VEZANI TEKST - Alisa Mutap u sudnici: Nudili su mi drugi identitet, zemlju i oslobađanje oca, da kažem ono što ne znam

Advokatica Zijada Mutapa i Alise Ramić Mutap Nina Kisić na početku obraćanja Vijeću je kazala kako su se ona i njen kolega Goran Dragović u završnoj riječi bavili analizom provedenih dokaza "jer spekulacijama šta bi bilo kad bi bilo u sudnici nema mjesta". 

Podsjetila je koja krivična djela se njihovim branjenicima stavljaju na teret, kao i koji dokazi Tužilaštva su provedeni, dok su dokazi odbrane odbijeni od Apelacionog vijeća. Ipak, kako je naglasila, dokazi Tužilaštva su unijeli više nego dovoljnu sumnju u krivnju optuženih za ono što im se optužnicom stavlja na teret. 

Kisić je podsjetila da je Ramić pred Kantonalnim sudom imala status svjedoka i da su tada rađena tri nalaza, od čega su dva bila vještačenja, a treće obrazloženi nalaz ljekara KCUS-a.

Kazala je da je Sud prihvatio dva vještačenja koja je predložilo Tužilaštvo, a odbilo jedno vještačenje koje je predlagala odbrana. Također je navela da je Tužilaštvo odustalo od četvrtog vještačenja koje je rađeno po njihovoj naredbi u postupku pred Sudom BiH, iako je Ramić iz pritvora vođena na razgovore s vještacima. 

Kisić je navela i da su u ovom postupku "derogirane odredbe ZKP-a" i da odbrani nakon podizanja optužnice nije dozvoljen uvid u tužilački spis. Kazala je da su od jula 2021. godine redovno ostvarivali uvid u spis, ali da im nikad nisu predočeni dokazi za koje sa sigurnošću znaju da se nalaze u spisu. Između ostalog, pobrojala je zapisnike o ispitivanju Zijada Mutapa iz 2021. godine, o saslušanju Josipa Barića iz 2019. godine, o saslušanju sudije Igora Todorovića iz 2018...

Kazala je da je odbrana od Kantonalnog suda obaviještena da je cijeli spis predmeta koji se vodio pred tim sudom predat Tužilaštvu BiH, ali se ni on ne nalazi u dijelu spisa u koji je uvid imala odbrana, kako ni medicinska dokumentacija Alise Ramić, koju je odbrana predala Tužilaštvu, sa oko 200 dokumenata.

Pozvala se na praksu Evropskog suda za ljudska prava o omogućavanju načela jednakosti oružja stana u postupku. 

Kazala je da je Tužilaštvo jučer u završnim riječima govorilo o svjedoku M10, koji je na glavnom pretresu tvrdio da ima imunitet, ali da u spis nije uložena nikakva odluka u vezi s tim. 

Kazala je i da je Alisa Ramić u ovom predmetu imala čak tri svojstva - oštećena, svjedok i na kraju optužena. Rekla je da je ovaj slučaj po tome unikatan i da im je u razgovorima s kolegama iz regije i inostranstva rečeno da niko nije imao takav slučaj. 

- Još samo nije bila tužilac - kazala je Kisić, te naglasila da Zakon o krivičnom postupku striktno razlikuje pouke za svjedoka ili optuženog. Stoga su, kako je rekla, dokazi koji se odnose na nju iz perioda kad je imala status svjedoka nezakoniti u postupku u kojem ima svojstvo optužene. 

- Njoj se na teret uzimaju izjave koje je dala u svojstvu svjedoka, a pritom se ne ulaže njeno svjedočenje sa kantonalnog suda prilikom kojeg je bila poučena o svojim pravima - navela je Kisić. 

Kazala je i kako je ovo suđenje bilo kontaminirano značajnom medijskom kampanjom, te se pozvala na presudu Vrhovnog suda Indije u slučaju silovanja, kada je sudija koji je izrekao presudu kazao: "Da nisam izrekao smrtnu presudu, mene bi objesili", kao i na praksu ESLJP-a u sličnim slučajevima. 

Dalje je navela kako je njen branjenik Zijad Mutap optužen da je "pristupio organizovanoj grupi, koju je on organizovao", što je po njenim riječima pravni paradoks, te kako je navedeno da je grupa formirana "radi prikrivanja načina na koji je Dženan Memić zadobio teške tjelesne povrede 8. februara u Velikoj Aleji na Ilidži..."

- Navedena grupa je funkcionirala na način da je Zijad Mutap navodno ostvarivao kontakt s drugim članovima grupe, koji su onda postupali po njegovim naredbama, osim u slučaju Muamera Ožegovića, gdje se tako nešto i ne navodi - kazala je Kisić, te dodala da u prilog tome Tužilaštvo kao dokaz nudi "neku svesku koja je pronađena prilikom pretresa kuće Zijada Mutapa, a da Tužilaštvo nije dokazalo ni da je Mutap skriptor tog dokumenta, ni kad je nastao, ni na osnovu čega tvrde da je on to pisao". Kazala je da je Tužilaštvo bilo dužno dokazati ko je autor tih zapisa. 

