U podnožju Himalaje dva muškarca podižu majice i otkrivaju široke ožiljke na svojim tijelima. Oba su u 40-im godinama i djeluju samosvjesno - čak im je neugodno - ali žele podijeliti svoju priču. Kanchha i Ram prodali su svoje bubrege, vođeni finansijskim očajem. Kanchha još uvijek trpi bolove i ne može raditi zbog nuspojava operacije.

- Nemoguće je izbrojati koliko je ljudi učinilo to isto. Ovo selo, ono selo, toliko je ljudi prodalo svoje bubrege - rekao je Kanchha za Sky News.

Selo Hokse u Nepalu ima jedinstvenu i iznimno burnu historiju. Poznato je kao Dolina bubrega jer je gotovo u svakom kućanstvu neko prodao bubreg. Mešetari su godinama posjećivali to područje, nagovarajući ljude da se odreknu organa, uprkos činjenici da je ilegalno.

Mještani su posljednjih godina očajnički pokušavali prekinuti tu sramotu - osjećaju se prevareno i oštećeno. Neki kažu da su bili iskorištavani, neki tvrde da im je čak rečeno da će im bubrezi ponovno narasti. Neki su umrli od posljedica onoga što je učinjeno njihovim tijelima.

A sada siromaštvo potiče još jednu zdravstvenu krizu u Nepalu. I ponovno su bubrezi u njenom fokusu. Sve veći broj Nepalaca odlučuje raditi u inostranstvu, u zemljama Arapskog zaljeva i Maleziji kako bi zaradili više novca za svoje porodice. Ali to nije bez rizika.

Mladi i nekoć zdravi muškarci vraćaju se u Nepal s očajničkom potrebom za transplantacijom bubrega. Neki naučnici kažu da je to rezultat izlaganja ekstremnoj vrućini i teškoj dehidraciji.

Prije nekoliko godina Suman (31) je bio toliko finansijski i emocionalno slomljen da je razmišljao o samoubistvu. Smatrao je da nema izbora nego otputovati u Indiju kako bi prodao svoj bubreg ženi koja se pretvarala da mu je sestra.

Bio je to fizički iscrpljujuć proces koji je ostavio ožiljke. Dobio je 3000 funti.

- Osjećao sam se slabo i izgubio sam svijest. Kad sam se probudio, jako me boljelo. Sada ne mogu raditi i pokušavam reći svima kojima mogu da ne prodaju svoj bubreg - poručio je. 

Suman nije bio siguran zna li ljekar o čemu se radi, ali indijski zakon je jasan - darivatelji moraju biti u srodstvu i moraju predočiti relevantnu dokumentaciju.

Trgovina organima ostaje velik problem u Indiji. Potaknuta je velikim jazom u potražnji i ponudi. Nedostatak donora doveo je do pojave crnog tržišta, a ljekari i bolnice su među onima koji su razotkriveni u istragama razmjene "gotovine za bubrege".

Ali to nije svojstveno samo Indiji. Procjene pokazuju da je u svijetu jedan od 10 presađenih organa bio predmet trgovine.

- Agenti su izradili lažne dokumente u Katmanduu, uključujući indijske lične karte - kaže Kanchha, koji je također prodao svoj bubreg u Indiji.

- Moj bubreg je dobila moja lažna sestra. Mislim da je ljekar u Indiji znao da sam ga prodao - pojasnio je.

U Hokseu mještani insistiraju na tome da među njima niko više ne prodaje bubrege, no neki još uvijek poduzimaju ekstremne rizike kako bi pokušali poboljšati svoje živote.

Jit Bahadur Gurung proveo je tri godine radeći u Saudijskoj Arabiji. U dobi od samo 29 godina završio je na četverosatnoj dijalizi triput sedmično u Nacionalnom centru za bubrege u Katmanduu.

Izgleda umorno i povučeno.

- Morao sam raditi na ekstremnoj vrućini - oko 50 stupeni. Nismo imali vremena ručati, otići na WC ni popiti vode - ispričao je. 

Opisujući trenutak kada je shvatio da nešto nije u redu, Jit kaže: "Odjednom sam osjetio kako mi stopala natiču i nisam mogao hodati. Tada su mi rekli da mi je otkazao bubreg."

Simptomi zatajenja bubrega često mogu proći nezapaženo i do trenutka kada se radnici migranti vrate u Nepal često bude prekasno. Jit očajnički traži donora. Ali donor mora biti rođak i često nema dovoljno pozitivnih podudarnosti.

Ishwor ima 34 godine i još uvijek traži izlaz. Kaže da je radio 16 sati dnevno tokom sedam godina u Dubaiju.

- Radio sam dugo na velikoj vrućini i bez sna. Tijelo mi je počelo oticati kao da sam dobio batine - kazao je. 

Dr. Pukar Shresth, poznati hirurg u Centru za transplantaciju ljudskih organa u Nepalu, prije je izvodio transplantacije samo na starijim osobama, ali nedavno je vidio mlade ljude s ožiljcima i smanjenom funkcijom bubrega. Uočio je obrazac - mladići odlaze na posao po velikim vrućinama s malo vode i vraćaju se s potpunim zatajenjem bubrega.

- Ovo je vrlo ozbiljno jer oko jedne trećine svih transplantacija čine ti radnici migranti koji su došli iz inostranstva. To je veliko opterećenje za naše zdravstvene resurse jer na njih se odnosi više od 30 posto ukupnog broja transplantacija u našoj zemlji - kaže dr. Shresth.

To je neproporcionalna brojka jer radnici u inostranstvu predstavljaju oko 14 posto nepalskog stanovništva. Dr. Shrestha vjeruje da je obrazovanje ključno - informiranje mladića koji odlaze u inostranstvo o važnosti pijenja vode, odmora i dobre prehrane.

Mladi ljekar koji radi s njim prikuplja ključne podatke o tome gdje su muškarci bili i s kakvim su uslovima bili suočeni. Muškarci moraju proći ljekarske pretrage prije nego što mogu otputovati u inostranstvo na posao, zbog čega se vjeruje da su prethodno bili dobrog zdravlja.

Činjenica je da se osjećaju prisiljeno raditi na nekim od najtoplijih mjesta na svijetu i da imaju vrlo malo prava. Iako su neke zemlje, poput Katara, skratile vrijeme koje ljudi mogu provesti na suncu, patnja Nepalaca nije prestala.

Više studija pokazalo je da je rizik od ekstremne vrućine u zemljama arapskog zaljeva samo eskalirao posljednjih godina zbog klimatskih promjena. A nedavni izvještaj Human Rights Watcha navodi da se radnike migrante maltretira i da se na njih gleda kao na "potrošnu robu".

Bolnice u Nepalu snažno su upozorenje o opasnostima zagrijavanja svijeta i visokoj cijeni koju plaćaju pogođene osobe.