Tužilaštvo BiH jučer je Sudu ponovo dostavilo uređenu optužnicu protiv Veljka Brajića, Slobodana Taranjca, Ranka Kaurina, Branka Dženopoljca i Draška Topića, koji se terete da su, u svojstvu visokih komandanata Vojske Republike Srpske (VRS), Kriznog štaba Ljubovija i pripadnika oružanih formacija, krajem jula 1992. godine planirali i učestvovali u oružanom artiljerijskom i pješadijskom napadu na nebranjeno selo Briševo, nastanjeno uglavnom civilnim stanovništvom hrvatske nacionalnosti, i okolna mjesta u blizini Prijedora.

Iz Državnog suda za Detektor su ranije naveli kako su 23. januara zaprimili uređenu optužnicu Tužilaštva.

- Sud je istu dana 6. februara 2024. godine ponovo vratio Tužilaštvu BiH na uređenje - saopćeno je iz Suda BiH, iz kojeg nisu naveli razloge zašto je optužnica po drugi put vraćena na doradu.

Prema optužnici Tužilaštva BiH, u Briševu je u samo nekoliko sati ubijena 61 osoba, među kojima je najmlađi bio dječak od 16 godina, a najstarija žrtva imala je 81 godinu, kao i jedna maloljetna žrtva bošnjačke nacionalnosti.

- Tri osobe su nestale i njihovi posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni. Prilikom napada počinjena su silovanja i seksualna zlostavljanja nekoliko žrtava, a više desetina osoba, uglavnom muškaraca, odvedeno je u nezakonito zatočenje u prijedorske logore, te je nekoliko žrtava preminulo tijekom transporta, a u logoru ‘Omarska’ ubijena su najmanje tri zatočenika dovezena iz Briševa - ranije je objavio Detektor.

Prilikom napada uništavani su i zapaljeni vjerski i civilni objekti, a preživjelo civilno stanovništvo iz naselja Briševo i drugih obližnjih naselja protjerano je i prisilno preseljeno s tog područja. Nakon napada na ova mjesta, u njima nije ostao živjeti niti jedan stanovnik hrvatske nacionalnosti, a i danas u njemu živi vrlo mali broj povratnika.

Tijela većeg broja žrtava su pronađena, ekshumirana i identificirana uglavnom tokom 1997, 1998. i 2001. godine.

Trenutno pred Sudom BiH traje suđenje optuženom Taranjcu i još osmorici za učešće u nezakonitom zarobljavanju i zatvaranju 120 muškaraca – u Domu u Miskoj Glavi, a potom i na stadionu u Ljubiji – te njihovom mučenju i ubistvima počinjenim krajem jula 1992. godine.