Advkatica Kisić i optužena Ramić

Zatim je dodala da u toj svesci postoji zapis sa brojem telefona Hasana Dupovca, "iz kojeg se može zaključiti da on njega ni ne poznaje jer mu je čak pogrešno napisano ime". 

Tužilaštvo nije, nastavila je Kisić, predočilo nikakve dokaze u vezi s komunikacijama, "pa ni minimum - kada je, ko, s kim komunicirao, nema sadržaja tih komunikacija, vrijeme, nije iznesena niti indicija, a kamoli dokaz". 

Kisić je navela da u spisu postoji samo dokaz koji je uložila odbrana o provedenim posebnim istražnim radnjama od marta do maja 2016. godine o komunikaciji između Alise i njenog oca i da iz tih komunikacija "nisu mogli naći ništa". 

Kazala je i da je svjedok Meris Ćato, tada postupajući tužilac, saslušan i da je naveo da su oduzeti i vještačeni telefoni, da je vještak iz FUP-a "pravio neke šeme" i da je Ćato kazao: "Nismo pronašli ništa". Tužilaštvo je, kako je kazala, od tog dokaza odustalo, ali ga je uložila odbrana. 

Kazala je i da je svjedok Hamza Žujo posvjedočio da niko nikada nije pokušao izvršiti bilo kakav utjecaj na njega, te da bi, kako je rekla ,"ako prikrivaju način na koji je zadobio povrede Dženan Memić logično bilo da su pokušali utjecati na obducenta". 

Osvrnula se na tvrdnje tužilaca da je u vrijeme kada su posredstvom svjedoka M10 Mutap i Dupovac pokušavali pribaviti zeleni "renault clio", "u tom periodu Dupovcu bilo pozato da vozilo nije predmet krivičnog djela".

Kazala je da nijedna od tih tvrdnji nije dokazana, te da su upravo suprotno tome imali razloga da vjeruju da je to vozilo bilo umiješano i da su o tome pred sudom svjedočili svjedoci Tužilaštva policijski službenici i tužilac Ćato koji su ispričali da se u vezu s doogađajem dovodio Mirza Ploskić koji je u to vrijeme koristio neko malo zeleno vozilo, za kojeg je policija imala odmah saznanja da je upućivao prijetnje Alisi i Dženanu, kao i da su tokom uviđaja na licu mjesta nađeni tragovi laka zelene boje, te da je istraga u početnoj fazi vodila upravo ka Mirzi Ploskiću kao osumnjičenom. 

Naglasila je da je vozilo vještačeno, da je utvrđeno da nema veze s događajem i da nikad nije korišteno kao dokaz. 

Navela je da je saslušan svjedok vještak Nijaz Smajić koji je isključio to vozilo, a koji je kazao da niko na njega nije pokušavao utjecati na bilo koji način.

- Da su pokušali podmetnuti to vozilo, valjda bi utjecali na vještaka Smajića - kazala je Kisić. Također je navela da o izuzimanju vozila postoje zabilješke iz kojih se vidi da su o tome obaviješteni dežurni tužilac Feđa Fejzagić i sutkinja Općinskog suda Galiba Katica, iako Tužilaštvo tvrdi da je to rađeno "bez obavještavanja tužioca ili sudije". 

Njen kolega Dragović govorio je o onome što se na teret stavlja Alisi Mutap, a to je da je ona "iako su joj kao očevicu poznate okolnosti stradanja Dženana Memića i da je bila dužna to navesti, iste svjesno prikrila, stvarajući privid da se ne sjeća, a što ne proizilazi iz njene medicinske dokumentacije, iako je iste noći bila svjesna, komunikativna i orijentisana". 

Dragović je kazao da ništa od toga što je navelo Tužilaštvo nije i dokazalo. 

- Kao prvo nisu dokazali da je ona očevidac. Nisu naveli nijedan dokaz na okolnosti čega je to ona očevidac, niti je navelo čak ni na nivou spekulacije šta je to što ona nije navela - kazao je Dragović. 

On je kazao da je Tužilaštvo izvelo svjedoka M10 koji je prepričavao da je sutradan nakon događaja bio u kući Mutapa i da je Alisa tad pričala da se ne sjeća ništa, samo da je u jednom trenutku pogledala Dženana koji joj je bio s lijeve strane, da joj se tad zacrnilo, da je nakon što je došla sebi vidjela neku rašupanu osobu, tamnog tena koja ulazi u vozilo i gestikulira glavom, u smislu: "eto vam sad". 

S druge strane, kako je naveo Dragović, Tužilaštvo je izvelo i svjedokinju Zerinu Fejzić koja je kazala da je tog jutra bila kod Mutapa i da tom prilikom M10 uopće nije ulazio u kuću, te da je sve vrijeme bio s Alisinim ocem ispred. 

