Bosanski jezik kao i Bošnjaci, tokom historije, pretrpjeli su mnoge udare i pokušaje potpunog eliminisanja i istrebljenja. Bosanski jezik, u zvaničnoj upotrebi, ukinut je u 20. stoljeću dolaskom Austrougara, da bi se, ponovo, u zvaničnu upotrebu vratio početkom 90-ih godina. Do tada se u Bosni koristio srpsko-hrvatski jezik.

Konkretnije, naredbom Zemaljske vlade od 4. oktobra 1907. godine određen je "prestanak upotrebe naziva 'zemaljskog jezika' kao bosanski jezik".

Zemaljska vlada naredila je "da u svoj oficijelnoj korespondenciji, u svoj izdatoj dokumentaciji od strane zemaljskih ustanova, službi, i svih drugih zemaljskih institucija, ubuduće će se koristiti isključivo oficijelni naziv "srpsko-hrvatski jezik"(serbo-kroatische Sprache)". Bošnjacma je međutim dopuštena mogućnost da u okviru svojih autonomnih institucija jezik i dalje imenuju bosanskim jer je Zemaljska vlada uvažavala činjenicu da je "naziv bosanski jezik ukorijenjen za materinski jezik Bošnjaka".

Pokušaji da se eliminiše pa i umanji vrijednost bosanskog jezika dešava se i posljednje tri decenije. Društvene mreže pune su tekstova praćenih historijskim dokumentima, u kojima obični narod raspravlja koji je jezik stariji – bosanski, srpski ili hrvatski…

- Tvrdnje da je bosanski jezik stariji od srpskog ili hrvatskog, ili obrnuto, naučno su neutemeljene. One često polaze od dokumenata u kojima se spominje neki od ova tri jezika, ali besmisleno je zasnivati ovakve tvrdnje na takvim dokumentima jer mnogi dokumenti nisu sačuvani, iako znamo da su postojali – pojašnjava za Faktor Zenaida Karavdić, viša stručna saradnica Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu.

Ističe da ova tri jezika imaju "zajedničkog pretka, praslavenski jezik, iz kojeg se prvo izdvojilo štokavsko narječje, u okrilju kojeg su onda nastajali bosanski, hrvatski i srpski jezik paralelno, prostom činjenicom da su teritorijalno, a u srednjem vijeku i administrativno bili odvojeni".

- A poznata je činjenica da se jezici koji nemaju puno kontakta drugačije razvijaju - dodaje Karavdić.

Kaže da je najstariji trenutno poznati dokument u kojem se spominje naziv jezika bosanski djelo Konstantina Filozofa "Skazanie izjavljenno o pismeneh", nastalog između 1423. i 1426. godine, koje je objavio Vatroslav Jagič, zajedno sa srpskim i hrvatskim jezikom.

- Istina, postoji bosanska povelja Stjepana Kotromanića iz 1333. godine u kojoj se spominje srpski jezik, ali sačuvan je samo prijepis povelje nastao sto godina kasnije. Original na bosanskom jeziku je izgubljen, ali je sačuvan predložak na latinskom, u kojem se jezik ne imenuje srpskim nego "sclauonico". Preimenovanje jezika u prepisu nije ništa čudno, zato što su sve štokavske jezike dubrovački pisari srednjeg vijeka zvali na različite načine, a "srpski" je bio samo jedan od tih i na osnovu toga ne mogu se izvoditi nikakvi ozbiljniji zaključci.

Nakon spisa Konstantina Filozofa, Aleksandar Solovjev (Trgovanje bosanskim robljem do god. 1661., Glasnik Državnog muzeja u Sarajevu. Društvene nauke, Nova serija 1, 1946: str. 139–162) navodi da je kotorski notar napisao da je mletački knez u Kotoru kupio djevojku "bosanskim jezikom Djevenu" također u 15. stoljeću. Poslije toga postoje brojni spomeni naziva bosanski jezik, npr. spominje ga Hyeronimus Magister u svom rječniku Thesaurus polyglottus izdatom 1606. i 1613. godine u Frankfurtu na Majni, Jakov Mikalja u svom rječniku Blago jezika slovinskoga (1649–1651) i Ardelio della Bella u svom Dizionario italiano-latino-ilirico, koji je objavio u Veneciji 1728, bosanski smatraju najljepšim dijalektom "ilirskog" jezika i naslanjaju se najviše na njega i to traje sve do kraja 19. stoljeća.

Čak se pred kraj 19. stoljeća bosanski jezik počinje uključivati i u savremene lingvističke tokove, izdavanjem Gramatike bosanskog jezika 1890. te zasnivanjem jednog od prvih dijalektoloških istraživanja u svijetu Pitanja o govoru prostoga naroda 1897. godine, ali se nakon ukidanja naziva bosanski 1907. godine bosanskom jeziku ne posvećuje pažnja sve do ponovnog vraćanja naziva, devedesetih godina 20. stoljeća – zaključila je Karavdić.