Čečur, dugogodišnji član KK Bosna već nekoliko godina je vodio tešku životnu borbu, a skoro tri godine živio je u Domu penzionera u gradu na Trebišnjici. Iako je rođeni Mostarac, veći dio života je proveo u Trebinju i često je isticao da se smatra Trebinjcem.

Informacija o smrti Čečura odjeknula je i među njegovim bivšim saigračima i istaknutim članovima KK Bosna, Bogdanom Tanjevićem, legendarnim trenerom sarajevskog kluba, koji je sa "Studentima" 1979. osvojio titulu evropskog prvaka, te Vječislavom Toljem, bivšim bekom KK Bosna i KK Željezničar.

Za tužnu vijest Tanjević je, kako nam govori iz svog doma u Trstu, čuo od glumca Emira Hadžihafizbegovića.

- Emir mi je prvi javio, a onda su uslijedili brojni pozivi. Hadžihafizbegović je u posljednje vrijeme dosta brinuo o njemu. A šta reći o Čeči. Kada sam došao, većinu igrača nisam znao.

Među njima je bio Čečur. Izabrao sam ove dugačke i dao im šansu, a među njima je bio i on. Čečur je meni bio osnovni i glavni centar. Imao je ono nešto što bi i danas moglo da prođe u svjetskoj košarci - ekstremnu brzinu i hrabrost.

Bio je atleta na nivou legendarnog Aleksandra Bjelova, kojeg je kod mene u B-reprezentaciji Jugoslavije svojevremeno i čuvao. Čečur je imao ogroman problem prilikom izvođenja slobodnih bacanja. Mislim da je imao procenat ispod 50 posto.

Bio je srčan i da sam mu dao nož, ubio bi se kada promaši slobodno bacanje. Ima ona čuvena fotografija presjecanja lopte Denisa Rodmana paralelno sa parketom. Takav je bio moj Čečo. Da bi presjekao loptu, letio je kao golman deset metara.

Bez njega nisam smio izaći na utakmicu, mogao sam bez svakoga, ali ne i bez Čečura. Imao je nevjerovatan karakter – kaže Tanjević za Faktor.

Vječeslav Tolj također je izrazio tugu zbog odlaska velikana bh. košarke, s kojim odlazi i jedno lijepo vrijeme KK Bosne, koje, nažalost, ostaje u sjećanju samo starijih generacija.

- Patio se godinama i nije više izdržao. Sve se skupilo i jako je tužno. Ne znam šta da vam kažem. Bio je jedan od mojih saigrača i prijatelja, a samo mogu da kažem neka mu je laka zemlja.

Nažalost, ne možemo da odemo ni na sahranu. Često smo komunicirali telefonom, ali nije to to, za mene telefon nema nikakvu vrijednost. Drugo je kada se mi vidimo, pa sjednemo, pa se družimo, razgovaramo- to je potpuno druga dimenzija.

Puno je stvari po kojima ga pamtim, to su duge i velike priče. Bio je dobar momak, čovjek i dobar igrač. Šta drugo da kažem - rekao nam je Tolj.