Sporazum kojeg su u ponedjeljak potpisali lideri SDA, SNSD-a i HDZ-a, Bakir Izetbegović, Milorad Dodik i Dragan Čović, a naročito treći princip koji se odnosi na NATO integracije BiH, u javnosti je izazvao oprečne reakcije zbog različitih interpretacija njegovog sadržaja. Ta je interpretacija uglavnom ovisila o odnosu prema svakom od potpisnika sporazuma, a ne o njegovom sadržaju.

Da bi se dobio odgovor na pitanje da li će BiH poslati Godišnji nacionalni program (ANP) u Brisel, što je u proteklih deset mjeseci bio kamen spoticanja u formiranju državne vlasti, potrebno je, tvrdi predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, sporazum tumačiti i čitati onako kako je napisan.

- Što ne piše, nema, a što piše, to je to. Čitajte onako kako piše – poručio je Dodik.

Slijedeći Dodikove instrukcije, vrlo je jednostavno doći do odgovora na sporno pitanje na koje političari, politikanti, analitičari i mediji pokušavaju odgovoriti. Treći princip koji se odnosi na saradnju sa NATO-om sadrži nekoliko rečenica, koje sugeriraju da prostor za različite interpretacije, uglavnom one pogrešne, baš i ne postoji.

- Nastaviti integracijske procese u skladu sa Ustavom i zakonima, usklađujući stavove i interese svih nivoa vlasti u BiH – prva je rečenica trećeg principa.

Nastavak integracijskih procesa, u konkretnom slučaju onih koje se odnose na NATO, u skladu sa Ustavom i zakonima u praksi znači da će te procese voditi Predsjedništvo BiH, kao institucija koja je prema Ustavu BiH nadležna za vođenje vanjske i odbrambene politike. Upravo je Predsjedništvo BiH ranije usvojilo odluke i strategije te utvrdilo opredjeljenje BiH za članstvo u NATO savezu, a potpisivanjem sporazuma su akteri preuzeli obavezu nastavljanja integracijskih procesa u skladu sa tim odlukama i strategijama.

Na temelju smjernica Predsjedništva BiH je i Parlamentarna skupština BiH, u skladu sa svojim ustavnim nadležnostima, usvojila zakone koji se odnose na integracijske procese. U konkretnom slučaju se radi o Zakonu o odbrani BiH, čiji član 84. propisuje obavezu svim institucijama da "u okviru svoje ustavne i zakonske nadležnosti provode aktivnosti za prijem BiH u članstvo u NATO-u".

Zagovornici teza da ova formulacija iz sporazuma ne znači nastavak puta BiH ka članstvu u NATO-u kao argument koriste dio koji se odnosi na "usklađivanje stavova i interesa svih nivoa vlasti u BiH". Prema Zakonu o odbrani BiH, koji je uz Ustav BiH primarna smjernica usaglašenog principa, odredbe tog zakonskog rješenja imaju prednost u odnosu na sve entitetske zakone i podzakonske akte koji zadiru u pitanja iz oblasti odbrane.

Dakle, Milorad Dodik je stavio potpis da će se integracijski procesi voditi u skladu sa Ustavom i zakonima, što po automatizmu znači da se ti procesi neće voditi na osnovu akata nižih nivoa vlasti koje, prema Ustavu BiH, nisu nadležne za pitanja vanjske politike i odbrane, poput Rezolucije Narodne skupštine RS-a o vojnoj neutralnosti, koju je i sam Ustavni sud RS-a ocijenio kao politički stav, a ne pravno obavezujući dokument. U vezi s tim, kada Milorad Dodik kao argument ističe da nije prekršio stav NSRS, činjenica je i da nije. Jer taj, makar i politički stav NSRS-a, govori o članstvu u NATO-u, a ANP ne znači automatski i članstvo.

- Potvrditi opredjeljenje za unapređenje odnosa sa NATO-om, ne prejudicirajući buduće odluke u vezi sa članstvom BiH – druga je rečenica iz "spornog" principa.

Opredjeljenje za unapređenje odnosa sa NATO-om u začetku obesmišljava teze pojedinih zvaničnika iz entiteta RS i pojedinih medija u Federaciji o održavanju istog nivoa saradnje kojeg sa NATO-om održava Srbija. Ne samo da BiH već sada ima viši nivo saradnje sa NATO-om u odnosu na Srbiju jer je učesnica Akcionog plana za članstvo (MAP), već se ta saradnja, u skladu sa potpisanim sporazumom, treba unaprijediti. Unapređenje saradnje u okviru MAP-a predstavlja upravo slanje godišnjih nacionalnih programa i njihovo implementiranje.

Kada je u pitanju "(ne)prejudiciranje odluke o članstvu", spomenut ćemo da je u susjednoj Crnoj Gori MAP aktiviran 4. decembra 2009. godine. Prvi ANP su predstavili 28. oktobra 2010. godine, saradnju su intezivirali nastavljanjem slanja programa i njihovom implementacijom, a poziv za pridruživanje NATO-u stigao im je 2. decembra 2015. godine. Skupština Crne Gore je 28. aprila 2017. godine usvojila pristupni ugovor o članstvu u NATO-u, što je odluka koja se pri slanju prvog ANP-a "nije mogla prejudicirati".

