Ostala je priča o njihovoj beskrajnoj ljubavi, ostale su pjesme po kojima ćemo ih pamtiti.

Admira i Boško su se upoznali kao tinejdžeri 1984. godine, u vrijeme Zimske olimpijade u Sarajevu. Zajedno su proveli devet godina. To što je Boško bio Srbin, a Admira Bošnjakinja nije predstavljalo prepreku ni njima ni njihovim roditeljima. Kada je počeo rat 1992. godine, Boškovi roditelji otišli su iz Sarajeva. Majka Rada molila ga je da krene s njom, ali on nije želio ostaviti svoju Admiru. Vjerovali su da će se rat brzo završiti i da će dobro pobijediti.

Nakon godinu dana života pod opsadom odlučili su napustiti Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu, jedini izlaz bio je preko Vrbanja mosta. Tog 18. maja 1993. godine kada su krenuli u slobodu, oko 17 sati došli su do mosta Vrbanja. Snajperski metak je pogodio Boška i on je pao. Metak je bio smrtonosan. Drugi metak je pogodio Admiru. Smrtno ranjena, uspjela je dopuzati do Boška, zagrliti ga. Koji minut kasnije je izdahnula.

Njihova tijela su sedam dana ležala nasred mosta, izvukli su ih pripadnici radnog voda VRS-a. UNPROFOR je odbio izvlačenje tijela dok se ne proglasi primirje. Nekoliko dana kasnije Admira Ismić i Boško Brkić su prvo sahranjeni na groblju u Lukavici. Poslije njihova tijela su prebačena u Sarajevo i sahranjena na groblju Lav. Istraga o ubistvu Admire i Boška nikada nije provedena.

Američki reporter Kurt Schork je 1993. godine za Reuters prvi napisao reportažu o tragičnoj ljubavi dvoje mladih Sarajeva.

O "sarajevskom Romeu i Juliji" Japanci su snimili dokumentarni film, dokumentarac je snimljen i u koprodukciji PBS's Frontline, National Film Board of Canada i WDR Germany, a režirao ga je John Zaritsky. Napisana je i opera, brojni članci, pjesme, priče. Opjevao ih je i poznati pjevač Bill Madden.

Sarajevska rock grupa Zabranjeno pušenje je 2013. snimila album sa udarnom pjesmom "Boško i Admira". Snimljen je i videospot.