Krenule su bukvalno bez ičega, da bi za šest godina stvorile svoje malo carstvo u što se uvjerila i ekipa Anadolu Agency (AA). Tako sada Udruženje žena Medžlisa Islamske zajednice Livno osim zlatoveza, koji im je zaštitni znak, rade proizvode na foliji, tehniku dekupaža, proizvode nakit, imaju i organizirane kurseve šivanja, sekcije hora, islama, Kur'ana...

Kažu kako svaka od žena koja dođe u Udruženje može pronaći nešto za sebe, puno toga naučiti, ali uz primjenu stećenog znanja otpočeti i s radom u svom domu te tako pojačati kućni budžet.

Ono što svakom prvo pada u oči jesu vrijedni radovi zlatovezom, veoma zahtjevnom tehnikom za koje treba puno vremena i truda. 

Za jedan rad potrebno i mjesec dana

-Treba prvenstveno volje, a i truda treba jako puno. Ali, bez volje i želje da se nešto napravi nema ništa. Mi smo krenule sasvim slučajno, spontano. Muallima Šejla Mujić-Kevrić je vidjela jedan moj rad, prvu moju levhu koju sam napravila. Pitala me da li sam voljna da pokažem drugim ženama, a to je bilo prije davnih pet i po godina. I tako je to sve krenulo - kaže Amira Jahić, voditeljica Sekcije zlatoveza.  

Navodi kako su određeno vrijeme pauzirale, ali da posljednje četiri godine intenzivno rade.

-Da bi neko savladao ovu tehniku, mi kažemo zlatovez, ali u biti nije to klasični zlatovez nego to je tehnika 'pick point' nekome treba da dođe tri puta, nekome treba tri mjeseca, a neko malo duže. Sve zavisi od želje onoga ko hoće da uči, koliko se posveti tome. Jako se čovjek veže za to. Jednom kada se počne onda se samo traže novi izazovi. Onda ove jednostavne više nisu interesantne, traži se uvijek nešto malo komplikovanije. Ali, ono što je meni interesantno u posljednje vrijeme, sama sam sebi rekla da neću da vezem ništa dok ne naučim, ne proučiti, pročitati, nego dok ne naučim značenja onoga što vezem. Mislim da je jako dobar način i za ove žene koje dolaze i prolaze kroz sekciju - navodi Jahić.

Ističe da je na sekciju dolazilo negdje oko 30 žena, ako ne i više, ali da je samo osam do deset stalnih žena koje se time bave. To jasno govori o koliko zahtjevnoj tehnici se radi. 

-Vidi se po radovima da smo prilično vrijedne. Da ne ispadne da nas hvalim, ali uglavnom radi se. Dođu žene. Onaj kome se ne svidi dođe jednom, dvaput, triput i odustane. Kaže meni to ne ide, ja više neću. One žene kojima ide, one malo po malo uče ono što ne znaju, pitaju ono što ne znaju i lijepo doprinose svom kućnom budžetu s tim što su naučile. Ako ništa, neće trošiti za bajrame, rođendane novac da kupe poklone. Napravit će ga same s puno manje novca. I naravno da je to vrijedniji poklon od bilo kog poklona koji se kupi u trgovini - ističe Jahić. 

Dio novca i za humanitarne svrhe 

Učestvovali su prošle i pretprošle godine na sajmu u Forumu, u Livnu. To je predbožićni sajam.

-Imali smo u planu da napravimo izložbu, samo nam uvijek nedostaje radova. Jer, dok mi napravimo jedne, drugi se prodaju. S tim novcem kupujemo sljedeći materijal. Zapravo je sve ovo što se vidi ovdje krenulo iz ove sekcije. Izrastao je i rad na foliji, dekupaž, izrada nakita... Začetnik svega je sekcija zlatoveza. Sve malo po malo, proširujemo, ulažemo novac. Dio novca ide kada su neke akcije u humanitarne svrhe, a ostalo sve ide u materijal, jer smo od početka težili tome da budemo samoodrživi, da ne tražimo novac ni od koga. Mi smo krenuli s 56-57 KM. To nam je bio početni fond, da bi sada došli do levhi koje vrijede po 200, 250 i 300 KM, zavisi kako koja. Jer, za neke treba mjesec dana da se urade - navodi Jahić. 

Uglavnom navodi, ima interesa, pomažu ih malo naši ljudi iz dijaspore kada dođu da kupe nešto od radova.