- Sve aktivnosti u ovom smislu provode se u skladu sa svim relevantnim odlukama Predsjedništva BiH, Parlamentarne skupštine BiH i Vijeća ministara BiH, a imajući u vidu ustavnu nadležnost Predsjedništva za provođenje vanjske politike – treća je rečenica usaglašenog principa koji se odnosi na NATO.

Relevantne odluke Predsjedništva BiH su ona od 10. juna 2009. godine, kojom se ta institucija obavezala da će uputiti formalni zahtjev BiH za Akcioni plan za članstvo.

- Još jednom smo potvrdili našu predanost vrijednostima Alijanse, kao i našu volju da ostanemo proaktivan, vidljiv i pouzdan partner koji dijeli teret današnjih izazova. Iznad svega, podvukli smo našu želju da postanemo punopravna članica NATO-a, što je od strateške važnosti za BiH – navodi se u pratećem pismu kojeg je tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović (SNSD) uputio generalnom sekretaru NATO-a Jaap de Hoopu Schefferu.

Relevantna je i odluka koju je Radmanović potpisao 5. decembra 2009. godine, a kojom je zatraženo članstvo BiH u NATO-u, a jednako je relevantna i Strategija vanjske politike BiH 2018. – 2023., prema kojoj su prioritetne vanjskopolitičke aktivnosti BiH aktivacija i provođenje MAP-a.

- Aktivacija MAP-a, za koju postoji širok politički konsenzus u BiH, omogućava da svi subjekti odbrane u BiH (u okviru vlastite ustavne i zakonske nadležnosti) nastave s provođenjem aktivnosti u odnosu na NATO, koje su utvrđene Zakonom o odbrani BiH – navodi se u Strategiji.

Odluka Parlamentarne skupštine BiH je upravo Zakon o odbrani BiH, a Vijeće ministara BiH donosi odluke u skladu sa zakonima i smjernicama Predsjedništva BiH.

- Komisija za NATO integracije BiH će sarađivati sa svim relevantnim institucijama s ciljem realizacije odnosa sa NATO-om, uključujući izradu nacrta i planova, na bazi odluka Predsjedništva BiH i Vijeća ministara BiH – posljednja je rečenica trećeg principa.

Njome se u suštini daje nalog Komisiji za NATO integracije da kreira i Vijeću ministara dostavlja godišnje nacionalne programe (ANP), a na temelju ranije pojašnjenih odluka Predsjedništva BiH, a ne na temelju odluka nižih nivoa vlasti, poput Narodne skupštine RS-a. Podsjetit ćemo još jednom da je na ovu formulaciju Milorad Dodik stavio svoj potpis.

U kontekstu vjerodostojnosti argumentacije o potpisanom sporazumu kao potvrdi nastavka puta BiH ka NATO-u indikativna i posljednja izjava Milorada Dodika nakon sastanka sa koalicionim partnerima u entitetu RS, prema kojoj "saradnja sa NATO-om nije sporna, ali da je članstvo neprihvatljivo" i da se o njemu "u perspektivi može razgovarati". Niti jednom riječju predsjednik SNSD-a nije spomenuo slanje ANP-a kao neprihvatljiv korak, na čemu je insistirao u posljednjim mjesecima, već samo finalni korak ulaska u NATO, što je dugoročna kategorija o kojoj se, kako je sam kazao, u perspektivi može razgovarati.

S obzirom na to da je bilo nerealno i očekivati da će Milorad Dodik otvoreno priznati, odnosno izgovoriti da šaljemo ANP u okviru puta BiH ka NATO-u, njegovi istupi, a naročito istupi njegovih satelita koji u javnosti u entitetu RS izjavama o (ne)slanju ANP-a nastoje amortizirati eventualnu "štetu", dale su prostor dijelu političkih struktura u FBiH da, bez analiziranja sadržaja principa, kao jedina relevantna tumačenja koriste ona koja nude predstavnici vlasti iz entiteta RS.

Takvi istupi ne govore toliko o Dodiku i njemu bliskim političkim strukturama, koliko govore o ozbiljnosti zvaničnika i analitičara čije stavove određuju paušalne ocjene, a ne konkretan sadržaj dokumenta kojeg tumače.

Bosna i Hercegovina je devet godina bila u potpunom zastaju kada je u pitanju NATO put, a koji je konačno pokrenut. S tim u vezi, bitno je napomenuti i to da svaka država sama kreira sadržaj svakog svog ANP-a, odnosno sama određuje šta će raditi i koje će reforme provesti. Za BiH u postojećim političkim odnosima, najvažnije je da ne stagnira te da zacrta plan u skladu sa svojim realnim mogućnostima, a u procesu NATO integracija. Ili konkretno - za BiH je od presudne važnosti da se kreće kroz MAP,  a ono što je rečeno u članu 3. upravo to i osigurava.