Svjedokinja, čije ime je zabranjeno objavljivati u javnosti, ispričala je da je 22. maja 1992. svjedočila napadu na Lozje.

- To jutro je nešto udarilo u zid kuće i amidža nam je rekao da idemo - kazala je ova svjedokinja i dodala da je iz kuće izašla s majkom, bratom i daidžom, dok joj je amidža ostao s nepokretnom nanom.

Na pitanje tužioca Vladimira Simovića šta se dalje dešavalo s njenim srodnicima, svjedokinja je ispričala da je tada zadnji put vidjela svog daidžu, dok su nakon godinu ili dvije saznali da su nana i amidža izgorjeli u kući, koja je zapaljena naknadno.

Svjedokinja je navela da su prešli u drugu kuću, gdje su zatekli grupu od oko 30 komšija, s kojom su kasnije krenuli prema Drini.

- Stariji su nam rekli da nam je jedini izlaz prema Drini, jer je okolo bila Vojska Republike Srpske - pojasnila je svjedokinja.

Prilikom pokušaja da dođu do Drine, u blizini katoličkog groblja svjedočila je ubistvu Naze Dragolj, te je ispričala kako su tu svi iz grupe pali na zemlju, a da je Naza pala na nju, zbog čega se nije mogla nastaviti kretati. Nakon nekog vremena, dodala je, stigli su vojnici, koji su ih odveli u jednu kuću u blizini, a prisjetila se da su tu još poginule Munira, koju je poznavala kao trudnicu iz Foče, i djevojčica Admira Šahman.

U narednim danima, ispričala je, boravili su, kao zatvorenici, u različitim kućama u naseljima Lozje i Obarak, a prisjetila se da su u ovoj grupi bili samo žene i djeca. Dodala je i da je tokom zarobljeništva znala dvojicu vojnika – braću Dragana i Zorana – a da je tokom napada prepoznala Neđu Čarapića, koji je s puškom, u civilnoj odjeći, stajao ispred njene kuće.

Na pitanje Dejana Bogdanovića, branioca Branislava Lasice, svjedokinja je kazala kako ne prepoznaje optuženog, kao i da nije poznavala vojsku koja ih je zarobila. Potvrdila je i konstataciju branioca da zarobljenici nisu bili maltretirani.

Ova svjedokinja svoj iskaz dala je na suđenju Lasici i Miroslavu Miloviću, koji su optuženi da su, kao komandanti jedinica VRS-a, na tom području komandovali i učestvovali u napadu na Lozje, u kojem je ubijeno oko 30 osoba. Navedeno je da su među žrtvama bili uglavnom civili – uključujući žene, djecu i starije – a da je više desetina ljudi odvedeno i zatočeno.

Svjedok pod pseudonimom "E" ispričao je da je u aprilu i maju 1992. u Kokinom Selu, kako se ranije zvalo naselje Lozje, svjedočio barikadama mještana Srba. Prisjetio se da je 4. maja 1992.  preko Drine počela artiljerijska paljba, a zatim tokom noći i pucnjava u zaseocima Pargani i Kazagići.

Rekao je svjedok i da je 22. maja počela pucnjava sa svih strana, te da je tokom napada među vojnicima prepoznao Dadu Tamburića i Acu, kojeg je znao pod nadimkom Đomla.

- Tamburić je išao od kuće do kuće i zapaljivao ih je - kazao je svjedok, uz objašnjenje da ga je lično vidio kako ulazi u jednu kuću i kako ona poslije toga gori.

Prisjetio se i kako je sat nakon početka napada vidio da je pored njega rafalom pogođen Edib Pleh, koji je preminuo, te da je vojska nekoliko sati kasnije ušla u naselje i da su svi krenuli prema Drini. Prilikom tog kretanja, dodao je, poginuli su još Naza Dragolj, Mujo Močević, Midhat Kaloper i trudnica iz fočanske Slatine.

Suđenje se nastavlja 21. decembra, piše Detektor.