Opoziciju su pustili da govori, ali nakon svakog govora izborjali minute. U nekom trenutku su im i to pokušali osporiti, da bi na kraju kako to primjeti Mahir Mešalić (DF) pokušali i ismijati to što je opozicija govorila. Istovremeno, skraćenom procedurom Čovićevi raspiritelji mraka nad demokratijom izabrali su skraćenu proceduru, kako bi spriječili nekog iz opozicije da amandmanom sačuva tračak demokratije.

I neću u ovom tekstu govoriti o HDZ-u i Narodu i pravdi. Oni su dokazali da samo u mraku nametanja, osvetoljubivosti i progona neistomišljenika jedino mogu funkcionisati. Stranke koje kroz javnost i podaničke strukture u pravosuđu progone političke rivale ali i ine druge, nemaju se ni smatrati demokratskim političkim partijama. To su projekti, po svemu sudeći iste putanje i ciljeva.

Ovo je tekst o liberalima, odnoso onima koji sebe vide tako. A zovu se Naša stranka i od svog osnivanja do danas su mogli i pričali kako se zalažu za ljudska prava, slobodu i liberalizam. Nastali su kao odvojeno parče gladnih političkih usta Komunističke partije pretvorene u Socijaldemokratsku partiju BiH.

Gledajući iz današnje perspektive, potpuno je jasno da im je više stalo da psi lutalice slobodno lutaju Sarajevom, nego da izabrani predstavnici građana u svojstvu zastupnika imaju slobodu da zastupaju te građane. Ili, ako je suditi po nastupima nove parlamentarne perjanice te stranke Damira Nikšića, da oni zastupnici koji ne smatraju kako se Edin Forto lijepo češlja i kako je Sabina Ćudić najpametnija, nemaju šta govoriti u Parlamentu FBiH i da im treba ograničiti vrijeme na koju minutu, a pravo govora na maksimalno dva pokušaja.

Tako su liberali postali generali etnonacionalističkih politika, HDZ-a de facto.

A sjećate se kako su bili zajapureni svaki put kad su zborili "nećemo sa etnonacionalistima. Jok sa SDA, HDZ, SNSD, mi smo principijelni". Evo ih sada u ekipi etnonacionalizma skrojenoj aparthejdom, koju predvodi čovjek koji sanja veliku Hrvatsku. Na državnom nivou sad im je privlačan i prihvatljiv separatista Mile Dodik.

No, ma koliko kao vlast gasili svjetlo demokratije ni to im nije garant da ih klijentelizam kao ukras postojanja i funkcionisanja neće ugasiti, jer od gašenja ih čuva samo vlast. Ali vlast gdje su dobre pare, a malo odgovornosti: Poput Forte, koji je faktički prorovio politički tunel kako bi se dočepao Vijeća ministara, a pobjegao iz Kantona Sarajevo.

Jer, Kanton Sarajevo je od vodeće administrativne jedinice sada crna rupa budžetskih sredstava. Za šest godina vlasti Trojke obnovljena je pruga, a kada taj efekat izlapi neće moći dati odgovor šta su napravili. Odgovor je ništa.

Zato, prema informacijama Patrije niko od Našista nije želio u kantonalnu vlast, pa su Uka natjerali da bude premijer, svjesni da mu je to politički kraj, jer od iz kukolja se ne proizvodi pšenica. Isto je i sa kantonalnim ministrima NS.

A prema istim informacijama, sjednice Predsjedništva Naše stranke tek su audicija iza skrivenih vrata. Forto više ne uživa povjerenje, ali sve dok klijenelisti uživaju vlast, neće ga dirati. Osim Sabine Ćudić koja mu navodno svaki put udara ćuške kada ne stane na njenu stranu i ne kaže drugovima i gospodi da je ona najpametnija i uvijek u pravu. A priča se kako u tom Predsjedništvu kontinuirano ima onih koji govore da nit je principijalna, niti najpametnija. Za principe znamo, zar ne.

Sve to moglo bi biti ohrabrujuća vijest prvenstveno za građane Kantona Sarajevo, ali i entiteta FBiH i države Bosne i Hercegovine. Jer, kada 2026. godine Našisti izgube vlast, priča o liberalizmu iz temelja raspršit će se brže nego li Ferrari ide do stotke. Jer, svi sada uhljebljeni kadrovi Naše stranke neće imati šta tražiti u toj stranci.

Stoga je na građanima Bosne i Hercegovine da zapamte da je Naša stranka kao klijentelistička kasta okosnica i osigurač za opstanak Trojke. A odveć poznato i jasno vidljivo je da projekat Trojka služi kao bošnjački pečat političkom legitimitetu razvaljivanja Bosne i Hercegovine u izvedbi HDZ-a i SNSD-a.

Jedino mi žao pasa lutalica, ali naći će neko rješenje i za to, samo da Našistima vidimo leđa, zar ne?