Memorijalni centar Srebrenica je ovog mjeseca objavio i predstavio rezultat višemjesečnog istraživanja za kojeg su naveli da obuhvata istraživanje konteksta rata u Bosni i Hercegovini, politike "etničkog čišćenja" i ratnih zločina u Istočnoj Bosni koji su prethodili genocidu u Srebrenici, radu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, Međunarodnog suda pravde i Suda BiH.

Izvještaj također analizira aktivnosti zvaničnih institucija i pojedinaca u BiH i Srbiji na prikrivanju zločina genocida, detaljno istražuje nacionalističke narative koji negiraju genocid, broj žrtava i drugih poruka dominantnih u javnosti.

Autorica izvještaja Monica Hanson-Green u razgovoru za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) kaže da je jedan od najvažnijih zaključaka ovog izvještaja da negiranje genocida ima stvarne i opasne posljedice.

- Negiranje genocida ne samo što nanosi nezamislivu bol onima koji su ga preživjeli i onima koji su izgubili voljene osobe, nego je jedan od najpouzdanijih znakova upozorenja budućeg nasilja - navodi ona.

Prema njenom mišljenju, ukoliko se dopusti jednoj grupi u društvu da negira iskustva druge, da manipuliše historijom na takav način da ošteti marginalizovanu grupu i opravda nasilje počinjeno nad njom, postavlja se pozornica za ponovno nasilje i viktimiziranje.

Istraživač genocida Hikmet Karčić, koji je učestvovao u izradi ovog izvještaja, za BIRN BiH ističe kako izvještaj identificira narative i taktike koje koriste negatori genocida, te da su, između ostalih, i dva ključna međunarodna slučaja pokazala da je negiranje Srebrenice i historijskih činjenica o ratu u BiH prešlo u neku akademsko-književnu sferu na međunarodnom nivou.

Pojasnio je da se radi o slučaju Petera Hadnkea, dobitnika Nobelove nagrade za književost, te knjige Jessice Stern "Moj ratni zločinac", koja prema njegovim riječima, "na jedan jako površan način prihvata argumenataciju Radovana Karadžića i drugih u pojašnjenju rata u BiH".

- U zadnje vrijeme dešava se da ovo negiranje ulazi u razne pore društva u Srbiji i Republici Srpskoj, te da postaje jako prihvatljivo od strane određenih akademskih krugova koji su desno orijentisani na zapadu ili koji jednostavno zbog nekih drugih razloga prihvataju takvu vrstu argumentacije - pojašnjava Karčić, dodajući da su prilikom sačinjavanja izvještaja htjeli da odaberu i da identificiraju ključne argumentacije koje negatori koriste za poricanje genocida.

Narativi negatora genocida

Autori kažu da je rad na samom izvještaju počeo u januaru ove godine, a Hanson-Green ističe kako je bilo teško filtirati i izvršiti odabir, budući da postoji dosta slučajeva negiranja srebreničkog genocida.

- Važno je razumjeti na koji način poricanje djeluje, specifične narative i taktike koje počinitelji koriste nakon genocida da bi psihološki manipulisali svoje žrtve i pokušali nanovo pisati historiju - naglašava Hanson-Green.

Pojašnjava da retoričke strategije o kojima raspravlja u izvještaju nisu jedinstvene samo za Srebrenicu, već su se koristile i ranije kroz historiju širom svijeta nakon počinjenog genocida. Iako se mogu razvijati i dublje ukorijeniti tokom vremena, narativi poricanja genocida, kako kaže, bitno se ne mijenjaju, ali se mijenja društveno i političko okruženje koje tim narativima dozvoljava da se "gnoje".

Taktike i narativi koje negatori genocida najčešće koriste su, prema izvještaju, osporavanje broja i identiteta žrtava Srebrenice, teorije međunarodne antisrpske zavjere koje se koriste za podrivanje međunarodnih sudova, te historijski revizionistički narativi koji veličaju ratne zločince i jačaju srpski nacionalizam.

Revizionisti pokušavaju da smanje broj žrtava genocida u Srebrenici, uprkos forenzičkim dokazima i pravnom konsenzusu koji potkrepljuju ovaj broj. Oni dodatno osporavaju broj poznatih žrtava i okolnosti njihove smrti u cilju negiranja da je u Srebrenici počinjen genocid nad Bošnjacima, stoji u izvještaju.

Trenutno je u mezarju Memorijalnog centra neposredno uz bivšu bazu UN-a u Potočarima, kako se navodi, ukopano više od 6.600 identificiranih bošnjačkih žrtava genocida u Srebrenici. Historijski revizionisti često tvrde da je ukupan broj žrtava ubijenih u Srebrenici drastično manji od sudski potvrđenog broja, navodi se u izvještaju.

