Visoka predstavnica EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federica Mogherini i glavna tajnica Vijeća Evrope Marija Pejčinović Burić oglasile su se zajedničkom izjavom povodom Evropskog i Svjetskog dana borbe protiv smrtne kazne. Njihovu izjavu prenosimo u cijelosti:

Evropska unija i Vijeće Evrope odlučno se protive smrtnoj kazni, u svakom trenutku i bez obzira na okolnosti. Smrtna kazna je okrutna, nečovječna i ponižavajuća kazna koja se kosi s pravom na život. Takva je kazna osveta, a ne pravda, i njezino ukidanje doprinosi jačanju ljudskog dostojanstva.

Već su 142 zemlje, koje čine 74 posto država članica UN-a, prestale primjenjivati smrtnu kaznu. To su učinile uklanjanjem mogućnosti izricanja smrtne kazne iz kaznenog zakona ili time što već dugo ne izvršavaju smrtnu kaznu. Trend ukidanja smrtne kazne nastavlja se, a usto se smanjuje i broj osuđenih na smrtnu kaznu i njezinih izvršenja. U 2018. smrtne kazne izvršene su u 20 zemalja, što je 10 posto zemalja svijeta i dosad njihov najmanji broj.

Države članice Vijeća Evrope koje još nisu pristupile protokolima br. 6 i 13 uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima pozivaju se da to što prije učine. Vijeće Europe i EU ponovno pozivaju Bjelarus da ukine smrtnu kaznu i pridruži se zajednici naroda koji su ljudskom dostojanstvu dali prednost pred osvetom. Usto pozivaju države koje imaju status promatrača pri Vijeću Evrope i koje još nisu ukinule smrtnu kaznu da se uključe u dijalog o preprekama koje im otežavaju njeno ukidanje.

EU i Vijeće Evrope potiču sve zemlje da se pridruže Globalnom savezu za suzbijanje trgovine proizvodima koji služe za mučenje. Taj savez trenutno okuplja 62 države koje su se obvezale na ograničavanje trgovine robom koja služi za mučenje i izvršavanje smrtne kazne. Saradnjom na globalnom nivou u borbi protiv smrtne kazne mogu se potaknuti promjene. Time će se doprinijeti i borbi protiv međunarodnog organiziranog kriminala jer zemlje u kojima je smrtna kazna ukinuta često ne izručuju osumnjičenike zemljama u kojima im prijeti smrtna kazna.

Sve više ljudi i čelnika dijeli mišljenje da smrtna kazna nije učinkovitija za odvraćanje od kriminala nego druge kazne i da ne doprinosi javnoj sigurnosti. Smrtna kazna u nerazmjerno velikom broju pogađa pripadnike ranjivih skupina koji si ne mogu priuštiti iskusne advokate, a zatvorenici koji čekaju izvršenje smrtne kazne još su najmarginaliziranija društvena skupina.

Ta okrutna kazna utječe i na rodbinu ljudi osuđenih na smrtnu kaznu, prije svega na njihovu djecu. Uskraćivanje djeci i porodici prava na pogreb kršenje je njihovih ljudskih prava, ponajprije prava da se s njima ne postupa na okrutan, nečovječan ili ponižavajući način. Djeca nad čijim je roditeljima izvršena smrtna kazna doživljavaju tešku i trajnu bol i traumu. Te nevidljive žrtve najbolje razumiju posljedice smrtne kazne.

EU i Vijeće Evrope uviđaju važnost javne rasprave o smrtnoj kazni na temelju detaljnih informacija. Što više ljudi znaju o postupku izvršavanja smrtne kazne, argumentima za njeno ukidanje i alternativama izvršenju smrtne kazne, to se više slažu s njenim ukidanjem.