Hajduk je s Meškovićem na golu od 1973. do 1976. godine osvojio tri Kupa maršala Tita i dvije titule prvaka, a 1978. godine AZ je prvi put osvojio holandski kup s Tuzlakom među stativama. Dodajmo da je svoj pobjednički hod Mešković krenuo iz tuzlanske Slobode, s kojom je podigao prvi i do danas jedini klupski trofej, Kup prvoligaša 1971. godine.

Tuzla i Split

Iako gazi 76. godinu života, Rizah Mešković tri puta sedmično igra tenis, svaki dan šeta Tuzlom, susreće prijatelje i, kako kaže, bavi se samo lijepim stvarima.

- Da nema tenisa, ja bih za dvije sedmice grohnuo, kako naš narod kaže - kroz smijeh počinje priču Mešković.

Kaže da još ima kontakt s Hajdukom, da ga često zovu, ide na promocije knjiga, godišnjice i proslave.

- S Hajdukom imam kontakt 99 posto, a sa Slobodom nemam ni taj jedan posto, niti trebam, ja sam samo dio ovoga grada i Slobode. U Splitu me ljudi poštuju, mada ne shvatam čime sam ih toliko zadužio jer sam samo bio golman. U Tuzli me pozdravlja moja raja, a u Splitu mi prilaze ljudi koje ne znam - kaže Mešković.

Hajdukov hroničar Nikola Gizdić nedavno je promovirao Leksikon u kojem je objedinio 1.763 osobe iz klupske historije. Gizdić kao iz topa nabraja najbolji tim Hajduka svih vremena: Mešković, Džoni, Rožić, Peruzović, Holcer, Buljan, Žungul, Mužinić, Oblak, Jerković i Šurjak.

Rad s mladima

- Osjećam da je ova generacija juniora Hajduka okosnica kluba slična onoj mojoj iz 70-ih godina. Škole Hajduka i AZ Alkmaara su pokazale da su najjače u Evropi. Kada sam 1976. godine otišao u Alkmaar oni su još tada imali stadion za juniore i kamp u kojem su igrači spavali, gdje su imali treninge i pohađali školu. Tada je najbolja bila fudbalska škola Ajaxa, a na drugom mjestu je bio Alkmaar, a ja sada tvrdim da je Alkmaar broj jedan u Nizozemskoj - govori Mešković na pitanje o uspjesima mladih iz dva kluba.

O radu s mlađim igračima u našoj zemlji Mešković, koji ima trenersku PRO licencu UEFA-e, kaže da država treba raditi na razvoju sporta.

- Mi nemamo osnovu, nemamo zakon o sportu. Kod nas je zakon da se dvojica sastave da unište trećeg. U vrijeme reprezentacije Jugoslavije me niko nikada nije pitao šta sam, bio sam samo Bosanac. Sada na našoj državi sve se dijeli na troje, nemamo identitet kao država. Kada je Safet Sušić bio selektor, zvali su me da budem u stručnom štabu reprezentacije. Prihvatio sam i nakon sjednice Izvršnog odbora javljaju mi da prijedlog nije prošao. Treba da budem trener golmana i jedini tu imam PRO licencu UEFA-e, a nakon sjednice mi kažu da na tom mjestu treba da bude Hrvat. Nema tih para da ja u stručnom štabu budem kao Bosanac, Bošnjak, musliman - ističe Mešković.

Kaže da su najveće štetočine za svaki klub bivše legende, koji ostaju u klubu do penzije, a niko ne zna šta rade i koji im je cilj.

- Oni koji se opredijele da budu treneri, kad prođu neku mlađu selekciju, pruži im se šansa da vode prvi tim, uvode svoje igrače iz škole i to je to. Sada si ti Ivić (Tomislav, legendarni trener Hajduka, op. a.), to je tvoja ekipa i radiš sve dok se rezultati ne poklope. Tada daš ostavku. Međutim, kada daš ostavku, ti se ne vraćaš na U-13 igrače, nego ideš dalje, tražiš drugi klub da vodiš prvi tim. Završio si fakultet s prvim timom, nema više vraćanja u osnovnu školu. Kod nas se naopako radi decenijama - zaključuje Mešković.