VEZANI TEKST - SIPA uhapsila bivše pripadnike Zvorničke brigade VRS-a, osumnjičeni za strijeljanje 800 Bošnjaka

Fahrudin Muminović, jedan je od četverice Srebreničana koji su preživjeli strijeljanje u Orahovcu kod Zvornika, nakon pada Srebrenice u ljeto 1995. godine. Godinama je skrivao svoj identitet, bio je zaštićeni svjedok u Hagu na suđenju za genocid u Srebrebnici, a 2018. godine odlučio je prestati skrivati se i javno ispričati šta je preživio. 

Nakon pada Srebrenice 11.jula, Fahrudina je otac iz kuće u selu Urkovići iznad Konjević Polja poveo preko šuma ka slobodnoj teritoriji. Nažalost, pripadnici Vojske RS-a su ih pronašli i sproveli u Orahovac kod Zvornika gdje su s ostalim zarobljenicama strijeljani.

Za strijeljanje zatočenih Srebreničana, među kojima su bili tada 7-godišnji Fahrudin i njegov otac, bio je zadužen Četvrti bataljon Zvorničke brigade u sastavu Drinskog korpusa, kojim je komandovao Pero Vidaković. Ono što se također zna jeste to da je egzekucije nadgledao Drago Nikolić, bezbjednjak Zvorničke brigade VRS-a. 

Nikolić je u Hagu osuđen na 35 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja genocida u Srebenici u slučaju poznatom kao "Popović i drugi". Nikolić je preminuo 2015. godine dok se nalazio na privremenoj slobodi u Srbiji. 

Na tom se mjestu nalazio i potpukovnik Vujadin Popović, u Hagu doživotno osuđen za genocid u Srebrenici.

Bezbjednjak Drinskog korpusa Vojske RS-a također je pucao. Usred strijeljanja, iz grupe pobijenih ustao je dječak i putem krenuo ka vojnicima koji su pucali. Popović je, nakon što ga je ugledao, počeo vikati vojnicima da pucaju. Međutim, oni nisu poslušali naredbu. Nekoliko trenutaka kasnije, jedan od vojnika kazao je Popoviću:

- Potpukovniče, imate pištolj, Vi ga ubijte! Mi nećemo.

Popović je na to ljutito kazao da dječaka preuzmu i da ga vode na neku drugu lokaciju.

Fahrudin je kao zaštićeni svjedok pojavio se u Hagu. 

- Stavili su nas u zeleni kamion. Svezali su nam bijele marame oči. Meni je spala. Rekao sam ocu da mi stavi, ali nije dao četnik. Kasnije su nas odveli u šumu, morali smoi leći na zemlju, na stomak i pucali su po nama - rekao je Fahrudin u Hagu. 

VEZANI TEKST - Emotivni trenutak iz 1996. godine kada su dječaka koji je preživio strijeljanje doveli porodici

Zaštićeni svjedok PW-101, koji je spasio dječaka, pripadnik VRS-a također je svjedočio u Hagu. 

- Iz te gomile gdje se puše, to više ne liče na ljude, nego gomilu mesa iskomadanog, izlazi živo biće, dečko pet-šest godina. Kreće se prema putu gdje stoje momci sa automatskim puškama, koji su završavali, to što su završavali i dijete ide prema njima. I muk je. Dijete je bilo prekriveno dijelovima utrobe ostalih. Bilo je u šoku, govorilo je "baba gdje si". Taj oficir se osorno okrenuo momcima i rekao, šta čekate završavajte.

Momci su se okrenuli njemu, ti koji su rado ubijali, rekli su "gospodine, imate pištolj, završite vi, mi ne možemo. I onda sam ja uskočio da pomognem cijeloj situaciji a i djetetu. Pokušat ću ja da ga odvezem dole gdje kažete. Ščepao me za raku, ne bih želio nikome da doživi taj stisak djeteta, zaboljela me ruka - dio je svjedočenja srpskog vojnika. 

- Spasio me, ušao sam u džip, odveo me u bolnicu. Uspavali me nekom injekcijom, onda su mi šili i nogu i ruku - rekao je Fahrudin u Hagu.  

Na Facebook stranici "Ne zaboravimo Srebrenicu – Don't forget Srebrenica 11. 07. 1995." objavljen je i snimak iz 1995. koji je nastao u Tuzli. Na snimku se vidi Fahrudin, koji, nakon osam mjeseci od preživljenog srebreničkog pakla, prvi put vidi lica članova svoje porodice koji su preživjeli genocid. 

U bolnici u Zvorniku je bio osam mjeseci, ali se tog perioda slabo sjeća. Budući da mu je otac strijeljan, a čemu je on svjedočio, za to vrijeme njegov amidža Ramo ga je tražio i bio je siguran da je živ. Konačno ga je pronašao jedan aktivista Međunarodnog Crvenog križa te ga odveo u Tuzlu, gdje se napokon sastao s porodicom.

Amidža Ramo je novinarima ranije kazao kako su u zvorničkoj bolnici pokušali prikriti da je dječak ranjavan te da su u otpusnom pismu napisali da je pronađen u šumi.

Fahrudin je odrastao i bez majke. Ona je umrla u ratnoj Srebrenici nakon rođenja kćerke, pa su on i sestra Fahreta živjeli kod amidže.