Konkretnije, ko je ona. Pa smo saznali da je Brenina snaha, da je operacijama totalno promijenila izgled, da nije završila srednju školu… Uglavnom sve ono što nismo morali znati. A vjerujemo da ni Aleksandri nije bilo prijatno čitati razne gluposti o sebi.

No na kraju balade, sve je to reklama.

Ali ovo nije tekst koji ćemo posvetiti Aleksandri i njoj sličnim, niti je namjera da bilo koga kritikujemo, pretresamo njegovu ili njenu intimu. Pokušat ćemo, kroz razgovor sa stručnjacima, ponuditi odgovore na pitanja zašto ljudi radije daju od 25 do 150 KM za Aleksandrin koncert, nego za pozorišne predstave, muzeje, festivale čije ulaznice koštaju mnogo jeftinije…

- Sjećam se izjave pokojnog Arsena Dedića, kada su ga pitali zašto on, kao vrhunski muzičar i autor ne "napuni stadione sa publikom". Nije problem napuniti stadione - odgovorio je, parafraziram, Arsen, "problem je napuniti pozorišta!" I to će ostati tako. Ljudi nakon napornog radnog dana sasvim prirodno traže najlakši način da se opuste, a lukreativni producenti današnjih "popularnih programa" upravo zbog toga i proizvode lagane sadržaje. Tu se ne traži potpuno mentalno učešće i razmišljanje, već površno fizičko prisustvo i jednostavne poruke. To treba razumjeti. Kosinski je svojevremeno govorio da mu ponekad navečer treba samo televizija sa bilo kakvim emisijama da ga "ispere do kraja dana" – pojašnjava Mustafa Alendar, univerzitetski profesor na disciplinama teorije medija, digitalnog marketinga i savremene reklame.

Univerzitetski profesor Mustafa Alendar

Ističe da na Balkanu koncerti, predstave, izložbe..., koji traže kompleksniju umjetničku interakciju, ne mogu samo marketingom privući publiku.

- Ne, to je u startu osuđeno na preživljavanje. Za povratak u pozorište potrebne su tektonske promjene u korijenima današnjeg društva. Masovna zabava može biti uspješna čak i ako se od publike, kroz vrhunski dernek, traži da malčice razmišlja i postavlja pitanja samom sebi. Kao nagrada, na kraju se dobije superioran osjećaj nadahnuća. Znate ono kada iz sale izađete osvježeni i puni ideja. Nasuprot ispranosti – dodaje Alendar.

Nagrađivani scenarist, dramaturg i romanopisac Zlatko Topčić kaže da "nije tajna da smo odavno medijska kolonija".

Osim nekoliko domaćih televizija koje su pod budnom stranačkom kontrolom, ostale su - još gore! - ispostave s centralama u komšiluku i vode sve nedvosmisleniju kampanju nametanja (ne)ukusa i, još opasnije, sistema njihove vrijednosti. "Srpski svet" su i te cajke, tek sofististiciraniji pojavni oblici prostota koje na svoj račun slušamo na dnevnoj bazi a sva ta kontaminacija, izraz je agresivnog političkog ekspanzionizma. U kombinaciji s našim neotpornim obrazovnim sistemom i zbunjenom politikom u kulturi i sportu, premreženim nelojalnim, korumpiranim i nekompetentnim kadrovima, taj "slatki otrov" truje društvo, pogotovo mlade, i urušava tradicionalne bosanske vrijednosti i moral.

Scenarist, dramaturg i romanopisac Zlatko Topčić

Poznajemo sve trećerazredne pjevače, glumce, pisce iz susjedstva i iz komšiluka, a naše, po svemu bolje, držimo tradicionalno skrajnute na margine, zbog jedine i neoprostive mane jer su naši i jer se svojim djelom i stavom ne uklapaju u naš dominantni kolonijalni mentalitet. Nismo provincija, pogotovo ne u kulturi i umjetnosti, ali se, svejedno, ponašamo kao provincijalci. Svejedno, imamo nekoliko umjetnika internacionalnog ranga, kakve drugi nemaju, uprkos moćnom marketingu i u njima je naša nada, oni nas čine ipak relevantnim kulturnim centrom i uzori su kakvi svi kao društvo trebamo biti - svoji i samosvjesni, u skladu s tradicijom da sve najbolje u regionu, i šire, uvijek dolazi iz Bosne – kaže Topčić.

Šta kažu građani Sarajeva. Da li idu u pozorište, prate li festivale ili idu na koncerte?

- Nemam vremena. Imam unučad, radim. Ali treba ići. U pozorište treba ići -  Mubera Jusufović.

- Nisam bila odavno u pozorištu. Sada kako imamo troje unučadi, ne može se stići. A inače treba ići. Kada idem, biram komediju. Festivale nisam pratila i zbog ulaznica i zbog vremena - Refika Velić.

Prijateljice Ajla Biloglavić, Ada Amina Đurđević, Hana Kratina kazale su nam da rijetko idu u pozorište.

- Kada imamo priliku, pratimo festivale. Nemamo naviku da idemo u pozorište, jedino kada smo išle, išle smo sa školom. Idemo na koncerte. Vjerovatno nećemo ići na Aleksandru Prijović, ali ići ćemo na Teu Tairović u 12. mjesecu. U slobodno vrijeme, najviše vikendom, najradije vrijeme provodimo sa prijateljima - kazale su nam.