U razgovoru za Anadolu Agency (AA) ističe kako je grad u koji godišnje dođe 25 miliona turista potpuno sablasan.

- Postali smo drugo žarište u Španiji poslije Madrida. Posljednjih dana bilježi se manji broj smrtnih slučajeva, ali i dalje broj mrtvih se broji stotinama. U Barceloni i okolini ima oko 30.000 zaraženih koronavirusom i oko 3.000 mrtvih. Veliki je problem što se svi mrtvi ne mogu kremirati. Porodice traže dozvolu za drugačiji način sahranjivanja ili prolongiranje sahrana. Situacija je, bez pretjerivanja, kataklizmična - kaže Memić.

Ulice su puste, a građanima je dozvoljeno da odu u trgovine po esencijalne životne namirnice. Transport ljudi je sveden na deset odsto kapaciteta, a policija u svakom dijelu grada provjerava da li u automobilima ima više od jedne osobe.

- Vozio sam suprugu na posao, ali je i to zabranjeno. Svi smo u izolaciji i čekamo da broj zaraženih i umrlih počne opadati. Velike firme, poput Zare, proizvode zaštitne maske, mantile i drugu opremu. Tvornica automobila Seat proizvodi respiratore. Španski zdravstveni sistem je jedan od najboljih u Evropi, ali jednostavno se ne može prihvatiti toliki broj zaraženih ljudi. Imamo 13.000 zaraženih medicinskih radnika i više od 2.000 policajaca. Oni nisu stigli ni da se testiraju - kaže Memić.

Njegova kćerka je u najvećem američkom žarištu New Yorku i zbog toga je u stalnoj brizi, ali se nada da će sve biti u redu. Pitanje je šta dalje i kako će se kataklizma odraziti na ekonomiju Barcelone.

- Sigurno će biti velikih problema. Ovdje sam od 1992. godine i, naravno, nikada nije bilo nešto slično. Ovo je nezapamćeno. Sportski centar u kojem radim je zatvoren od 7. marta, a od 11. marta je vanredno stanje. Više ni građevinske firme ne rade, samo prodavnice hrane, apoteke i slični dućani. Cijene nisu povećane, snabdjevenost je odlična, ali ljudi su veoma zabrinuti za budućnost - priča Memić.

Memić je u Španiju došao 1989. godine kada je zaigrao za Eibar i Bilbao. Karijeru je završio u poznim igračkim godinama u jednom drugoligašu iz Barcelone.

- Počeo sam u Derventi, a onda igrao jednu sezonu u Metaloplastici i devet sezona u Slozi iz Doboja. S omladinskom reprezentacijom Jugoslavije sam bio svjetski prvak 1981. u Portugalu, a isti uspjeh sam ponovio i sa seniorskom reprezentacijom kada smo postali prvaci svijeta 1986. u Švicarskoj. Osvojio sam i bronzanu medalju na Olimpijadi u Seulu 1988. godine. Za reprezentaciju Jugoslavije ubilježio sam 98 nastupa, a igrao sam i na Mediteranskim igrama u Monpeljeu 1993. godine za reprezentaciju Bosne i Hercegovine - prisjeća se Memić.

Upravo generacija jugoslovenskih rukometaša iz 1986. godine, koja je pokorila svijet, po ocjenama mnogih stručnjaka je najbolja svih vremena.

- Ne bih da to govorim, jer sam bio dio toga, ali mnogo su tako rekli. Nastup za reprezentaciju Jugoslavije u tim vremenima je bila velika čast i obaveza. Ponosan sam na dva svjetska zlata i bronzu sa Olimpijade. Svoje sportske snove sam ostvario - kaže Memić.

U kontaktu je, kako kaže, sa svojim reprezentativnim kolegama. Nedavno se družio sa Veselinom Vujovićem koji je gostovao u Barceloni sa Zagrebom.

- Mnogo smo u kontaktu, često se čujemo, a kada imamo priliku i vidimo. Sjajne su to uspomene, vrhunski ljudi. Radujem se svakom susretu, a nadam se da ćemo svi ovu pošast savremenog doba prebroditi i da ćemo nastaviti naša druženja - kaže na kraju Muhamed Memić, proslavljeni rukometaš, koji je na put ka svjetskim visinama krenuo iz rodne Dervente.