U osnovnim i srednjim školama u Republici Srbiji nastava na bosanskom jeziku provodi se od 2004. godine. Bosanski jezik zvanično je priznat u Srbiji prije 16 godina, a od 2004. uvršten je u nastavni plan i program u školama, najprije kao izborni predmet, a već pet godina učenici koji to žele mogu imati cjelokupnu nastavu na bosanskom.

Za razliku od susjedne Srbije, u kojoj nemaju nikakvih problema sa postojanjem bosanskog jezika, u bh. entitetu Republici Srpskoj bošnjačka djeca i dalje mogu birati između dvije opcije: da uče na srpskom jeziku ili na nepostojećem "jeziku bošnjačkog naroda". Za vlasti u RS-u, bosanski jezik ne postoji.

Već šestu godinu bošnjačka djeca iz Konjević Polja i Vrbanjaca u RS-u, zbog nemogućnosti da izučavaju nacionalnu grupu predmeta, te da uče na bosanskom jeziku, prinuđeni su da idu na instruktivnu nastavu u improvizirane prostore u sklopu Islamske zajednice u BiH.

- Sve je isto kao i prije šest godina, možda još i gore. Našoj djeci se ne dozvoljava da u matičnoj školi "Petar Kočić" uče na bosanskom jeziku. Ona i ove godine idu na edukativnu nastavu u Novu Kasabu. Dobra vijest je da ove godine imamo više djece, njih 125-ero. Ovom prilikom želim reći kako bi bilo ogromno olakšanje porodicama i nastavnicima da se riješi finansiranje rada nastavnika – kazao je prije nekoliko dana za Faktor Muhizin Omerović, jedan od roditelja djece iz Konjević Polja.

Ni odluka Osnovnog suda u Srebrenici otprije godinu, u kojoj je navedeno da djeca imaju pravo na nazivanje maternjeg jezika bosanskim i pravo da se u procesu obrazovanja koriste nastavnim udžbenicima na bosanskom jeziku, nije promijenila ništa.

Šef Misije OSCE-a u BiH, ambasador Bruce G. Berton, u razgovoru za Faktor kaže kako diskriminacija u obrazovnom sistemu postoji i u Federaciji BiH i u RS-u.

- Ona nanosi štetu najdragocjenijem resursu koji ova država ima - njenoj omladini. Ona također predstavlja kršenje međunarodnih standarda i dugoročni rizik za sigurnost i stabilnost BiH. Od ključne je važnosti da se sve obrazovne vlasti angažiraju aktivnije i bez odlaganja na ukidanju svih oblika diskriminacije, segregacije, asimilacije i politizacije u obrazovanju u BiH. U vezi sa pitanjem negiranja bosanskog jezika u RS-u, Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini je upozorila da to predstavlja diskriminaciju. Stav Misije je jasan od samog početka: jezik bošnjačkog naroda je bosanski jezik. Ustavni sud BiH je to potvrdio navodeći da konstitutivni narodi imaju pravo da svoj jezik nazovu onako kako to žele. Obrazovanje ne treba biti politizirano, a tijela vlasti i roditelji u cijeloj BiH trebaju djelovati u najboljem interesu sve djece – kaže Berton.

Na pitanje da li je Misija OSCE-a poduzela bilo kakve inicijative ili konkretne korake kako bi se riješio problem višegodišnjeg negiranja bosanskog jezika u školama u RS-u, Berton kaže da je OSCE "u više navrata apelovao na vlasti RS-a da riješe ovo pitanje i da koriste naziv bosanski jezik, kao što su to činili ranije".

- Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini će i dalje biti angažirana na rješavanju tog pitanja, i sa vlastima RS-a i sa roditeljima, imajući ono što je u najboljem interesu djece kao naš prvenstveni cilj – navodi Berton.

Prava djece u obrazovnom sistemu u BiH ne krše se samo na pitanjima jezika, već i u okviru sistema "dvije škole pod jednim krovom" gdje se nastava izvodi odvojeno po etničkim grupama.

Sistem uveden neposredno nakon završetka rata, koji je trebao biti samo "prelazno rješenje", zadržao se do danas. U Federaciji BiH postoji više od 30 škola koje rade po ovom principu. Najviše ih je u Srednjobosanskom kantonu (14), potom u Hercegovačko-neretvanskom (12), a šest ih je u Zeničko-dobojskom kantonu.

Dvije škole pod jednim krovom složno osuđuju i domaći političari i predstavnici međunarodne zajednice, no rješenja i dalje nema.

- Misija već dugo vremena kontinuirano poziva sva nadležna tijela vlasti da se prevaziđu privremene mjere, kao što su "dvije škole pod jednim krovom" i Privremeni sporazum o zadovoljavanju posebnih potreba i prava djece povratnika, i da se pronađu dugoročna rješenja koja bi okupljala učenike, a ne bi ih razdvajala po etničkim linijama. Jasno je da model "dvije škole pod jednim krovom" predstavlja primjer segregacije. Svi ministri obrazovanja su osudili sve oblike diskriminacije, segregacije, asimilacije i politizacije u obrazovanju u Bosni i Hercegovini po bilo kom osnovu, potvrđujući da je pravo na obrazovanje individualno pravo svakog djeteta. Misija poziva sva nadležna tijela vlasti da počnu sa provedbom stvarnih reformi, uključujući odstupanje od "dvije škole pod jednim krovom". Koraci ka prevazilaženju tog problema mogu uključivati administrativno-pravno ujedinjenje "dvije škole pod jednim krovom" i uvođenje Zajedničke jezgre nastavnih planova i programa zasnovanih na ishodima učenja, što bi omogućilo učenicima različitog etničkog porijekla da zajedno pohađaju nastavu - kaže Bruce Berton.