Na početku razgovora Hasković ističe kako je u kontekstu ove teme važno podsjetiti na Kur’ansku poruku u kojoj se kaže da "ko ubije jednog nedužnog čovjeka, kao da je ubio cijeli svijet". Smatra kako je danas u Gazi na sceni genocid uživo te podvlači da kao čovjek, kao musliman iz Bosne i Hercegovine, osuđuje ubistvo svakog nevinog čovjeka, s bilo koje strane. Dodaje i to kako se ne smije zaboraviti činjenica o tome šta se 75 godina u kontinuitetu dešava u Palestini te kako je ono kroz šta danas Gaza prolazi poraz cijelog čovječanstva.

- Ne postoji opravdanje za ubijenu djecu, nema nikakvog opravdanja za smrt beba u inkubatorima. Mi svjedočimo nečemu gdje neko daje sebi za pravo da odlučuje kad ko treba da diše, da li treba da diše i kad je momenat kad taj novi život, koji je došao na svijet, treba prestati disati - poručuje Hasković.

Mišljenja je da što više traje odmazda nad nedužnim stanovništvom Gaze, od kojeg su polovina djeca, sve više se raskrinkava laž i pravi jasna distinkcija između istine i laži. Navodi primjer bolnice Shifa u Gazi, podsjećajući da je čitav svijet slušao tvrdnje izraelske strane da je bolnica Shifa bila "opravdana vojna meta", da se tu kriju neki visokorangirani čelnici Hamasa, no ispostavlja se da, zapravo, ništa od toga nije bilo tačno.

- Kada se prije nekoliko dana kopnom došlo do Shifa bolnice, vidimo da ništa od onoga što nam se davalo kao argument, iako za takvu odmazdu i krvoproliće argument ne može ni postojati, vidimo da nema nikakvih tunela, niti Hamasovih ljudi, već su tu samo jetimi, ubijena djeca, invalidi, ljudi kojima je potrebna njega i čiji životi ovise o toj bolnici - navodi Hasković.

Kao i svakom čovjeku, navodi kako mu je teško procesuirati i gledati scene iz Gaze i nada se da će sve to stati. Raduje ga činjenica što se sve više ljudi u svijetu budi i shvata o čemu se zapravo radi i da je u tom zlu koje se dešava prevršena svaka mjera.

- Želim još jednom da naglasim. Vrlo je važno da razdvojimo izraelski režim od naroda u Izraelu. Vidjeli smo da i tamo ljudi pokušavaju da protestuju, vidjeli smo kako su brutalno diskriminirani i ušutkivani. Vidjeli smo da ljudi (Jevreji) širom svijeta, čiji su roditelji, djedovi, pa čak i oni lično preživjeli Holokaust, govore da je sve ovo što se dešava jedno veliko zlo koje treba hitno zaustaviti - podsjeća Hasković.

Jučer Sarajevo, danas Gaza 

Na pitanje da li razmišljajući o današnjim dešavanjima u Palestini povlači paralelu s onim kroz šta je prije 30 godina prolazilo Sarajevo i Bosna i Hercegovina, Hasković odgovara:

- Itekako. Opkoljeno Sarajevo je te četiri godine bilo Gaza, to je bio koncentracioni logor na otvorenom. Okruženi smo bili agresorom koji isto tako nije birao sredstva, gađao je i porodilišta, i bolnice, vjerske objekte. Pogotovo je tom zlu, tim demonima bilo milo i satisfakcija da bace projektil kada se neki ljudi okupe kako bih ih što više ubili - kaže Hasković.

Dovoljno je samo pogledati listu žrtava masakra na Markalama i shvatiti da je to bio jedan genocid i zločin protiv čovječnosti, dodaje Haković, genocid ne protiv određene grupe ljudi, nego protiv čovjeka i čovječanstva.

- Bio sam četiri godine dijete opkoljenog Sarajeva. Kad vidim danas djecu u Gazi, u njima prepoznajem sebe i prepoznajem onaj osmijeh na licu. Kad se vratim u taj period, mi jesmo pored sve te tragedije i nesreće nekako, valjda kako je tanka linija između života i smrti, svi bili nasmijani. Dođe se do suštine života kad svaki momenat može biti tvoja smrt. I onda živiš punim plućima. Kada vidimo tu djecu (u Gazi), vidimo i ljude koji su poletni i vidimo tu suštinu bivstvovanja. Cijeli Zapad, pa mogu reći većina svijeta utopljena u jednu laž, u taj jedan veo te blagodeti u kojoj žive, a oni nisu svjesni da su u zabludi. Jer, to nije suština života. Zapravo dragi Bog nam danas šalje poruku da se svi otrijeznimo i dobro zapitamo i preispitamo - smatra Hasković.

