - to je individualni pristup.

Posljednje djelo na kojem ste koautor – "Hasanaginica" jako je značajna za naše narodno predanje. Hoćemo uskoro moći doći na neku Vašu izložbu?

To je plan, ali knjiga još nije zvanično izašla. Bit će izložba, već sam u nekim pregovorima. Moj jako dobar prijatelj i kolega Adis Lukač koji je naš skulptor je neko ko se također bavi kulturnim naslijeđem, međutim možda je publika imala priliku vidjeti, možda nije, on radi neke reljefe na temu Hasanaginice, i ja sam rekao: "Adise, idealna prilika da uradimo nešto zajedno – kombinacija više medija". Ne mogu reći kada, napravit ćemo nešto. Postoji opcija da možda uključimo i kolege glumce. Realno je očekivati možda krajem godine ili početkom naredne aktivnosti na tu temu.

Adis je Hasanaginicu predstavljao okrenutu leđima u naručju Hasanage. Da li ćete joj Vi prikazati lice, onako kako ste je doživjeli?

Da, mi smo razgovarali o tome koja bi to bila životna dob kada se taj momenat u njenom životu dešava, kako bi ona mogla izgledati, jer ipak govorimo o jednom elitističkom momentu, sigurno je bila njegovana i pažena, pa ti svatovi, kako bi možda bila ukrašena, da li dukatima, velom. Poslužila nam je iskreno naša glumica Nada Đurevska koja je adaprirala njen lik i opera od Sulejmana Kupusovića. Sve gdje smo mogli za inspiraciju da iskoristimo, i viđenje nekih drugih umjetnika, pa da napravimo neku simbiozu, mi smo to radili jer ono u čemu nismo pravili kompromis je autentičnost kostima, nošnje. A da li je imala plave ili smeđe oči, to nije presudan momenat.

Ono što je meni bilo važno kada smo recimo prikazivali bosanske kraljeve jeste da je kruna autentična jer se pojavljuje na novčićima, da je plašt autentičan. Nije to izmišljeno, nije to umjetnikov hir. To je vrlo autentično. Koliko artefakti naravno dozvoljavaju. Portretna interpretacija, tu ima umjetničke slobode, ali mislim da je toliko odvagano i balansirano da ne nanosi štetu.