Ovim činjenicama se najjednostavnije može objasniti motivi istrage koju u ime Tužilaštva BiH provodi državni tužitelj Oleg Čavka, a koja je u medijima bliskim tim strukturama i njihovim eksponentima nazvana "aferom Sigurnosne provjere". Radi se o, tvrde, malverzacijama u vezi sa imenovanjem članova Komisije za drugostepeno rješavanje postupka sigurnosnih provjera za policijske i državne službenike.

VEZANI TEKST - Tužilaštvo krenulo na sve ili ništa: Pravosudni progon anonimnim prijavama, Dodik i Čović dobili pomagače u Sarajevu

Za potrebe boljeg razumijevanja problema potrebno je naglasiti da pristup tajnim podacima nije pravo već privilegija, te postoje Zakonom propisani uvjeti koje je potrebno ispuniti da bi određena osoba mogla dobiti pristup, odnosno obnašati dužnost koja podrazumijeva pristup tajnim podacima. O važnosti tih podataka svjedoči zakonski propisane odredbe, prema kojima oznaku "vrlo tajno" nose podaci čije bi neovlašteno otkrivanje ugrozilo integritet BiH i nanijelo državu nepopravljivu štetu, dok se oznakom "tajno" označavaju podaci čije bi neovlašteno otkrivanje nanijelo izuzetno štetne posljedice po sigurnosne, političke, ekonomske ili druge interese BiH.

Postupak provjere, prema Zakonu o zaštiti tajnih podataka, pokreće rukovodilac institucije, koji i donosi konačnu odluku o postojanju ili nepostojanju sigurnosne smetnje. Rukovodilac tu odluku donosi uz neobavezujući izvještaj Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH.

Sigurnosne smetnje zbog kojih se odbija izdavanje dozvole za pristup tajnim podacima su dokazano lažno navođenje podataka u upitniku za provjeru, pravosnažne sudske presude od najmanje tri mjeseca zatvorske kazne, vođenje postupka zbog krivičnih djela za koje se mogu izreći zatvorske kazne u trajanju od najmanje tri mjeseca, vođenje postupka zbog počinjenih ratnih zločina ili dokazano postojanje sigurnosne smetnje koje utemeljuju opravdanu sumnju u autentičnost, lokalnost državi i povjerljivost osobe za omogućavanje pristupa, korištenja, čuvanja i zaštite tajnih podataka.

Sumnja u autentičnost se naročito odnosi na neovlašten kontakt sa pripadnicima organiziranih kriminalnih grupa ili terorističkih organizacija, neovlašteni kontakt ili saradnja sa osobama iz obavještajno-sigurnosnih ili vojnih struktura drugih država, iznošenje ili komentiranje tajnih informacija, prekomjerna zaduženost koja dovodi do finansijskih teškoća i koja otvara mogućnost za ucjenu i pritiske, dokazano neobjašnjivo bogaćenje, a dokaze o sigurnosnim smetnjama dužna je prikupiti i iznijeti OSABiH u saradnju sa odgovarajućim institucijama.

Protiv rješenja osoba nadležnih za izdavanje sigurnosnih dozvola kojima se odbija zahtjev za njihovo izdavanje se može izjaviti žalba Komisiji za drugostepeno rješavanje postupka sigurnosnih provjera, zbog čega ta Komisija ima ključnu ulogu u cijelom procesu.

Način vršenja sigurnosnih provjera propisan je Pravilnikom o načinu vršenja sigurnosnih provjera i izvorima podataka pri vršenju sigurnosnih provjera, kojeg je Vijeće ministara BiH usvojilo 5. juna 2013. godine.

Prema Zakonu o zaštiti tajnih podataka, Komisiju imenuje Vijeće ministara BiH, a čini je pet članova. U aktuelnom sastavu Komisije su Ismail Sarić iz Ministarstva sigurnosti, Martina Gudelj iz Ministarstva pravde, Milijana Simić iz Ministarstva odbrane, Muriz Druškić iz OSA-e, Radmila Zeljaja iz SIPA-e i Irina Neuman kao sekretarka komisije. Upravo je zbog imenovanja članova Komisije Tužilaštvo BiH formiralo predmet i to na osnovu "anonimne prijave".

U okviru istrage već su uzete izjave od službenika Ministarstva sigurnosti BiH, bivšeg ministra Fahrudina Radončića, ministrice vanjskih poslova Bisere Turković, dok bi ostali članovi Vijeća ministara BiH svoje izjave Tužilaštvu BiH trebali dati u petak, 13. novembra.

Istraga je pokrenuta zbog navodne sumnje da su članovi Komisije imenovani protivno zakonskim odredbama. Sporna su, navodno, imenovanja dva člana Komisije, Ismaila Sarića i Murisa Druškića.

Sarićevo imenovanje je "sporno" jer je prethodni ministar sigurnosti BiH Fahrudin Radončić predložio Sanjina Prašovića, te zbog navodnog "neispunjavanja zakonom propisanih uvjeta za članstvo". Druškiću "na teret stavljaju" to što je ranije ove godine penzionisan.

S druge strane, prema informacijama Faktora iz Ministarstva sigurnosti BiH, za Sarića su prije preuzimanja mandata u Komisiji izvršene sve potrebne provjere, dok radno-pravni status Druškića u OSA-i BiH apsolutno ne predstavlja nikakvu prepreku za članstvo u Komisiji.

Osporavanje njihovog članstva rezultat je potrebe za stjecanjem kontrole nad radom Komisije i donošenjem odluka, kojim bi se omogućio pristup tajnim podacima osobama kojima je ta mogućnost ranije uskraćivana, ili čiji je pristup upitan zbog postojanja zakonskih prepreka.

Sa takvim se preprekama, primjera radi, suočio inspektor Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) Adis Drnda, koji nije prošao sigurnosne provjere zbog utvrđenih nedopuštenih kontakata sa službenicima Bezbjednosno-informativne agencije (BIA) Srbije.

Uskraćivanje pristupa tajnim podacima bi, s druge strane, uskratilo Drndi mogućnost imenovanja na poziciju ministra unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, što je "ekskluzivno" najavljeno na portalu Pressmedija, kojeg, navodno, kontrolira Drndin prijatelj i federalni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara.

Na osnovu "anonimne prijave", slične onoj koja se ranije vezala upravo za Čamparu, Tužilaštvo BiH je otvorilo predmet, kojeg, baš kao i u slučaju ostalih "anonimnih prijava", vodi tužilac Oleg Čavka.

Sličan problem je imao i bivši sekretar Ministarstva sigurnosti BiH Bakir Dautbašić, kojem je Komisija potvrdila uskraćivanje pristupa tajnim podacima i koji je, tvrde naši izvori, blizak Sanjinu Prašoviću, nesuđenom članu Komisije umjesto kojeg je imenovan Sarić.

Vrlo je zanimljiva opredijeljenost Tužilaštva BiH da u posljednjim mjesecima gotovo isključivo obrađuje "anonimne prijave", koje se uglavnom odnose na predstavnike institucija nad kojima političko-interesne strukture predvođene SNSD-om i HDZ-om BiH nemaju kontrolu. Jednako je zanimljiva činjenica da gotovo sve takve predmete preuzima tužitelj Oleg Čavka, isti onaj tužitelj koji je ove godine procijenio da slučaj prodaje diploma, kojeg su dokumentirali i novinari Žurnala, nije krivično djelo.