Kad zagrizete sočni kolač, u ustima ćete osjetiti eksploziju okusa, barem će vam se tako učiniti. Naime, okuse u konačnici osjetimo mozgom. Receptori okusa u ustima molekule hrane šalju prema njušnim živcima pri vrhu nosa. Signal o mirisu zatim putuje prema facijalnom i glosofaringealnom živcu, koji direktno komuniciraju s gustatornim korteksom u mozgu. Dakle, trenutak u kojem signal stiže do korteksa je trenutak u kojem osjetimo okus. Zato neki ljudi nakon povrede mozga mogu nepovratno izgubiti čulo okusa ili mirisa.

Možda će vas iznenaditi to što je životinja s najbolje razvijenim čulom okusa zapravo riba. Riječ je o somu, koji u prosjeku može imati od 100.000 do 175.000 okusnih pupoljaka. Poređenja radi, čovjek ih ima do 10.000. Razlog zbog kojeg ih je toliko mnogo je taj što pupoljci nisu smješteni samo u ustima nego po cijelom tijelu, a najveća koncentracija ih je u somovim brkovima. Somovi žive u mračnim i mutnim vodama, pa su umjesto vida razvili osjetilo okusa kako bi lakše pronalazili hranu.

Broj okusnih pupoljaka kod svakog pojedinca je drugačiji, a može varirati između 2.000 i 10.000. Većina ih je smještena na jeziku, no dio je raspoređen i po unutrašnjosti usta, grla i želuca. Kako starimo, naši okusni pupoljci postaju sve manje osjetljivi, a naučnici smatraju da je to razlog zbog kojeg neku hranu ili pića koja nam se nisu sviđala dok smo bili mlađi zavolimo kad odrastemo.