Selo se nalazi 140 kilometara od Kijeva, a mještani su rekli agenciji Associated Press, da im je uz prijetnju oružjem naređeno da idu u podrum, nakon što su Rusi zauzeli teritorij sjeverno od grada Černihiva početkom marta.

U jednoj sebi, preživjeli su napisali 18 imena onih koji su preminuli.

- Starac je umro pored mene, a onda i njegova žena - kaže Valentina Sarojan, dok pokazuje mračni podrum. "Onda je umro čovjek koji je tu ležao, onda žena koja je sjedila do mene. Bila je teška žena i bilo joj je veoma naporno", priča ona.

Selo po selo, grad po grad, Ukrajinci u mjestima odakle su se Rusi povukli otkrivaju užase.

Mještani Jahidnea, koji se nalazi na obodu Černihiva, kažu da su morali ostati u podrumu i danju i noću, izuzev rijetkih prilika kada im je dozvoljeno da kuhaju na otvorenoj vatri ili da idu u toalet. Zdravlje zarobljenika se pogoršavalo.

- Ovdje je stolica i tako smo sjedili mjesec dana - kaže Sarojan dok se prisjeća svojih bolnih nogu.

Dok su ljudi u podrumu umirali jedan po jedan, komšijama je dozvoljeno da ih, s vremena na vrijeme, odnesu u masovnu grobnicu na obližnjem groblju.

Svaki dan su prolazili kroz vrata na kojima je crvenom bojim napisano "Pažnja. Djeca". Svjetlost baterijske lampe otkriva svijetle crteže na zidovima.

Rusi su znali biti okrutni, pričaju mještani.

Svitlana Baguta kaže da joj je Ruski vojnik, pijan ili drogiran, prislonio pušku na vrat i tjerao je da pije alkohol.

Julia Suripak rekla je da je nekim ljudima dozvoljeno da nakratko odu do svojih domova ako bi pjevali rusku himnu. "Nisu nam dali da mnogo hodamo", dodala je ona.

Ruske snage otišle su početkom aprila u sklopu povlačanje iz sjeverne Ukrajine, a poruka zurezana na zidu škole u Jahidneu označava 1. april kao "posljednji dan" njihovog prisustva.

Ostavili su neeksplodirane granate, uništena ruska vozila i smeće.