-Rekla bih isto i domaći ljudi koji su voljni na bilo koji način učestvovati, pa ako ništa kupit će jedan tespih, kupit će jednu kutiju. Ne moraju trošiti 300 KM, mogu i pet, deset ili 15 KM da bi mi opastali. Iskreno onaj ko bilo šta zna raditi u rukama, nebitno je li pletenje ili vezenje, pravljenje nečega puno više cijeni naš rad nego onaj ko ne zna ništa raditi. Oni koji nisu upućeni misle to je, sjedneš dva - tri sata i to je gotovo. Oni pojima nemaju da treba recimo za veliku levhu da treba dobar mjesec dana da se sjedi i radi. Za Rabbi jessir isto tako treba baš vremena i vremena. Cvijet Srebrenice na plišu koji je urađen također, i za njega je trebalo dosta vremena - kaže Jahić. 

U izradu nakita se utka dio sebe 

Na stolovima se može vidjeti i brojni nakit rad članica Udruženja žena Medžlisa Islamske zajednice Livno. 

-Ideja se javila tako da su neke žene iz ovog Udruženja pitale da li mogu da im donesem neki brošić da izgleda kao Cvijet Srebrenice. A, pošto sam ja i privatno prije radila nakit uzala sam materijal, naručila i uradila Cvijet Srebrenice od metala. Onda smo došli na tu ideju, muallimi Šejli smo predložili i ona se odmah složila da mi to radimo. Krenuli smo od Cvijeta Srebrenice. Kasnije smo počeli da radimo tespihe, narukvice, sada su tu već i satovi, imaju i narukvice sa imenima, kao i tespih sa imenom tako da imamo već veliku ponudu nakita - kaže Arijana Seferović, voditeljica Sekcije nakita. 

Nakit im je, kaže, jako značajan za sekciju, ali i cjelokupno Udruženje žena Medžlisa islamske zajednice Livno.

-Sve žene koje u biti idu na sekciju za izradu nakita idu i na Sekciju zlatoveza i na Sekciju za rad na foliji, dekupaž... Mi smo se u biti obučile za više nekih izrada ručnih radova. Jedni drugima prenosimo ono što znamo. Ovo smo uzeli da radimo iz razloga što je puno lakše prodati nešto od ručnog rada, nakita, nego što je to jedna levha koja je mnogo, mnogo skuplja. A, pošto se mi održavamo sami, samoodrživa je sekcija, onda nam treba nešto što će nam konstantno, odnosno ono od čega ćemo imati prihode da bi mogli ulagati dalje. Tako smo odmah nakon što smo počeli izradu ovog nakita, krenula je i prodaja - navodi Seferović.

{$galerijaFotografija}

Ističe da su nakon toga usavršili dekupaž tehniku. Prvo su, naglašava otišli da se obuče pa su to prenijeli na ostale svoje članice.

-Tako da smo vidjeli da je to pozitivan momenat u udruženju. Mimo udruženja žene mogu da dobiju neku ideju. Svaki put kada neku uzme tu jednu bobu, on daje dio sebe u svemu tome. Nijedan sat neće biti isti ili da će dvije osobe uraditi jednako. Svako će dobiti neku svoju ideju i raditi kako to najbolje misli da zna. A, isto tako mogu početi kući, privatno da izrađuju. Uglavnom ja i privatno radim taj nakit, ali i za sekciju pridonosim. Ove aktivnosti promijenile su život mnogih žena. Došle su do nekog vida gdje mogu na mnogo jednostavniji način doći do većih prihoda za svoje domaćinstvo - kaže Seferović. 

Zbližavanje žena 

Osim što prave predivne radove članice okupljene u Udruženje žena Medžlisa Islamske zajednice Livno se i druže. Jedno od takvih druženja je i kroz Sekciju hora. 

"Hor je počeo kao neformalno okupljanje za pripremu mevluda za žene i tada smo dobili mnoge pohvale za svoj rad i organizaciju i odlučili smo da to konstantno radimo i da postoji ta horska sekcija. I to sada radimo ima dvije godine konstantno. Ima nas devet stalnih članica i mi smo sada dio svakog programa pri Medžlisu Islamske zajednice Livno i mevluda u džamiji. Tu nastupamo i dajemo pečat tome svemu. Dosta toga se promijenilo kako su počele razne sekcije. Zapravo koliko se trudimo dosta se toga promijenilo. Puno se žena aktiviralo. Najviše mladih žena s djecom. Tu se družimo i mi i naša djeca u ime Allaha dž.š. i baš se osjećamo lijepo. Jedna drugoj smo najbolje prijeteljice. Znači nam ovo mnogo", kaže u razgovoru za AA Mija Šabanović voditeljica Sekcije hora.

