Na čelu kolone, kao i prethodnih godina, nalaze se oni koji su '95-te preživjeli genocid počinjen na području Srebrenice. Uspjeli su preko šume stići do slobodne teritorije - Tuzle.

Muaz Lemeš iz Srebrenice, koji sada živi u Americi, sa 12 godina je preživio genocid. Ubijeni su mu otac i brat. On nam je ispričao svoju životnu priču, a ove godine je učestvovao na "Maršu mira".

- Izgubio sam oca, 1953. godište, i brata, 1976. godište, u genocidu. Ovo mi je prvi put da učestvujem. Došao sam odati počast svim našim najmilijim koji su ubijeni u genocidu. Ovdje sam došao iz Amerike sa porodicom.

Vrlo sam potrešen. Moj otac je imao samo 42 godine, ubijen je u najboljim godinama. Puno je to teško. Brat je također bio mlad, nije se ženio. Teško je sada ispričati. Neka dođu svi koji nisu bili na Maršu mira i neka osjete. Niko im to ne može ispričati. Prešao sam čitavu rutu. Ponekad mi je ponestajalo vode, ali uspjeli smo. Imali smo pomoć. Zahvaljujem se svima - kazao je Muaz Lemeš, učesnik "Marša mira".

Kemal Mušinbegović rekao je da već 15 godina ide na Marš mira.

- Svaki put je ista motivacija. Kada gledate neki film, edukativnu radionicu, predavanje ovih koji su preživjeli dobijete snagu da idete dalje. Moja poruka mladima je da se oni uključuju. Oni su ti koji će prenositi dalje ovo što radimo - dodao je Mušinbegović.

Učesnici "Marša mira" tradicionalno učestvuju u iznošenju tabuta iz hale bivše Fabrike akumulatora na Musallu. "Marš mira" uvršten je u program obilježavanja godišnjice genocida 2005. godine. ​​​​​"Marš mira" traje tri dana i učesnici pješače na stazi dugoj oko stotinu kilometara od Nezuka do Potočara. Ovom stazom u suprotnom smjeru, od Potočara do Nezuka, su se u julu 1995. godine izvlačili i probijali Bošnjaci prilikom okupacije i zauzimanja "Sigurne zone Ujedinjenih nacija" Srebrenica koju je napao srbočetnički agresor. 

{$galerijaFotografija}

U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari do sada je ukopana 6.721 žrtva genocida počinjenog nad Bošnjacima 1995. godine, dok je na drugim lokacijama ukopano još 237 žrtava, u skladu sa željama njihovih porodica. I dalje se traga za oko hiljadu ubijenih.

Pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), pod komandom tadašnjeg predsjednika RS-a Radovana Karadžića i glavnog komandanta VRS-a Ratka Mladića, tokom genocida u Srebrenici i okolini u julu 1995. godine ubili su više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka.

Zločin u Srebrenici, najveći na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, okarakterisan je kao genocid pred domaćim i međunarodnim sudovima.

Radovan Karadžić pravomoćno je osuđen pred Mehanizmom za međunarodne krivične sudove (MMKS), nasljednikom Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu na kaznu doživotnog zatvora za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja tokom rata u BiH.

Ratko Mladić također je proglašen krivim za genocid i osuđen na doživotnu kaznu zatvora pred istim sudom u Hagu.

Za zločine na području Srebrenice osuđeno je najmanje 47 osoba na više od 700 godina zatvora.