Ova konstatacija šefa SNSD-a Milorada Dodika je sve što treba reći o angažmanu odlazećeg predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH Milana Tegeltije tokom njegovih gotovo šest godina na čelu bosanskohercegovačkog prasovuđa.

Predsjednik VSTV-a BiH trebao bi obnašati svoju dužnost u skladu sa Zakonom o VSTV-u BiH i ostalim relevantnim zakonima u BiH, a ne "u skladu sa interesima RS-a", kako je to kazao Dodik. Činjenica da se Tegeltija nije potrudio osporiti Dodikovu izjavu na zajedničkoj konferenciji za medije također dovoljno govori o načinu na koji je on doživljavao i obnašao svoju dužnost.

Žaleći se na kritike upućene Tegeltiji nakon posljednje afere, koje su dovele do njegovog povlačenja iz VSTV-a, Dodik je objasnio da je za potrebu "ovladavanja ustavnopravnim poretkom BiH najprije potrebno ovladati VSTV-om, a onda Tužilaštvom BiH", te je kazao da postoje ambicije da se ponovo angažiraju strane sudije i tužioci.

- Tu smo borbu dobili. Očigledno da su neki nezadovoljni – izjavio je šef SNSD-a.

I tom je konstatacijom o "dobijenoj borbi" za ovladavanje VSTV-om i Tužilaštvom BiH Dodik potvrdio sve prisutnije ocjene o podređenosti pravosudnog sistema interesima SNSD-a i njihovih partnera, prije svih onih iz HDZ-a BiH.

Kako je Tegeltija "radio u skladu sa interesima RS-a" u VSTV-u svih ovih godina, svjedoči izostanak bilo kakvih sudskih postupaka protiv predstavnika vladajućeg režima u tom entitetu ili protiv njima bliskih osoba. Ukoliko su ti sudski postupci pokretani pod pritiskom javnosti, učinjeno je sve da se oni okončaju u skladu sa interesima režima.

VEZANI TEKST - Brisel "objavio rat" pravosuđu u BiH: Ovo su afere zbog kojih se traži hitna reforma

Te postupke nije vodio VSTV, ali su ih vodili kadrovi koje je na te pozicije imenovalo Vijeće, poput aktuelne glavne državne tužiteljice Gordane Tadić.

Pod vođstvom Tadić, Tužilaštvo BiH se potrudilo potpuno obesmisliti optužnicu u predmetu "Referendum", za brojne izborne prevare "nisu bili nadležni", a optužnice poput one u predmetu "Pavlović banka" nikada nisu, uprkos postojanju neosporivih dokaza, dobile jedini razumni epilog. Za prvo "potkivanje" Tegeltije kriva je osoba koja ga je snimila, za prodaju diploma kriva je novinarka koja je razotkrila sa HDZ-om povezane prodavače, a za vrbovanje selefija je najprije utvrđeno da nisu krivi rođaci glavne državne tužiteljice, tadašnji zamjenik ministra sigurnosti Mijo Krešić (HDZBiH) i voditelj Mato Đaković, da bi se zatim utvrdilo da, uprkos dokazima i svjedočenjima, niko nije odgovoran za vrbovanje.

Istovremeno su podizane optužnice protiv SNSD-ovih političkih oponenata, poput SDS-ovog Dragana Mektića. Od odgovornosti su amnestirani i kadrovi HDZ-a BiH, dok su na osnovu "anonimnih prijava" redom otvarani predmeti, a zatim i podizane optužnice protiv kadrova SDA i zvaničnika čiji je angažman bio suprostavljen interesima SNSD-a i HDZ-a BiH.

U posljednjim godinama zabilježen je i trend pokušaja izjednačavanja odgovornosti za počinjene ratne zločine u BiH, pa je tako javnost svjedočila gotovo potpunom izostanku optužnica protiv pripadnika HVO-a, HVO-a i pripadajućih vojnih i paravojnih formacija, pojedinačnim optužnicama protiv pripadnika Vojske i MUP-a RS-a, te predmetima u kojima je optuživano po desetak pripadnika Armije RBiH.

VEZANI TEKST - Kako Tužilaštvo dijeli pravdu: U Armiji RBiH najviše ratnih zločinaca, BiH je zemlja bez korupcije

Kritike nezadovoljne javnosti su pravosudni čelnici i njihovi politički pokrovitelji u javnim istupima interpretirali kao "napade SDA". Međutim, u taj koncept im se nikako ne uklapaju redovne kritike relevantnih međunarodnih institucija, koje su kulminirale u ovoj godini.

Izvještaji sutkinje Joanne Korner, eksperta Reinharda Priebea, te izvještaji OSCE-a i Evropske komisije ukazivali su na iste one probleme u pravosuđu na koje su ukazivali iz SDA.

Kao napade SDA i pokušaj te stranke da ovlada pravosuđem je kritike na svoj račun pravdao i Tegeltija, pri tome zanemarivši činjenicu da su te kritičke ocjene zastupale sve relevantne međunarodne organizacije, od OHR-a preko OSCE-a, Delegacije Evropske unije do Ambasade SAD-a.

Kao rezultat šestogodišnje Tegeltijine vladavine ostale su posljedice koje se ne ogledaju samo u amnestiranim najozbiljnijim krivičnim djelima struktura povezanih sa SNSD-om i HDZ-om ili politički montiranim procesima protiv njihovih oponenata, već u potpunom gubljenju povjerenja građana u pravosudni sistem, te u zaustavljanju svih pozitivnih procesa u BiH kao direktne posljedice takvog rada pravosuđa.