Problem s ID brojem glavni je kamen spoticanja radu Rukometnog saveza Bosne i Hercegovine koji je formiran u junu 2017. godine, a koji je naslijedio skoro sve probleme ranijeg saveza.

Ipak, finansijska konstrukcija oko odlaska na EP je uspješno i na vrijeme zatvorena, se izabranici selektora Bilala Šumana nisu se pretjerano proslavili u debitantskom nastupu na kontinentalnom šampionatu. Žestoka konkurencija u grupi D, u kojoj su pored naše zemlje igrale još Norveška, Portugal i Francuska, jedan je od glavnih razloga za to. Koliko je bila teška naša grupa najbolje potvrđuje i činjenica da je pored našeg tima takmičenje na Euru poslije prve grupne faze završila i rukometna velesila kakva je Francuska, dok su plasman u naredni krug izborili Norvežani i Portugalci.

Debitantski nastup na EP rukometni Zmajevi okončali su na posljednjem mjestu u grupi s tri poraza, uz gol razliku 73:90, što je kasnije direktno odrazilo na borbu za plasman na Svjetsko prvenstvo. Naime, EHF je odlučio zbog pandemije koronavirusa ukinuti baraž u kojem smo trebali snage prvo odmjeriti s Rumunijom, a potom se u slučaju pobjede s Mađarskom boriti za mjesto na rukometnom Mundijalu, te je Mađare kao bolje plasirane na Evropskom prvenstvu direktno poslao na SP koje 13. januara 2021. godine počinje u Egiptu.

Sredinom juna seniorska rukometna reprezentacija BiH saznala je protivnike u kvalifikacija za Evropsko prvenstvo koje će se održati 2022. godine, a žrijeb je odlučio da će u kvalifikacionoj grupi 2 pored Zmajeva igrati Njemačka, Austrija i Estonija.

Godina koja je iza nas bila je puna rukometnih previranja, nelogičnih odluka, pa čak i onih krovnih organizacija, EHF-a i IHF-a, a Upravom odboru RSBiH trebalo je nekoliko mjeseci da donese odluku od ishodu sezone 2019/2020. Na kraju je odlučeno da će novi prvak biti Borac, a osim banjalučkog sastava našu zemlju će u Evropi predstavljati Gračanica i Bosna Visoko.



Nova sezona domaćeg rukometa je, uz manju odgodu zbog panedmije koronavirusa, počela sredinom oktobra mjeseca, a COVID-19 zadao je ozbiljan udarac našem nacionalnom timu na startu kvalifikacija za EURO 2022.

Za meč prvog kola zbog velikog broja igrača pozitivnih na koronavirus, ali i zbog izolacije i pravila kretanja u pojedinim državama, naša selekcija je na megdan velikoj Njemačkoj otputovala sa svega 11 igrača, no nije se obrukala. Tim, koji vjerovatno više nikada neće zaigrati u tom sastavu, pošteno je namučio favorizovane Nijemce koji su slavili sa 25:21.

EHF koji nije želio odgoditi susret Njemačka BiH, uprkos molbi RSBiH, ipak je odlučio odgoditi meč u kojem je naša reprezentacija tri dana kasnije trebala ugostiti Austriju u Bugojnu, i tako samo potvrdio brojne nelogične poteze.

U finišu 2020. godine ženska reprezentacija Norveške osvojila je evropsko zlato, no najveće iznenađenje bila je selekcija Hrvatske, koja se domogla bronzane medalje i tako ostvarila najveći uspjeh hrvatskog ženskog reprezentativnog rukometa. Važan dio te selekcije bila je i Mostarka Ćamila Mičijević, o kojoj se više pisalo nego o svim ženskim rukometnim dešavanjima zajedno u proteklih 365 dana, pogotovo onim u BiH, gdje ženski reprezentativni rukomet odavno ne egzistira. Mičijević je EP završila kao treći strijelac, a bila je i u konkurenciji za idealni tim šampionata, te tako potvrdila da u BiH može stasati vrhunska rukometašica.

Novi klupski prvaci Evrope su rukometaši Kiela, koji su do četvrte titule pobjednika Lige prvaka stigli pobjedom u finalu nad Barcelonom, koja nije znala za poraz u proteklih skoro 17 mjeseci.
Mnogo tenzija tokom protekle godine bilo je i na relaciji između pojedinih članova UO RSBiH i selektora Bilala Šumana, no ono što je itekako pozitivno jeste da je nacionalni "coach" na isteku 2020. godine dobio povjerene svih članova rukometne "vlade", te je potpisao novi četverogodišnji ugovor.



Lokomotivu bh. rukometa, kako Šuman često zna nazvati svoje pulene, već u narednim danima očekuje dvomeč s Estoncima u kvalifikacijama, a dvije pobjede su glavni preduvjet plasmana na EP, što je jedan od zadataka koji je postavljen pred Šumana. Prvi susret s Estoncima igramo 6. juanuara u Polvi, a drugi četiri dana kasnije u Bugojnu.