- Čelnici iz RS-a, poput Milorada Dodika, često navode proizvoljne cifre do 2.000 žrtava i koriste brojne teorije zavjere kako bi objasnili nesklad između njihovih kalkulacija i međunarodnog konsenzusa - ustanovljeno je u izvještaju.

Također se navodi kako negatori nastoje potkopati legitimitet međunarodnih sudova čije su istrage i presude potvrdile činjenice genocida u Srebrenici.

- Najčešći pristup se zasniva na izmišljenim teorijama međunarodne zavjere i antisrpske predrasude unutar ovih pravnih institucija i uopće međunarodne zajednice. Negatori također odbijaju međunarodni pravni konsenzus iskorištavajući uočene nejasnoće u Konvenciji UN-a o genocidu, u namjeri da diskreditiraju nalaze o genocidnoj namjeri i središnjem težištu srebreničke operacije - stoji u izvještaju.

Nove komisije u RS-u za istraživanje genocida u Srebrenici, događaji u općini Srebrenica i Nobelova nagrada za književnost dodijeljena Peteru Handkeu su predstavljeni u izvještaju kao studije slučaja kako bi se rasvijetlili važni modeli lokalnog, regionalnog i međunarodnog negiranja genocida u Srebrenici.

Prema izvještaju, Narodna skupština RS-a je 2018. godine poništila izvještaj o Srebrenici iz 2004. godine koji je priznao nalaze Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u presudi Radislavu Krstiću, a potom je pozvala na osnivanje nove komisije koja bi istraživala događaje iz jula 1995. godine u Srebrenici i objavila revidirani izvještaj. U februaru prošle godine RS je na inicijativu Milorada Dodika i SNSD-a najavila uspostavljanje Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja svih naroda u regiji Srebrenice u periodu 1992–1995, kao i još jedne komisije sa mandatom za istraživanje ratnih stradanja Srba u Sarajevu.

Uspostavljanje ovih novih komisija izazvalo je snažne osude kako u Federaciji BiH, tako i u međunarodnoj zajednici. Objavljivanje izvještaja ovih komisija očekuje se ove godine.

Među incidentima na području općine Srebrenica, u izvještaju se između ostalog navode izbori 2016. godine na kojima je Mladen Grujičić izabran kao prvi srpski načelnik poslijeratne Srebrenice, a koji su "ojačali nacionalističke srpske elemente koji se bave negiranjem genocida u lokalnoj zajednici".

- Sam Grujičić pokazao se kao osoba koja sije razdor i javno je negirao genocid u Srebrenici u svakoj prilici. Pored toga što je odbio prihvatiti presude o genocidu u Srebrenici koje su donijeli međunarodni sudovi, Grujičić je u više navrata doveo u pitanje i broj žrtava genocida u Srebrenici, tvrdeći da su mnoga grobna mjesta u mezarju u Memorijalnom centru u Potočarima lažna - navedeno je u Izvještaju.

- Razumijevanje oblika koje poricanje genocida poprima, omogućava nam da prepoznamo poricanje kada ga vidimo, da izbjegnemo saučesništvo i što je najvažnije da ga uništimo - ističe Hanson-Green.

Književnost kao sredstvo negiranja genocida

Izvještaj o negiranju genocida u Srebrenici osvrnuo se i na nekoliko nedavno objavljenih knjiga "koje nastoje ponovo pisati historiju rata i genocida u Srebrenici". Kao jedan "od najagresivnijih napada na istinu o genocidu u Srebrenici" izvještaj navodi dodjelu Nobelove nagrade književniku Peteru Handkeu.

Djela za koja je Handke ove godine dobio Nobelovu nagradu za književnost bila su, prema izvještaju, "istinska svjedočanstva njegove opredijeljenosti za Miloševića" i njegov "projekt velike Srbije". Izvještaj navodi kako je Handke također dovodio u pitanje sudski utvrđene činjenice poput toga čija je odgovornost za bombardovanje pijace Markale u Sarajevu, istinitost slika bošnjačkih žrtava i kako Bošnjaci na neki način sami snose odgovornost za stradanja u Srebrenici.

Za američku naučnu radnicu i stručnjaka za terorizam Jessicu Stern u izvještaju je napisano da nije "tipični historičar revizionista ili negator genocida", već da je prihvatila presude koje je donio Haški tribunal i čak osudila negiranje genocida u Srebrenici, poput dodjele Nobelove nagrade Handkeu.

Ipak, knjigom "Moj ratni zločinac" Stern se, navodi se, "upušta u jedinstvenu varijaciju historijskog revizionizma, koji je postao alarmantno uobičajen u međunarodnoj intelektualnoj zajednici".

