VEZANI TEKST - "Aprilski paket" ponovo u Parlamentu, zastupnici SNSD-a brane Dodika, tvrde da nije pisao taj prijedlog

Razgovore o ovom setu amandmana na Ustav BiH pokrenuli su i podržavali i Washington i Brisel. Najveći protivnik bio je tadašnji predsjednik Stranke za BiH, te godine izabran i za člana Predsjedništva BiH Haris Silajdžić, koji je insistirao na ukidanju entitetskog glasanja te upozoravao da ukoliko se usvoje ovi amandmani, može doći do blokade rada državnih institucija.

U Državnom parlamentu tokom glasanja presudan je bio glas zastupnika Mehmeda Žilića koji je napustio SDA i prešao u Stranku za BiH.

Upitan prije nekoliko godina da prokomentira zbivanja iz 2006. Silajdžić je kazao:

- Aprilski paket bih i danas odbio, a imam osjećaj da Aprilski paket brane samo oni koji njegov tekst nikada nisu pročitali. Jednostavno, entiteti, a posebno RS, imali bi mogućnost upravljanja državom i blokiranja najvažnijih odluka što je za nas bilo neprihvatljivo.

Tadašnji američki ambasador u BiH Douglas McElhaney u depešama koje je objavio WikiLeaks, pisao je da su pojedini državni zastupnici potkupljeni kako bi glasali protiv.

- Oko 48 sati prije, ali i tokom debate, Mehmed Žilić, prebjeg iz SDA, činio se čovjekom spremnim da bude taj koji će glasati tako ako mu plate. Svi pokušaji njegovih prijatelja, uključujući čak i reisu-l-ulemu Mustafu ef. Cerića, kojeg sam lično zamolio da utječe na njega, da ga nagovore da ne glasa protiv paketa, propali su. Drugi ključni element za pad paketa je Katolička crkva i kardinal Vinko Puljić, koji su direktno utjecali na formiranje HDZ-a 1990, okretanje protiv Dragana Čovića i na njihovo odbacivanje paketa. HDZ 1990 i SBiH su kroz podmićivanje i uz podršku Katoličke crkve vodili kampanju "spržene zemlje" da sruše amandmane i kupe veliku medijsku zastupljenost - pisao je tada McElhaney.

Aprilski paket, prijedlog iz 2006. godine

Tri godine kasnije, Španija kao tadašnja predsjedavajuća Evropske unije, inicirala je nove pregovore koji su dobili naziv Butmirski paket, jer su sastanci održavani u NATO bazi u Butmiru.

Ovim setom amandmana na Ustav BiH, koji je bio manjeg obima od Aprilskog paketa, riješilo bi se pitanje blokade u Domu naroda BiH, gdje bi delegati raspravljali samo da li je neki zakon štetan po vitalni nacionalni interes, ali ne bi imao zakonodavnu ulogu. Kao i u Aprilskom paketu, birali bi se predsjednik i dva potpredsjednika BiH indirektno u Parlamentu BiH, a Vijeće ministara dobilo bi veće ovlasti.

Evropska unija tada je pokušala da nađe minimum za konsenzus među bh. političarima.

Između američkog Aprilskog paketa i evropskog Butmirskog paketa, 2008. godine domaće snage same su se okupile. Predsjednici SDA, SNSD-a i HDZ-a BiH Sulejman Tihić, Milorad Dodik i Dragan Čović potpisali su Prudski sporazum.

Ovaj sporazum izazvao je brojne kontroverze u javnosti jer se redefiniranje entitetskog nivoa vlasti tumačilo kao podjela Federacije BiH na etnički čiste entitete. Prudskim sporazumom rješavalo se samo pitanje ustavnih promjena u Federaciji BiH, dok je entitet Republika Srpska ostao netaknut.

Po njemu država bi bila sastavljena od regija, konkretno četiri: banjalučke, tuzlanske, mostarske i distrikta Sarajevo.

Butmirski paket i Prudski sporazum

Nekoliko mjeseci kasnije, u januaru 2009. godine, dobar dio Prudskog sporazuma Milorad Dodik, Sulejman Tihić i Dragan Čović finalizirali su u Banjoj Luci, gdje je dogovorena raspodjela vojne i državne imovine, popis stanovništva i status Brčko distrikta. Ovaj sporazum nazvan je Banjalučki.

Ni jedan od ovih paketa i sporazuma do danas nije dobio široku političku podršku i uvijek su bili kamen spoticanja u međustranačkim pregovorima.