Brojuni prijatelji i kolege opraštaju se od bosanskohercegovačkog pjesnika, pisca i scenariste Abdulaha Sidrana koji je preminuo u subotu, 23. marta u 80. godini.

Spisatelj, dramaturg i redatelj Šemsudin Gegić napisao kako su u njihovom nedavnom dopisivanju sms-om, jedan drugom poželjeli pobjedu nad dušmanom "koji nas je safatao i čestitali na ličnom herojstvu u ovoj teškoj borbi za život".

- Znaš šta, dragi Avduka, drugu i prijatelju moj: sad nešto kontam - tri i po decenije smo se poznavali i međusobno poštovali, povremeno sarađivali i družili u Goraždu na Drini, Busto Arsiziu i Milanu, najviše u Sarajevu, a da se nikada nismo zajedno slikali.

Jeste da smo nas dva "i od kamere", ali smo, brate, "i od pera" - ti pogotovo i zadugo nenadmašan u tim stvaralačkim visinama, koje su bile i ostale tvoje trajno prebivalište. Gdje te poštivalac uvijek može naći i "osvježiti se iz tvoje pjesničke i scenarističke ruke - Božijeg dara".

Jednog druženja smo raspravljali o tome "šta teže vaga: ono što neko o tebi ili ono što ti o nekome kažeš ili napišeš?".

Zaključili smo da su oba tasa ljudske i profesionalne mjere u ravni, ako je vaganje bez hile i zavisti.

Meni je pretegao tas na kojeg si ti još prije 35 godina za moj dramski tekst rekao i napisao:

"... snaga i moć ovoga teksta neposredno je sadržana u Gegićevom stvaralačkom zamahu kojim uspijeva iz "suhe drenovine" racionalnog - iscijediti nasušnu kap iracionalnog, poetskog, nepojavnog."

Jer, mjereno je Sidranovim stručnim i osjećajnim aršinima, koje niko drugi nije imao na ovim širim prostorima omeđenim našim jezicima koje razumijemo.

"Zar jezik i nije osnovno ljudsko blago?" - zapisao si.

Jutros gledam, iz vedra neba nad Milanom po nama kaplje tvoja vanserijski plodotvorna stvaralačka kap. Dok se tvoja duša gnijezdi među zvijezdama gdje joj je i mjesto.

Sa porodicom Sidran najiskrenije saučestvujem zbog odlaska "na (duži) službeni put" i preseljenja njihovog i našeg velikana Abdulaha Sidrana- napisao je Gegić.

Novinar i knjževnik Ruždija Adžović kaže da ga je duboko potresla vijest da je umro njegov dragi prijatelj koji je bio jedinstven po mnogo čemu.

- Njegovom smrću, Bosna i Hercegovina je izgubila jednu od najznačajnijih ličnosti, čovjeka koji je mnogo dao ovoj zemlji, a koja mu nije uzvratila istom mjerom. Otišao je pjesnik koji je najbolje poznavao duh svog naroda, pisac i scenarista koji budio "zaboravljene mirise".

Ja sam izgubio dragog prijatelja, čovjeka koji mi je ukazao povjerenje da uradim knjigu o njemu, koji me pustio me u svoj život i otkrio mi i najtanije dijelove svoje duše. Upoznao sam sve strane njegove ličnosti i svaku od njih sam jednako zavolio. Podjednako sam volio i njegov tersluk i njegovu emociju, a o njegovom djelu da i ne govorim.

Zahvalan sam mu za svaki trenutak proveden s njim, za svaki dragocjeni savjet, za to što mi je omogućio da svoje ime zauvijek vežem uz njegovo.

Svojim djelima i osebujnim izrazom dao je poseban, originalan pečat i prepoznatljiv šmek bh. književnosti, filmskoj umjetnosti i, uopće, kulturnoj sceni ove zemlje.

I kako je jednom kazao novinar beogradskog Nedeljnika Uroš Jovičić: Što je Džojs za Dablin, a Kavafis za Aleksandriju, to je Abdulah Sidran za Sarajevo.

Porodici Sidran upućujem najiskrenije saučešće, a mom dragom Avduki želim miran vječni san. Mjesto među nasjajnijim zvijezdama je već odavno zaslužio- kazao je Adžović.

Likovni umjetnik Džeko Hodžić napisao je kako je otišao još jedan velikan pisane riječi. 

-Još jedan svestrani znalac. Još jedan koji je bolje vidio i čuo od drugih. Ode glas naroda koji je opominjao! Ali ostaje da živi kroz svoja djela za vijek vjekova.

Kada me nazvao da želi da vidi moju "Apokalipsu" bilo mi je milo. Došao je sa mladom pjesnikinjom, kćerkom zajedničkog prijatelja N.Rebronja, i to mi je bilo milo. Riječi koje mi je tada rekao su se obistinile: 'Napravio si ovo djelo, ono će ti kazati i prijatelje i one druge koji ti to baš nisu'.

Dragi Avdo neka je vječni mir tvojoj duši u sazvježđu Allahovih miljenika. El Fatiha.

Porodici i prijateljima sabur, da prebole neprebol- riječi su Hodžića.