Ratni zločinci

Nezir Pivić: Radićevo smanjenje kazne u Hrvatskoj neće postati presedan

Objavljeno: 09.11.2018. u 14:30

Iako je odluka Županijskog suda u Zagrebu da prilikom preuzimanja presude Marku Radiću značajno smanji kaznu za ratni zločin izazvala osude pravnika i žrtava, nije vjerovatno da će uskoro veći broj osuđenika iz BiH tražiti da kaznu služi u Hrvatskoj i tako se ranije nađe na slobodi

Marko Radić: Presuda smanjena sa 21 na 12 i po godina zatvora

Odluka Županijskog suda u Zagrebu kojom je Radićeva presuda smanjena sa 21 na 12 i po godina zatvora izazvala je oprečne stavove pravnika i udruženja žrtava te je protiv ministra pravde Josipa Grubeše podnesena krivična prijava.

Radić, koji je zbog zločina protiv čovječnosti počinjenog na području Mostara u zatvoru trebao biti do 2027. godine po presudi Suda BiH, sada će po novoj presudi Županijskog suda izaći na slobodu do kraja ove godine jer mu je smanjena kazna s obzirom na to da se udruženi zločinački poduhvat kao institut ne priznaje u Hrvatskoj.

Uprkos činjenici da u BiH postoji desetak osoba koje imaju hrvatsko državljanstvo i trenutno izdržavaju kazne po presudama za ratne zločine kojima su osuđene i za udruženi zločinački poduhvat, pravnici smatraju da nije vjerovatno da će te osobe uskoro također tražiti premještaj u Hrvatsku kako bi ranije izašle na slobodu.

Zamjenik ministra pravde BiH Nezir Pivić odluku ministra Grubeše kojom je odobren Radićev zahtjev naziva "protivzakonitom i nedopustivom", te dodaje da se ona neće ponoviti u sličnim slučajevima.

- Ne može se to desiti, jer se ni ovaj slučaj nije mogao desiti s obzirom na to da sporazum između BiH i Hrvatske jasno definiše to pitanje - kaže Pivić za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Sud BiH je Marka Radića 9. marta 2011. osudio na 21 godinu zatvora, a u kaznu mu je uračunato i vrijeme koje je, od 2. juna 2006, proveo u pritvoru. Osuđen je zbog krivičnog djela zločin protiv čovječnosti po Krivičnom zakonu BiH.

Kako je utvrđeno presudom Suda BiH, Radić je od jula 1993. do marta 1994. – u svojstvu zapovjednika Prve bjelopoljske bojne u sklopu Druge brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i kao osoba odgovorna za dio područja Bijelog Polja, uključujući i selo Vojno – učestvovao u formiranju zatvora, naredio nezakonito hapšenje i zatvaranje više desetina bošnjačkih civila, žena, djece i staraca, te je učestvovao u zločinima u logoru.

Politizacija slučaja

Početkom oktobra ove godine, ministar pravde BiH Josip Grubeša odobrio je Radićev zahtjev da kaznu izdržava u Hrvatskoj, nakon čega je Županijski sud donio odluku kojom se smanjuje kazna zatvora.

Grubeša je izjavio da je BiH potpisnica Evropske konvencije o transferu osuđenih – prema kojoj svaki osuđenik ima pravo da kaznu izdržava u zemlji čije državljanstvo posjeduje – kao i da BiH i Hrvatska imaju bilateralni sporazum kojim je ovo pravo omogućeno.

Njegov zamjenik Pivić ipak pojašnjava da je sporazumom između BiH i Hrvatske izričito zabranjeno izručenje vlastitih državljana, te da se ovaj sporazum odnosi jedino na osobe koje imaju samo hrvatsko državljanstvo, a osuđene su u BiH.

- Ova odluka nije mogla biti donesena i ne znam čime je ministar bio vođen donoseći takvu odluku, ali je nije mogao donijeti. Druga stvar je što Hrvatska ne pokazuje saradnju po ovom pitanju, tako da je ministar morao da zaštiti interese BiH, a s treće strane, simptomatično je da Županijski sud preinačuje presudu tako da se Radiću omogućuje da za nekoliko dana izađe na slobodu - kaže Pivić.

I organizacija TRIAL je saopćila da je Radićev slučaj "nedopustiv" s obzirom na to da sporazum između BiH i Hrvatske onemogućuje izručenje sopstvenih državljana.

TRIAL-ova pravna savjetnica Adrijana Hanušić kaže da, s obzirom na to da je nastala dilema kako postupiti u slučajevima u kojima se radi o licu s dvojnim državljanstvom, odgovor treba potražiti u Evropskoj konvenciji o transferu osuđenih osoba, na koju se Ministarstvo pravde BiH poziva.

- Ova konvencija kao osnovnu svrhu transfera navodi unapređenje ciljeva pravde i resocijalizaciju osuđenika dopuštajući "strancima kojima je oduzeta sloboda kretanja usljed počinjenja krivičnog djela da služe kaznu zatvora unutar sopstvenog društva". S obzirom na to da Marko Radić nije stranac u BiH, nego je njen državljanin i, prema medijskim izvještajima, ima i prebivalište u Mostaru, te da time već služi kaznu u sopstvenom društvu, ovakav postupak, pored kršenja citiranog bilateralnog sporazuma, nije u duhu i proturječi logici Evropske konvencije o transferu osuđenih osoba - pojašnjava ona.

Udruženje žrtava i svjedoka genocida podnijelo je krivičnu prijavu protiv Grubeše, nazvavši proces na osnovu kojeg će Radić uskoro izaći na slobodu "nezakonitim".

- Ministar je prekršio zakone BiH i omogućio ratnom zločincu da prepolovi svoju kaznu - kaže predsjednik Udruženja Murat Tahirović za BIRN BiH.