Sada su, kaže, mnogo povezanije, mnogo više se znaju, upoznaju se kako njihova djeca tako i oni.

"Prije toga nije bilo. Sada smo svi skupa iz džemata i mlađe žene i starije. I to nam puno znači. Nadam se da će nas biti još i više i da ćemo imati još više susreta, posjeta nekim drugim gradovima. Nismo još nastupali izvan, većinom smo još pri Gradu Livnu i okolnim selima, ali nadam se da hoćemo uskoro", poručila je Šabanović. 

Od polaznice do umjetnice 

Mnoge žene u Livnu završile su i tečaj šivanja, a mnoge i nakon toga nastavile da rade na mašini kako za sebe, tako i za druge, po potrebi. Svjedoči to Aida Bašić, voditeljica tečaja šivanja.

"Interes žena je veliki. Imamo osam običnih mašina i jednu industrijsku. Podijeljeni smo čak u dvije grupe. Mašine se koriste i kod kuće i na tečaju i stvarno imamo ogroman broj zainteresiranih. Kao prvi korak nauče osnove mašine, da rukuju s njom. I onda obično krenu s tim idemo potkratiti hlaće, rajfešluse proštopati i onda se pojavi ta veća zanimacija i veća volja. I onda se pojavi i volja za krojenjem. Pa krojimo i tunikice i suknjice. Sve zavisi od osobe do osobe, odnosno kolika se zainteresiranost pokaže kod nekoga. Žene su zainteresirane prilično dobro. Žene dođu dva puta na tečaj i treći put mene pitaju gdje mogu kupiti mašinu da mogu koristiti kod kuće. I tako to obično ide. To je nekako naše druženje s mašinama", kaže Bašić. 

U narednom periodu, navodi, planiraju nastaviti tečaj šivanja i krojenja, opet napraviti neke dvije do tri grupe i omogućiti i drugim ženama, djevojkama, zainteresiranima da šiju.

-Kako će biti dalje sve zavisi od osobe do osobe. Neke zanimaju samo osnove, a neko uvijek želi više, neko želi bolje. Neko završi samo jedan stepen, a neko se odluči za oba. Navešću za primjer sebe. Krenula sam kao učenica. To me zanimalo. Odmalena me privlačila mašina. Pa išlo je dalje. Nismo imali prilike. Onda zahvaljujući muallimi Šejli koja nam je omogućila taj tečaj upisala sam se i zahvaljujući krasnoj učiteljici Ismeti Velić, nakon nekoliko mjeseci sama sam dobila priliku da vodim tečaj. Vodim ga evo već uspješno dvije godine. Puno ovo može pomoći u životu. Jer, naprimjer mi žene, majke koje imamo djevojčice volimo uvijek nešto novije, suknjice, haljinicu... I psihički mir u vrijeme mobitela, interneta i svega mene mašina prilično umiri. A, vjerujem da i mnoge isto tako - smatra Bašić.

Škola Kur'ana joj promijenila život 

Posebna radost za žene koje se okupljaju jeste i Škola Kur'ana. To joj je, kaže, za AA, Bulka Šarić, polaznica škole, nakon što je ostala sama puno pomoglo.

-Puno mi znači i zadovoljna sam. Zahvalna sam Medžlisu Islamske zajednice Livno i muallimama koje me podržavaju. To mi je nešto veliko, jer to me smiruje. Ništa nisam znala, samo sure i što sam postila, klanjala. A, sufaru i Kur'an samo pročitaj, pa se pitaj šta li Bože znači? Hvala dragom Allahu dž. š. sada znam. Koliko - toliko znam, zadovoljna sam. Škola Kur'ana me privukla, a privlači i druge. Što god pođem, ali okrećem se Kur'anu. To mi je važno. Za druge ne znam, ali za sebe znam da mi je to veliko - navodi Šarić. 

Poručila bi, kaže, svim ženama koje su ostale same i koje imaju vremena da dođu na učenje, da nešto postignu.

-To je nešto veliko. Ne mogu opisati. Druge upozoravam i kažem idite. Vidite dokle sam došla. Nisam ništa znala. Ali, polako i ide, ja sam zadovoljna. Zahvaljujem muallimama na svemu - poruka je Šarić.