S obzirom na činjenicu da je Sarajevo prije tri decenije prošlo kroz slično iskušenje kroz koje Gaza prolazi danas, a evidentno je da intelektualna, akademska, društvena javnost u BiH o Gazi danas uglavnom šuti, Hasković ističe kako u tom kontekstu Sarajevo, ali i cijela Bosna i Hercegovina, nemaju pravo da šute.

- Smatram da nemamo pravo da šutimo, čak i ako smo nemoćni. Mi jesmo nemoćna zemlja da reagujemo, da djelujemo. Onda trebamo bar javno da osudimo. Mi bar imamo, hvala Bogu, tu slobodu nakon svega što smo prošli, ako već nemamo moći da djelujemo, da direktno utičemo, možemo makar javno reći, osuditi, upozoriti. Ne znam koji je razlog zašto ljudi šute, vjerujem da većina njih smatra da njihov glas ne znači ništa. Možda kod nekog ima i straha zbog neke eventualne koristi, ali je to besmisleno, jer dižemo glas radi zaštite univerzalnih vrijednosti - navodi Hasković.

Podsjeća i na to da Sarajevo ima i jednu simboliku vezanu za Al-Quds (Jerusalem), jer se često naziva "evropskim Jerusalemom" ili "malim Jerusalemom", a razlog tome je, kako kaže, što "upravo na ovom prostoru već stoljećima žive sve vjere zajedno i niko nikom ne smeta. Svi žive s velikim poštovanjem i respektom prema drugom i drugačijem".

Film "Sevap/Mitzvah" kao poruka 

Hasković je nedavno ostvario jednu od uloga u kratkometražnom filmu "Sevap/Mitzvah", rediteljice Sabine Vajrače, koji je doživio veliki uspjeh na brojnim festivalima i u konkurenciji je za prestižnu nagradu Oscar.

Smatra kako je u kontekstu ove priče bitno pomenuti ovaj film, snimljen prema istinitom događaju, a radi se o sarajevskoj muslimanskoj porodici Hardaga koja je tokom Drugog svjetskog rata spasila jevrejsku porodicu Kabiljo. Nakon 50 godina, za vrijeme agresije na BiH, porodica Kabiljo spašava porodicu Hardaga iz opkoljenog Sarajeva. Zejnep Hardaga je postala prva muslimanka u svijetu koja je proglašena "Pravednicom među narodima", najvišim izraelskim državnim priznanjem za nežidove, odnosno pripadnike drugih naroda koji su spašavali Jevreje od istrebljenja tokom Holokausta riskirajući pritom vlastite živote.

- Takve priče mi smo uvijek svojim djelima, ne riječima, djelima slali iz Sarajeva jevrejskom i kršćanskom svijetu. Jednostavno, Bosanci i Hercegovci su takvi ljudi. Nikad nismo gledali na vjeru i naciju. Gledali smo u čovjeka, u njegovo srce i gledali smo uvijek u ono dobro u njemu. Isto tako je vrlo važno spomenuti doprinos jevrejske zajednice u okupiranom Sarajevu. Kako smo zajedno dijelili sličnu sudbinu - podsjeća Hasković.

U tom smislu je, dodaje, vrlo važno braniti univerzalno dobro, braniti pravo na život svakog pojedinca, nebitno kako se on zove, odakle dolazi, koje vjere, nacije i porijekla bio.

Svijest o blagodati države 

Haskovića smo na kraju zamolili za poruku u povodu predstojećeg praznika 25. novembra, Dana državnosti Bosne i Hercegovine, a u kontekstu aktuelnih dešavanja u Palestini te ukazivanja na to koliko je važno biti svjestan šta znači imati priznatu državu.

- Našim Bosancima i Hercegovcima treba biti jasno da je velika blagodat da mi imamo svoju zemlju. Mislim da toga nismo svjesni, a to je veoma bitno. Koliko samo postoji nacija, naroda raštrkanih po svijetu koji bi dali sve da imaju svoju državu - kaže Hasković.

Dodaje kako se Dan državnosti u Bosni i Hercegovini doživljava kao neka protokolarna stvar, a volio bi, kaže, da taj dan vidi paradu stotina hiljade ljudi, djece sa zastavicama.

- Volio bih da taj dan bude jedan svečani defile radosti zato što imamo zemlju, zato što smo u najgorem vremenu agresije suprotstavili se jednoj velikoj sili i uspjeli u tome, iako smo bili vezanih ruku. Ne bih se pretjerano oslanjao na one sile koje su nas i dovele u tu situaciju, koje su onako s podsmijehom sve to posmatrale. Nekako mi i dalje naivno još uvijek očekujemo da će tamo neko nešto riješiti za nas. Mislim da je problem u nama, ali je i rješenje u nama - zaključuje u intervjuu za Anadoliju glumac Adnan Hasković.