U dosadašnjih šest odigranih susreta najglasnije je bilo Posušje, i to nakon meča 2. kola kada je na Mokrom docu poraženo od Širokog Brijega (1:2). Gosti sa Pecare pobjedonosni gol postigli su u 88. minuti iz jedanaesterc.

Krišto je igrao rukom, sudija Bandić pokazao na bijelu tačku, a siguran realizator najstrožije kazne za konačnih 1:2 bio je Chinedu.

I ta situacija nije bila sporna ni ljudima u Posušju. Bilo je evidentno da je Krišto rukom odnio loptu, odnosno da je napravio pokret rukom prema lopti, te spriječio obećavajući napad.

Posušje je imalo zamjerki na situaciju iz prvog poluvremena (trener Branko Karačić u izjavi nakon utakmice komentarisao je da je njegov tim oštećen), konkretno iz 27. minute kada je lopta u ruku pogodila Ivana Šaravanju.  Međutim, sudija Antoni Bandić se nije oglasio, a gledajući sa stručnog aspekta, bio je u pravu.

Ruka igrača Širokog Brijega bila je u prirodnom položaju, a zbog blizine i jačine udarca, u ovim situacijama ne svira se jedanaesterac.

Dva dana kasnije Admir Musić dosudio je jedanaesterac za Velež u duelu protiv GOŠK-a. Emir Halilović je ubacio sa lijeve strane, a lopta je na putu prema srcu kaznenog prostora u ruku pogodila Tinu Bradaru. Musić nije mnogo razmišljao i pokazao je na bijelu tačku.

I bio je u pravu. Ruka je bila odvojena od tijela, ili, kako se često kaže, bila je odručena. "Širila" je tijelo i u neprirodnom je položaju. S obzirom na priličnu udaljenost između Halilovića i Bradare (desetak metara) sudija Musić je donio ispravnu odluku.

Upravo su ove dvije situacije, kada nije dosuđen penal u Posušju, a u Mostaru jeste, najbolji, rekli bismo školski primjer, kada je igranjem rukom jedanaesterac, odnosno kada nije.