Prema podacima udruženja oboljelih, u Federaciji BiH u ovom trenutku više od 2.000 pacijenata nalazi se na listama čekanja za terapije i određene medicinske usluge.

Višegodišnja agonija i borba za život pacijenata, među kojima su i oni najteži, onkološki bolesnici, nastavljena je i u 2024. godini, a da nikoga, prije svega nadležne institucije u ovoj zemlji, nije briga.

Mnogi u toj borbi i želji da pobijede bolest ili dobiju još koju godinu života sa svojim najmilijima, gube bitku.

Osnovno pravo svakog čovjeka je - pravo na lijek! Da li će onda iko ikada u ovoj državi krivično odgovarati za one koju su umrli čekajući terapiju, a nije ih mali broj?

- Naša tužilaštva vrlo dobro znaju šta se dešava u Federalnom fondu solidarnosti, a kad to kažem mislim i na reviziju koju su sproveli Centri civilnih inicijativa (CCI). Udruženja su sve dokaze, i kroz medije, servirali tužilaštvu, ali ništa ne poduzimaju. Oni su kao i mnogi drugi u ovoj zemlji, nijemi posmatrači dok pacijenti umiru - kaže Alma Serdarević-Stefanišin, predsjednica Udruženja osoba oboljelih od reumatoidnog artritisa i ostalih reumatskih bolesti "Snaga" u BiH.

Život i zdravlje najzaštićenije su vrijednosti u društvu, kaže advokat Vlado Adamović. Mnogi bi se složili da u nekim društvima - i jesu, no u bosanskohercegovačkom zasigurno - nisu.

- Ako se neko administrativnim preprekama, korupcijom ili ljenošću odnosi prema zdravlju ljudi da oni zbog toga trpe, onda svi u društvu trebaju preduzeti sve mjere, a naročito tužilaštva, da se ono što je uočeno u tom pogledu otkloni.

Tužilaštva bi predmetima takve vrste trebala dati prioritet i rješavati ih dan za danom da bi se rezultati pokazali. Ljudi umiru na listama čekanja, a mi ne znamo da li je to rezultat objektivnih ili subjektivnih razloga? Zato podržavam inicijativu svih udruženjima da se obrate nadležnim tužilaštvima, kako bi se situacija počela rašćišćavati. U našem društvu izgleda vlada pravilo - "stvari se neće promijeniti sve dotle dok neko ne bude odgovarao" - ističe Adamović.

Advokati su spremni podnijeti krivične prijave, ali se čekaju hrabri pojedinci ili udruženja. No oboljeli se, kako navode iz udruženja, ustručavaju - kako će se to odraziti na dalji tok njihovog liječenja?

Udruženja bi i krenula u tu borbu, ali se, kako kaže Enida Glušac, predsjednica Udruženja osoba oboljelih i liječenih od tumora dojke "Renesansa", "čeka da se još nešto pokuša uraditi za one koji se još mogu spasiti od smrti".

- Činimo sve da osiguramo terapije za one koji su trenutno na listama čekanja. Želja nam je da tu još nešto pokušamo, a onda bismo se bazirali na tužbe za one za koje je nažalost već kasno - naglašava Glušac.

Sead Sefić, predsjednik Udruženja oboljelih od raka prostate, kaže kako je "BiH jedina država u regiji u kojoj postoje liste čekanja za terapiju".

- Ni Srbija ni Sjeverna Makedonija nemaju liste čekanja i mi smo svima njima smiješni. Federalne vlasti više od 20 godina krše zakon kojeg su same donijele. Dug prema Fondu solidarnosti u ovom trenutku premašuje milijardu i 700.000 miliona KM i on se nikada neće izmiriti. Rezultat toga su sve duže liste čekanja i sve više umrlih na tim listama. Imamo osjećaj da naše vlasti to rade smisleno, jer će ti pacijenti ionako umrijeti. To sam čak i rekao kada sam, u ime svih udruženja, govorio pred Federalnim parlamentom - dodaje Sefić.

Razočaran je kaže, i ponašanjem drugih udruženja, čiji se pacijenti također nalaze na listama čekanja.

- Kada su predstavnici četiri udruženja krenuli u ovu borbu, mislili smo da će nam se pridružiti i ostala udruženja oboljelih. Prevarili smo se, objasnio bi to kao neki nemar, letargiju u koju su ljudi zapali. Nismo tražili od oboljelih da izađu, ali predstavnici udruženja, članovi porodica, mogli su nam se pridružiti, to bi nam puno značilo u javnom prostoru - navodi Sefić.

Terapije za koje postoje liste čekanja izazito su skupe i mjere se u stotinama hiljada maraka. Udruženja su, kako kaže Sefić, na sastanku koji je održan prošle godine, federalnim vlastima, predložili "recept" kako se terapije mogu dobiti za manje uloženog novca.

- Velike farmaceutske kompanije voljne su da direktno sa državom, u ovom slučaju sa entitetom FBiH, zaključiti direktne ugovore. Kad im država kaže: "mi imamo toliko novca, više nemamo", farmaceutske kompanije spremne su finansirati terapije istom tom broju pacijenata". Mi to odbijamo. Farmaceutske kuće nude i svoje lijekove, putem milosrdnog darivanja" određenom broju pacijenata. No kad oni to ponude u vrijednosti od 100.000 do primjera radi 400.000 KM, onda im naše vlasti odgovore: "Može, ali morate platiti PDV". Naravno, da se ljudi okrenu i isto ponude Srbiji i Sjevernoj Makedoniji, koje to prihvate - kazao je Sefić.