Badnjak se dovodi u vezu sa riječju bdjeti pobožno iščekućujući Kristovo rođenje. Tradicija je da se na ovaj dan u kuće unose panjevi i stavljaju na ognjište. 

U nekim se krajevima u kuću unosio jedan, a u nekima tri panja. Tri su panja simbol Svetog Trojstva, a njihovim se žarom pripaljuju sve svijeće u kući. Panjevima koji tinjaju obično bi se dodavalo malo hrane s blagdanskog stola i vina koje se pilo. Vjerovalo se da će vatra velikih panjeva donijeti dobro cijelom domu i svim ukućanima.

Slama se kao znak Božića održala znatno duže od panjeva. Postavljala se pod sto uz zvukove božićnih pjesama. Na slami se sjedilo i pričalo sve do odlaska na ponoćku, a često se na njoj i spavalo. Danas se malo gdje na našim prostorima zadržala takva tradicija, ali je ostao običaj postavljanja jaslica koje vjernicima približavaju događaj Božića, rođenja Isusova.

Kad se unese slama i badnjaci, započinje bdijenje. Domaćin pozdravlja ukućane pozdravom koji naviješta skori Božić: Hvaljen Isus! Tu je i ukrašavanje božićnog drvca koja su najčešće crnogorična, nekada kićena jabukama, narandžama, šljivama i kruškama, pozlaćenim orasima i lješnjacima te poslasticama od šećera i papira ili staklenim figurama ako ih je ko imao.

Danas se drvca ponegdje kite i puno prije samog Badnjaka, a nalaze se u gotovo svakom domu, trgovačkom centru i na gradskim trgovima, ukrašena modernim ukrasima i lampicama.

Iako Crkva ne propisuje post i nemrs na Badnjak, narod se toga pridržava. Za ručak se tradicionalno sprema bakalar ili neka druga riba.

Žene na Badnjak pripremaju bogati božićni jelovnik, a ručak je na sam Božić svečan i bogat te za stolom okuplja cijelu porodicu. Jede se voće, povrće, meso, hljeb, peciva i brojna druga jela. Poslije ručka odlazi se čestitati rodbini i prijateljima.