Time je ubistvo bankara iz jula 1999. godine dijelom pravomoćno razriješeno. Naime, ni 23 godine kasnije nije poznato ko je bio drugi počinitelj koji je bio s Basom kad je Dedić likvidiran, kao ni koji je motiv ubistva.

Zagrebački Županijski sud je 17. decembra 2021. bivšeg vojnika s hrvatskim, nizozemskim i švicarskim državljanstvom Tomislava Viktora Basu nepravomoćno proglasio krivim te ga osudio na devet godina zatvora. Vraćen je u istražni zatvor u kojemu se nalazi od hapšenja u januaru 2020.

VEZANI TEKST - Ubica bankara Ibrahima Dedića ponudio milion kuna kaucije, sud odbio

Njegovi branitelji advokati Igor Butorac i Ivan Krnića te advokatica Jadranka Sloković žalili su se na presudu zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni tražeći da drugostepeni sud ukine presudu i vrati predmet na novo suđenje ili da mu umanji kaznu. Državni odvjetnik je, pak, tražio izricanje duže kazne.

Basu su teretili da je 3. jula 1999. oko 22.30 sati zajedno s još jednim napadačem čiji identitet nije utvrđen, sačekao dolazak Ibrahima Dedića u Ivekovićevu 17 u Zagrebu gdje je Dedić stanovao. Nakon što je Dedić ušao u zgradu u njega su ispalili najmanje 22 komada metaka iz automatskog pištolja tipa Škorpion kalibra 7,65 mm te pištolja HS kalibra 9 mm.

Izrešetani Dedić pao je na samim ulaznim vratima te je ostao ležati potrbuške tako da mu je gornji dio tijela bio vani, a noge i donji dio tijela unutar ulaza. Svjedoci su čuli kako zapomaže nakon čega mu je jedan počinitelj prišao te iz neposredne blizine ispalio tri hica u potiljak. Potom su se odvezli u BMW-u. 

U samom ulazu, kao i putem do vozila, a kasnije i u vozilu koje je korišteno pronađeni su tragovi krvi tad nepoznate muške osobe iz čega su zaključili da je jedan od ubica ranjen i da je obilno krvario. Tokom postupka zatraženo je vještačenje tragova krvi pronađenih na mjestu događaja, kao i u BMW-u, a vještak je zaključio da oni pripadaju istoj nepoznatoj muškoj osobi.

S obzirom na napredovanja DNA analize krajem oktobra 2019. godine ponovno su vještačili pronađene tragove kako bi izolirani djelomični DNA profil počinitelja kojega će moći usporediti s onima u CODIS bazama. To je pretraživanje dalo rezultata krajem januara 2020. kad su utvrdili podudarnost Basina DNA profila s onima pronađenim nakon događaja, odnosno tragovi krvi okrivljenika nalaze se na mjestu događaja, u korištenom BMW-u kao i na majici ubijenog Dedića.

Basu, koji živi u inostranstvu i koji je periodično dolazio u Hrvatsku, uhapsili su lani 30. januara. Nakon hapšenja policajci su pojasnili da su čekali nekoliko godina da Basa iz inostranstva dođe u Hrvatsku kako bi potvrdili svoju sumnju da je na zagrebačkoj Peščenici ubio bankara Dedića. 

VEZANI TEKST - Nakon 20 godina otkrivene ubice bankara Ibrahima Dedića, sarađivao i sa Fikretom Abdićem

O Ibrahimu Dediću kružile su razne priče o tome kako je zaradio novac i osnovao banku. Prema nekim pričama već je u srednjoj školi odlazio s braćom raditi u Njemačku. Prema jednoj od priča bio je lažni fotograf i hvatao ljude po zagrebačkom Maksimiru, a onda im nikad ne bi isporučio uratke. Treća verzija je da je prostitutkama iz Gajeve ulice upravo on bio svodnik.

On je tvrdio da je diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, a neki njegovi poznanici su tvrdili da je studirao Pravo u Zagrebu.

U medijima je dobijao veliku pažnju jer je za vrijeme rata Bošnjake izbjeglice iz BiH obezbjeđivao hranom i odjećom. Pomoć je najčešće dijelio ispred džamije u Folnegovićevom naselju, ali obično nije spominjao da nije sam kupio robu. Naime, bila je riječ o humanitarnoj pomoći koja je stizala iz islamskih zemalja.

Početkom 1998. godine Dedić je, na istom mjestu gdje je likvidiran, preživio pokušaj atentata. Zaradio je prostrjelnu ranu vrata i završio u bolnici. Novinarima je rekao da je žrtva ucjene i da ucjenjivači od njega traže dva miliona dolara. Tvrdio je da ga policija nedovoljno štiti, a kada je izašao iz bolnice zagorčavao je život svojim komšijama za koje je tvrdio da su uključeni u napade na njega.

Ibrahim Dedić u bolnici nakon što je na njega izvršen atentat

Znao je za slučajne prolaznike tvrditi da su potencijalni atentatori, a novinare je optuživao da pišu provokativne tekstove. Kada bi imao pauze od odlazaka psihijatru, dolazio je galamiti u novinske redakcije.

Među imenima koja su se spominjala kao potencijali krivci za ubistvo bilo je i ono Fikreta Abdića. U medijima se pojavila informacija kako su Abdić i Dedić sarađivali na nizu unosnih poslova, a nakon što je Abdić odlučio zaboraviti fantomsku tvorevinu Autonomna pokrajina Zapadna Bosna i skloniti se u Hrvatsku, Dedić nije bio sklon oprostiti mu dugove. Navodno je godinama pokušao naplatiti ono što mu Abdić duguje, a prije ubistva počeo mu je prijetiti da će otkriti pojedinosti o njegovim navodno mutnim poslovima u saradnji s hrvatskim vlastima.