- Tužilaštvo nije u spis uložilo ono što je Alisa Ramić ispričala pred kantonalnim sudom, iako je tereti za davanje lažnog iskaza - kazao je advokat, te dodao da nije dokazalo ni da nije gubila svijest. Nasuprot tome, saslušan je svjedok Nedžad Hrvat, pripadnik DKPT-a koji je bio na licu mjesta i koji je kazao "da ga je bilo strah da će se onesvijestiti". 

Spomenuo je svjedočenje dr. Kučukalića koji je govorio o apsansima kod optužene (epi napadi, kratkotrajni gubici svijesti od nekoliko sekundi, op. a.), te kazao da iz toga proizilazi "da ni ona sama ne zna da li je gubila svijest". 

Osvrnuo se na svjedočenje dr. Kemala Dizdarevića koji, kako je naveo, nije imao na raspolaganju svu medicinsku dokumentaciju optužene. 

On je, kako je dalje naveo Dragović, pred sudom identifikovao četiri znaka potresa mozga.

- Prvi je dezorijentacija koja je vrlo kratka i pacijent je uvijek svjestan kad se pojavi u bolnici - to se slaže s onim što je kazao Hrvat da je dok je razgovarala s njim djelovalo kao da gleda kroz njega u daljinu i da je izgubljena, drugi je "usporeni recalling" - on nije ni bilježen prilikom pregleda, treći je povraćanje - svjedok iz Hitne pomoći kazao da je povraćala, kao i da vozilo nije zaustavljano niti su vrata otvarana i četvrti je amnezija. Dr. Dizdarević je kazao da su svi pacijenti s pretrpljenim potresom mozga prilikom prijema u bolnicu svjesni, komunikativni i odgovaraju na postavljena pitanja i GL skala im je 15 - kazao je Dragović. 

Advokat Goran Dragović

On je također kazao da "suprotno jučerašnjim navodima tužilaca kako je moguće da se neko sa potresom mozga sjeća svog imena, adrese i drugih podataka" (koje je Alisa dala policajcima i Hitnoj pomoći, op. a.), u knjizi koju je izdao Medicinski fakultet, autora dr. Kemala Dizdarevića se navodi da "konkusija (potres mozga, op. a.) ne dovodi do gubitka osnovnih informacija osobe o sebi i da je njihov nedostatak upravo znak simuliranja". 

Podsjetio je i na svjedočenje dr. Kučukalića koji je jasno na pitanje predsjedavajuće prvostepenog vijeća Džemile Begović kazao: "Potres mozga je postojao i o tome nema spora". 

Dragović je kazao da se upravo period nesjećanja od sat-sat i po odgovara onome što je naveo dr. Kučukalić da "nakon što je udarena u glavu, bila nesigurna, dekoncentirsana, ne sjeća se bilo čega od povrede glave do dolaska u CUM". 

Kazao je i da u spisu postoji nalaz dr. Alije Čelje, neurohirurga, koji je pregledao Alisu i koji je preporučio mirovanje, buđenje i po potrebi analgetike, a što je, kako je kazao advokat, uobičajena terapija za potres mozga. 

Kazao je i da Tužilaštvo nije pojasnilo da Alisa Ramić nema psihogenu amneziju, kao ni potencijalno simuliranje. Ponovo je naveo svjedočenje dr. Kučukalića, koji je na pitanje jednog od sudija da li su našli znake simuliranja kod Alise Ramić, odgovorio da nisu. 

- Tužilaštvo je bilo dužno izvan svake razumne sumnje dokazati: šta se desilo, da Ramić zna šta se desilo, da nije zadobila potres mozga, da ta povreda nije mogla dovesti do gubitka pamćenja, da nije pretrpjela traumu koja je mogla dovesti do nesjećanja i na kraju njen status od svjedoka, oštene, optužene i osuđene u javnosti - naveo je Dragović, kazavši da sve počiva na hipotezama "šta bi bilo kad bi bilo".

Kazao je da od Suda traži da oslobodi optužene, jer u slučaju svake sumnje presuda mora biti u korist optuženih. 

Na kraju je kazao da, za razliku od prošlog puta, kada su citirali Njegoša, to ovog puta neće učiniti, ali je iznio sljedeće: 

- Da smo sretni što se cjelokupan tok ovog postupka snima i što će to ostati zabilježeno trajno zabilježeno. Odbrana je ponosna na svaku svoju tvrdnju, svaki prigovor, žalbu, podnesak, odnos prema oštećenima u ovom predmetu. Ja mogu reći da se mi ni danas, ni za 10, ni za 50 godina nećemo stidjeti ovoga, ali ono što tvrdim jeste da će se neki drugi sudionici kad-tad stidjeti svoje uloge - kazao je Dragović. 

Na kraju je kazao: 

- Ako bude osuđujuća presuda, bit će to korak do propasti pravosuđa, a mi branioci ćemo ostati zadnji na tom braniku i zadnji ćemo ugasiti svjetlo.