U tom kontekstu postavlja se pitanje šta je sa donošenjem zakona o boračkim udruženjima od posebnog društvenog značaja kojim bi se situacija znatno iskristalisala u ovoj oblasti.

"Mi se finansiramo od članarine"

- Prijedlog zakona o boračkim udruženjima od posebnog društvenog značaja je usvojen u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH 2018. godine, ali nikada nije potvrđen na Domu naroda FBiH. Nije potvrđen jer su se predstavnici komponenti Armije RBiH i HVO dogovorili da postoje četiri temeljna udruženja od značaja, a onda je Savez RVI paraplegičara FBiH tražio da bude peto temeljno udruženje na što su iz HVO-a odgovorili da i oni traže peto i to zatočene.

Zbog toga nemamo zakon, a imamo više od 1.750 boračkih udruženja od kojih su većina sami sebi svrha. Sada tri čovjeka mogu osnovati udruženje i tražiti novac za rad od kantona, Federacije, a da ništa ne čine za kategorije koje predstavljaju - govori nam Hamza Krkalić iz Udruženja Kamp boraca FBiH.

Pitali smo iz kojih izvora se oni finansiraju.

- Mi se finansiramo iz članarine i tako trebaju da rade sva udruženja. Tek tada bismo radili u interesu svog članstva. Sada kada se borac obrati u matično udruženje za pomoć pri zapošljavanju, liječenju, za paket hrane, dobiju odgovor da im ne mogu pomoći i usmjere ih na kanton, Federaciju. Pa zašto udruženja dobijaju novac, je li za te koji ih vode, za njihove plaće, godišnje odmore? Zar ne bi trebalo za projekte? Takva praksa se mora prekinuti - govori nam Krkalić i dodaje:

- Najbolje bi bilo da se novac koji se daje udruženjima preusmjeri na službe za boračko-invalidsku zaštitu u općinama (BIZ) jer jedino tu borci dobiju neku pomoć. Znate li da ima i fiktivnih boračkih udruženja!? Registrovani, uzimaju novac, a nema ih nigdje. Nema adrese na koju možete doći.

Kako komponenta HVO može da postavlja uvjete?

Kaže kako će Kamp boraca pokrenuti pitanje donošenja zakona o udruženjima od posebnog društvenog značaja koji je "zaglavio" u Domu naroda FBiH.

Po tom zakonu boračka organizacija koja želi da bude reprezentativna i predstavlja boračku kategoriju ima obavezu da prikupi najmanje 50 posto članstva iz te kategorije.

Razgovarali smo i sa Mujom Aganovićem, predsjednikom Saveza RVI paraplegičara FBiH.

- Treba prekinuti priču o paritetu, ako ne, zašto onda u kantonima sa hrvatskom većinom Bošnjaci nemaju ista prava u svim segmentima pa i boračkom. Ovdje je strašno da se problematizira status Saveza RVI paraplegičara u ovom zakonu. Naviklo se da se ratni vojni invalidi 100 posto paraplegičari ne pitaju šta misle - govori nam Aganović i dodaje:

- Kako komponenta HVO koja je šest puta manja od Armije RBiH može da postavlja uvjete? Neka bude peto udruženje iz komponente HVO-a, ali kao savez udruženja paraplegičara, a ne zatočenih. Međutim, HVO RVI paraplegičari ovog ranga nemaju potrebu za tim jer oni ostvaruju svoja prava većinom u Hrvatskoj. Njihove naknade i općenito su tri puta više nego RVI u FBiH.

Razlika između njih i nas je recimo što mi ovdje dobijemo vozilo u vrijednosti 30.000 KM, a oni, primjera radi, iz Hrvatske koje vrijedi 25 ili 30 hiljada eura.

Objašnjava i šta sadrži predloženi zakon o boračkim udruženjima od posebnog značaja.

"Ne trebamo biti peto, već prvo udruženje"

- U predložnom zakonu stoji kako federalno udruženje mora sadržavati šest kantonalnih, a kantonalno mora sadržavati šest općinskih, a općinsko mora imati 60 posto od kategorije koju predstavlja.

Mi na ovaj način ne možemo ispuniti uvjete iz razloga što imamo primjere da na jednom kantonu imamo samo dva stopostotna invalida.

Na kraju, Savez RVI paraplegičara FBiH je sastavni dio teksta zakona, upisan je sa svojim članstvom i mi ne trebamo da budemo peto, već prvo udruženje ako stvari postavljamo na svoje mjesto kako treba.

Što se tiče komentara o radu boračkih udruženja i ne samo boračkih već i civilnih, kada bi barem 50 posto sva udruženja radila po onome kako se predstavljaju, svima bi nam bilo bolje, tj. opravdali bi svrhu svog postojanja - kazao je Aganović.