- 'Moj ratni zločinac' flagrantan je pokušaj humanizacije jednog od počinitelja genocida u Srebrenici koji se ne kaje - zaključuje se u izvještaju, koji se osvrnuo, između ostalih, i na knjigu Vojislava Šešelja "U Srebrenici nije bilo genocida", te Dušana Pavlovića "Bitka za Srebrenicu: rat za civilizaciju".

Normalizovan odnos spram negiranja genocida

Karčić smatra da je porast desničarskih pokreta i islamofobije u Evropi povezan na neki način i sa negiranjem zločina počinjenih u BiH. Odnos negiranja, prema njemu, je postao normalizovan.

- Takva jedna retorika je ušla u sve pore ovog društva, jednostavno da utvrđene historijske činjenice više nisu bitne, da presude nisu bitne, da svjedočenje žrtava nije bitno... - kaže on, te dodaje da će taj trend biti više naglašen za 25. godišnjicu genocida u Srebrenici, te objavljivanjem izvještaja komisija za Srebrenicu i Sarajevo.

Hanson-Green također navodi da u Srbiji i RS-u poricanje genocida ne samo da je raširenije nego ikada ranije, već je normalizovanije i hrabrije.

- Osobe koje se bave poricanjem to rade javno bez ikakvog stida ili straha da bi moglo doći do društvenih posljedica - kaže ona.

Karčić navodi kako je cilj da izvještaj o negiranju genocida postane godišnji i da bi kroz nekoliko godina mogli bolje prikazati trendove negiranja koristeći se podacima iz izvještaja kroz godine. Ono što je potrebno uraditi, kako ističe Karčić, jeste usvojiti i primjenjivati zakon o negiranju genocida. Poseban naglasak stavlja na educiranje ljudi o počinjenim zločinima, te naglašava da se negiranje mora osuditi i ne smije ignorisati.

- Nastaviti procesuirati ratne zločine transparetno – da sudske presude budu dostupne, da dokazi koji su korišteni na sudovima budu dostupni, da dobijemo pristup dokazima koji su korišteni na sudovima, a ne da nam sudski organi ne dozvoljavaju da dobijemo kopiju pravosnažne presude - kaže Karčić, ističući koliko su te stvari bitne istraživačima za njihov rad.

Izvještaj o negiranju genocida daje preporuke za domaće aktere političkog i civilnog društva, ali i u inozemstvu. Osim donošenja zakona o negiranju genocida, educiranja javnosti, procesuiranja ratnih zločina, zauzimanja stava na svjetskoj pozornici, također preporučuju kako se treba zalagati za reformu obrazovanja, te govoriti glasno protiv negiranja genocida.

- Pozivamo aktere političkog i civilnog društva u Bosni i Hercegovini da iskoriste svoj javni utjecaj da zagovaraju istinu o Srebrenici i da u svakoj prilici osude negiranje genocida. Političari, naučni radnici, novinari, nevladine organizacije i vjerski autoriteti moraju zasjeniti laži i dezinformacije koje revizionisti šire - stoji u izvještaju.

Negiranje genocida prema Hanson-Green i Karčiću je uvijek postojalo, no može se i mora boriti protiv njega.

Hanson-Green naglašava da je posao društva da preuzme kontrolu nad društvenim diskursima o genocidu i historiji, tako što će se govoriti o tome, te stvoriti društvo u kojem su "znanje, istina i zajedničko čovječanstvo društveno unosne kulture norme".

- Ne možemo iskorijeniti poricatelje genocida, ali ono što možemo učiniti je da ih razotkrijemo, diskreditujemo i stavimo ih pod takav podsmijeh i sramoćenje dok se njihov trijumfalizam ne pretvori u stid i ne povuku se u sjenu - smatra Hanson-Green.

BiH ne kažnjava negiranje genocida

U Srebrenici je u julu 1995. godine ubijeno više od 7.000 muškaraca i dječaka, a prognano je više od 40.000 žena, djece i staraca.

Do sada je pred Sudom BiH i Haškim tribunalom za ove zločine osuđeno 40 osoba, na oko 700 godina zatvora i četiri doživotne kazne. Ovim presudama utvrđeno je da se u Srebrenici desio genocid, a do istog zaključka došao je Međunarodni sud pravde (ICJ) odlučujući o tužbi BiH protiv Srbije.Uprkos ovom broju presuda, negiranje genocida, ali i drugih ratnih zločina, rasprostranjeno je u javnom diskursu.

Krivični zakoni BiH i Republike Srpske ne tretiraju zabranu negiranja genocida ili drugih ratnih zločina, dok u Federaciji BiH postoji odredba kojom se brani negiranje genocida koje izaziva mržnju, ali, kako su za BIRN BiH kazali tužioci i eksperti, ova odredba je loše napisana i u praksi se ne koristi.

BIRN BiH je ranije pisao kako nastojanja da se usvoji zakon o zabrani negiranja genocida u BiH do sada nisu uspjela.