Tačno u 6 sati spikerica Jadranka Vejo-Rečević čita zvanično saopćenje:

- Građani i građanke prijedorske općine, ostanite mirni u svojim domovima. Noćas je SDS preuzela vlast u našoj općini i ona garantuje ostalim narodima koji žive na ovim prostorima punu ravnopravnost i suživot. Nije se moglo više čekati, brojni problemi koji su vodili ovu općinu i sve narode koji ovdje žive u propast, natjerali su SDS da preuzme stvar u svoje ruke i u ovome historijskom trenutku ovu općinu priključe "Srpskoj Republici“ koja se ovih dana stvara. Na ovim prostorima oduvijek je živio srpski narod i mi na to imamo neotuđivo pravo.

Potom je emitovana himna Bože pravde. 

Tog 30. aprila 1992. godine, počeo je genocid nad nesrpskim prijedorskim stanovništvom.

VEZANI TEKST - Pregled presuda za zločine u Prijedoru: Ovo su osuđenici za progon, nehumana djela, mučenja...

Preuzimanju srpske kontrole nad Prijedorom prethodio je sastanak predstavnika SDA, SDS-a i HDZ-a u noći 29. aprila u 22 sata. Na sastanku je postignut dogovor da u prijedorskoj policiji treba biti ravnomjerna nacionalna zastupljenost, međutim četiri sata kasnije, tačnije u 2.30 sati 30. aprila SDS je uz aktivnu pomoć JNA nasilno preuzeo svu vlast u gradu, a dogovor je izigran.

Kakva je situacija bila u aprilu u Prijedoru može se vidjeti i iz izvještaja Komisije UN-a za utvrđivanje genocida u Prijedoru.

- Odmah nakon "preuzimanja vlasti", Srbi su prekinuli sve komunikacije, i općina Prijedor je ostala potpuno odsječena od vanjskog svijeta. Bilo je sve teže putovati, a telefonske linije često su bile prekinute. U gradu je uveden policijski sat. Za posjete obližnjim selima bila je potrebna propusnica. Ukinute su sve autobuske veze. Većina stanovništva ostala je bez posla, bilo da je riječ o policajcima, radnicima, činovnicima ili stručnjacima i direktorima bez razlike. Ključna mjesta u policiji, u opštinskoj upravi preuzeli su Srbi. I prije 30. aprila 1992. godine Srbi su obilazili stanovnike drugih nacionalnosti za koje se smatralo da posjeduju oružje i od njih zahtijevali da ga vrate. Bilo je i samovoljnih privođenja.

Ovaj proces je intenziviran nakon preuzimanja vlasti. Tada je organizovana hajka i kampanja da bivši policajci i pripadnici TO predaju oružje. Svima osim Srbima često su pretresane kuće, a ukućani maltretirani. Lokalni mediji, poput Radio Prijedora i lista "Kozarski vjesnik" pridružili su se propagandi uperenoj protiv stanovništva drugih nacionalnosti. Vodili su medijsku hajku protiv bivših čelnika opštine muslimanske i hrvatske nacionalnosti, često zloupotrebljavajući i falsificirajući detalje iz njihovog privatnog života. Uz to, ovi mediji su širili vijesti da se u okolini Prijedora nalaze dobro naoružane muslimanske jedinice koje spremaju genocid nad srpskim narodom - navodi se u izvještaju Komisije UN-a.

Prema zvaničnim informacijama iz udruženja žrtava, u Prijedoru je ubijeno 3.178 civila, dok je 31.000 ljudi bilo zatočeno u logorima Keraterm, Omarska i Trnopolje u okolini Prijedora. Među ubijenima je bilo i 102 djece. Protjerano je više od 60.000 ljudi.

Punu 21 godinu, najveća masovna grobnica na Balkanu, jama Tomašica krila je mračnu tajnu o likvidacijama Bošnjaka i Hrvata. Iz Tomašice je ekshumirano  435 posmrtnih ostataka.

Na lokalitetu Korićanske stijene, na planini Vlašić, 21. avgusta 1992. godine strijeljano je više od 200 logoraša, Bošnjaka i Hrvata, koji su bili zatočeni i mučeni u prijedorskim logorima.