- To je tužna priča i ne bih da zvučim patetično i da spominjem čuveni ključ po kome se sastavljala reprezentacija. Imao sam mnogo ružnih situacija koje su na kraju i kumovale da odigram svega šest mečeva za Jugoslaviju. Kažu mi: "Ako ne kreneš na turnir u Hong Kongu, nećeš ići na Svjetsko prvenstvo". A meni se žena porađa i naravno da mi je to važnije od Svjetskog prvenstva. Ili mi kažu: "Steviću, treba nam protiv Rusa igrač tvojih karakteristika, doći ćemo da te gledamo u Njemačku". Ja se smijem, ne morate da dolazite, večeras igramo Ligu prvaka protiv Liverpoola, imat ćete direktan prijenos na televiziji. Ma smiješno. Imao sam sličnu scenu i sa Živom (Milan Živadinović, op. a.) neka mu je laka zemlja.

Milan Živadinović je trenirao Stevića i u mladoj i u A reprezentaciji Jugoslavije.

- Fenomenalan tip i neviđeni motivator. Sjećam se posljednje utakmice te zajedničke države u Klagenfurtu protiv Austrije, sjajna ekipa sa Bokšićem, Vlaovićem, Zahovićem, Vladanom Lukićem, Đanijem Ćurčićem... Živa nam je održao takav govor u svlačionici da smo imali osjećaj da goloruki možemo u napad na austrijske tenkove. Došao je jednom prilikom u Minhen da me gleda protiv Stuttgarta. Sjedio je poslije utakmice sa Borom Novakovićem, našim čuvenim bokserom, i Pericom Radenkovićem, čovjekom koji je zaista lik za sebe i legenda njemačkog i jugoslovenskog fudbala. I kaže mi Živa: "Evo, sine, došao sam da ti pomognem". Ja slušam i ne vjerujem. Na stadionu 30.000 ljudi, dobili smo Stuttgart sa 3:1, drugi smo na tabeli, borimo se za titulu u Bundesligi, traže me Bayern, Roma, Dortmund..., a on došao da mi pomogne. Kažem: "Šefe, pa ne igram ja u Surdulici i Železniku. Ne treba Vi meni da pomažete, nego dobrodošli u Minhen, pa da sjednemo negdje da popijemo nešto i pojedemo". Poslije je Živa rekao Perici: "Vidiš ovaj moj mali, kako je opasan, ko britka sablja" - istakao je Stević.

Pored Dortmunda, Stević je tokom karijere ostavio dubok trag u mnogim evropskim klubovima, među kojima su Bochum, Minhen 1860, Fenerbahče...

- U Bochumu sam dočekao Zvijezdana Misimovića, stigao je iz Bayerna kao veliki talenat. Perfektan tehničar, falila mu je samo brzina da dostigne svjetsku slavu. I pored toga, napravio je sjajnu karijeru. Najviše zahvaljujući njegovim asistencijama, Džeko je eksplodirao u Bundesligi, a Wolfsburg osvojio naslov šampiona Njemačke. Bili smo cimeri, sjećam se da je prvog dana naručio coca-colu i tada sam mu rekao: "Sine, u ovoj sobi možeš da piješ samo crno vino i da izabereš između kisele i obične vode". Od tada smo pili samo vino, nije više bio bucko i počeo je da briljira na terenu. Doživljavam ga kao mlađeg brata, živimo i dalje u Minhenu i mnogo vremena provodimo zajedno. Oborio je mnoge rekorde i pomjerio granice koje će teško biti nadmašene u njemačkom fudbalu, ali je i u reprezentaciji Bosne i Hercegovine ostavio dubok trag - kazao je Stević.