Godišnjica masakra

Sarajlije se prisjetile ubijenih na Markalama: "Bili su krivi jer su ostali da žive u opkoljenom gradu"

Objavljeno: 28.08.2019. u 11:42 Autor: E. H.

Počast žrtvama odao je i predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić

FOTO: Faktor

Polaganjem cvijeća, minutom šutnje i učenjem Fatihe odata je počast Sarajlijama na današnji dan prije 24 godine ubijeni na Markalama.

Tog dana kod sjevernog ulaza u sarajevsku Gradsku tržnicu ubijeno je 43 građana, a 84 je ranjeno.

Minobacačka granata kalibra 120 milimetara, ispaljena sa agresorskih položaja iz pravca Trebevića, eksplodirala je kod ulaza u Gradsku tržnicu što se smatra jednim od najstravičnijih zločina koje su srpske vojne, policijske i paravojne formacije počinile u opkoljenom Sarajevu.

Porodice, prijatelji i sugrađani danas su se sa suzama prisjetili tragično ubijenih Sarajlija.

Cvijeće su položile brojne delegacije delegacije, predstavnici, federalnih, gradskih, kantonalnih, te općinskih vlasti.

Počast žrtvama odao je i predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić.

Amerisa Ahmetović, tada 16-godišnja djevojčica, ovaj datum nikada neće zaboraviti. Uništeno joj je djetinjstvo i ostala je bez noge.

- Teško sam ranjena i jedna sam od najtežih civilnih žrtava rata tog dana. To je bila tuga, to je bilo strašno. Svaki put osjetim istu bol, fizičku i psihičku bol osjetim i danas. To je nešto najteže što se čovječanstvu moglo desiti. Mi koji smo tada izgubili nekoga svog i svoj dio tijela znamo kako i dan danas živimo s tim posljedicama - kazala je Ahmetović.

Dodala je da nije zadovoljna statusom žrtava rata jer njihova osnovna prava nisu ostvarena.

- Meni treba proteza sa kojom mogu da funkcionišem. A mi imamo proteze iz 1941. godine. Primanja koja dobijamo su mizerna i nisu nam dovoljna za život - istakla je Ahmetović.

Tog dana na Markalama bio je i Rasim Koso, civilna žrtva rata.

- Tog dana ovdje je bilo puno ljudi, svi su došli da uzmu nešto od hrane. Čuo sam granatu i nisam mislio da će pogoditi nas. Vidio sam puno mrtvih, ranjenih, odsječene glave. Stajao sam kao da nisam ranjen. Pitali su me kako sam. Tek kad sam vidio da mi je cipela puna krvi shvatio sam da sam ranjen. Ubacili su me u auto na dvije mrtve zene i prevezli su me u bolnici. Bolno, prebolno je ovo - kazao je Koso.

Damir Malagić, tada 15-godišnji dječak, u masakru na Marklama izgubio je dva druga.

- Radio sam u Tržnici, prodavao sam svijeće. Teška su to sjećanja. Ostao sam na vratima, pala je granata a mene je detonacija bacila. I nakon 24 godine bol je ista. Ljudi su ležali, vrištali. Ostao sam bez Darija i Adnana - kazao je Damir.

Foto: Faktor

Ministar za boračka pitanja KS Ismir Jusko kazao je kako svaki od datuma koji se obilježava ima svoju težinu.

- Današnji datum ima dvije simbolike, a to je da je ovo bio zadnji masakr u opkoljenom Sarajevu kada su 43 naša sugrađanina dala svoje živote, a bili su krivi samo jer su živjeli u opkoljenom gradu i što su odlučili da žive ovdje, da ga ne napuste. A sa druge strane, ovaj masakr je bio razlog pokretanja zračnih NATO udara, nakon čega je krenulo sve prema tome da je na kraju došlo do potpisivanja Mirovnog Dejtonskog sporazuma. Vjerujem da ne postoji način da se žrtvama može vratiti ono što su izgibili. Ne postoji satisfakcija nijednoj majci, ocu, djetetu koji je izgubio svoje najbliže. Ali mi sa svoje strane nastojimo da im na barem mali način nadoknadimo ono što su izgubili u proteklom ratu - zaključio je Jusko.

Počast žrtvama odala je i delegacija Grada Sarajeva na čelu sa gradonačelnikom Abdulahom Skakom. 

-Teško je shvatiti da je ljudska ruka sposobna počiniti ovakav zločin. Sramno je i neshvatljivo da svi odgovorni za ovaj, a i brojne druge razne zločine tokom opsade Sarajeva, nisu odgovarali ni pred jednim sudom. Za nas, za preživjele žrtve opsade, ostaje da pamtimo, opominjemo, opstajemo i gradimo, jer oni koji su ispalili granatu, koji su je dovukli i postavili minobacač, kao i oni koji su to naredili htjeli su da nas, da Sarajeva ne bude. A, hvala Bogu, Sarajeva je sve više - istakao je gradonačelnik Skaka.

U masakru koji se dogodio 28. augusta 1995. godine, pred sam kraj rata u BiH, smrtno su stradali: Omer Ajanović, Hidajet Alić, Salko Alić, Zeno Bašević, Husein Baktašević, Sevda Brkan-Kruščica, Vera Brutus-Đukić, Halida Cepić, Paša Crnčalo, Mejra Cocalić, Razija Čolić, Esad Čoranbegić, Dario Dlouhi, Salko Duraković, Alija Dževlan, Najla Fazlić, Rijad Garbo, Ibrahim Hajvaz, Meho Herceglić, Jasmina Hodžić, Hajrudin Hozo, Jusuf Hašimbegović, Adnan Ibrahimagić, Ilija Karanović, Mesudija Kerović, Vehid Komar, Muhamed Kukić, Mirsad Kovačević, Hašim Kurtović, Ismet Klarić, Masija Lončar, Osman Mahmutović, Senad Muratović, Goran Poturković, Blaženka Smoljan, Hamid Smajlhodžić, Hajro Šatrović, Samir Topuzović, Hamza Tunović Ajdin Vukotić, Sabaheta Vukotić, Meho Zećo i Narima Žiga.

Izvor:   Faktor

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter. Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected]

Vezani članci

Iz kategorije