Ministar Grubeša je uzvratio saopćenjem za javnost u kojem je Pivićeve istupe i krivičnu prijavu nazvao "neprihvatljivim i nedopustivim prikupljanjem jeftinih političkih poena" kojima se, "koristeći bol žrtava, osigurava kvazipolitička premoć".

Grubeša je u saopćenju također naveo da mu je "žao što neki političari žele da se za neke zatvorenike 'izgubi ključ od ćelije', što jednostavno, po međunarodnim standardima, nije moguće ni prihvatljivo".

- U konkretnom slučaju, osuđeno lice je podnijelo molbu za nastavak izdržavanja kazne u Hrvatskoj i nijedan organ u BiH nije imao pravo da spriječi podnošenje takvog zahtjeva, jer je to pravo osuđenog lica - rekao je Grubeša i dodao da se kroz komentare ovoga slučaja često poziva na pogrešne pravne osnove, posebno na Ugovor o izručenju između BiH i Hrvatske, koji regulira potpuno različit postupak od postupka prenosa izdržavanja kazne.

Pravnici suprotnih stavova

Pravni stručnjaci nemaju jedinstven stav u vezi s pitanjem zakonitosti Radićevog transfera.

Advokatica Nina Kisić iz Sarajeva smatra da ova forma prebacivanja mjesta izdržavanja kazne "pokazuje različitost sistema koji očigledno omogućava izbjegavanje pravde".

- Problem je što su propisi takvi da to omogućavaju i to je mana sporazuma koji su sklapani - ističe Kisić.

S druge strane, Jelena Đokić-Jović iz Centra za suočavanja s prošlošću Documenta kaže za BIRN BiH da je cijeli proces "proveden sukladno zakonskim propisima".

- U slučaju Radić uzeta je zapovjedna odgovornost kao temelj za osudu – da nije spriječio zločine, da je naređivao i sudjelovao u uspostavi sistema zatočenja i da je neke zločine počinio neposredno – i određena mu je kazna 12 i po godina zatvora. U odnosu na to koje se kazne izriču pripadnicima hrvatskih snaga, rekla bih da je to u rangu, čak je i nešto viša kazna - kaže Đokić-Jović.

Ipak, ona dodaje da je BiH "mogla zahtijevati da se izvrši kazna na koju je osuđen pred Sudom BiH".

U odnosu na izbacivanje dijela u vezi s udruženim zločinačkim poduhvatom, Đokić-Jović ističe da je to institut koji Hrvatska ne poznaje.

- To je koncept od kojeg Hrvatska, u političkom segmentu, zazire, posebice kada se uzme u obzir presuda u predmetu protiv Jadranka Prlića i ostalih. Postoji i zaključak Vlade koji priječi postupanje hrvatskog pravosuđa ako se odgovornost temelji na udruženom zločinačkom poduhvatu - pojašnjava Đokić-Jović.

Beogradski advokat Aleksandar Lazarević – koji zastupa optužene za ratne zločine i pred Sudom BiH – kaže da nema ničeg spornog u odluci hrvatskog suda da izbaci dijelove koji se odnose na udruženi zločinački poduhvat.

Prema Lazarevićevom mišljenju, koncept udruženog zločinačkog poduhvata retroaktivno se primjenjuje pred sudovima u Haagu i Sarajevu, dok taj koncept nemaju ostale zemlje regiona, kao ni druge evropske države.

- Ne možete vi propisati sada djelo i suditi ljudima za to djelo ako to nije bilo propisano kada su ga oni činili. To je načelo legaliteta. Prvo načelo - smatra Lazarević.

Uz Radića, pred Sudom BiH osuđeni su bivši pripadnici Prve bjelopoljske bojne Druge brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO) – Dragan Šunjić na 16 godina, Damir Brekalo na 20 i Mirko Vračević na 12 godina zatvora – za djela koja su činili kao učesnici u zločinačkom poduhvatu u zatvoru "Vojno", zajedno s drugim vojnicima i stražarima.

U odvojenom postupku, bivši upravnik zatvora u bivšoj Vojnoj ambulanti u Mostaru Ivan Zelenika osuđen je na šest godina, a bivši pripadnici Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) Ivan Medić na sedam, Edib Buljubašić na šest, a Marina Grubišić-Fejzić na pet godina zatvora za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bio uklanjanje srpskog stanovništva na području Hercegovine. Zločini su počinjeni u logoru "Dretelj" i bivšoj Vojnoj ambulanti u Mostaru.

Branioci većine ovih osuđenika rekli su za BIRN BiH da nemaju namjeru tražiti premještaj svojih klijenata na izdržavanje u Hrvatsku u cilju ranijeg puštanja na slobodu.

Fadil Abaz, koji je branio Ivana Zeleniku, kaže da je "neshvatljivo da naš državljanin traži izdržavanje u drugoj zemlji".

- On je naš osuđenik, osuđen je po našem zakonu. To što ima dvojno državljanstvo ne daje mu mogućnost da ide iz jedne zemlje u drugu - smatra Abaz.

Midhat Kočo, advokat Dragana Šunjića, naglašava da nema nikakvih naznaka ni zahtjeva u pravcu transfera svog klijenta u Hrvatsku.

- Ja to neću da komentarišem; ako zakon to dozvoljava, to je OK, ako nije… - kaže Kočo.

Advokat Danilo Mrkaljević, koji zastupa Mirka Vračevića, također kaže da nije tražio premještaj za svog klijenta.

- Nismo u kontaktu otkako je završen predmet - objašnjava on.

Zamjenik ministra pravde BiH Nezir Pivić kaže za BIRN BiH da slučaj Radić "neće postati presedan za slične slučajeve".

Izvor:   Birn

Vezani članci

Iz kategorije