Godišnjice

Na Branjevu ugašeni životi 1.200 Srebreničana: Šest sati Mladićevi monstrumi su bez prekida ubijali

Objavljeno: 16.07.2019. u 09:39 Autor: E.L.

Erdemović je prvi svjedok pokajnik, koji je još 1996. godine priznao da je učestvovao u strijeljanju Bošnjaka 

Na današnji dan prije 24 godine, na Ekonomiji Branjevo kod sela Pilica, općina Zvornik, Dražen Erdemović je zajedno sa sedmoricom drugih pripadnika zloglasnog Desetog diverzantskog odreda Vojske RS-a, strijeljao bošnjačke zarobljenike koji su dovoženi autobusima, po naređenju oficira Brane Gojkovića.

Erdemović je prvi svjedok pokajnik, koji je još 1996. godine priznao da je učestvovao u strijeljanju između 1.000 i 1.200 Bošnjaka. Erdemović se kasnije pojavljuje kao svjedok na suđenju Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću, osuđenima između ostalog i za genocid u Srebrenici. Otkrio je i mjesta gdje su zarobljenici ubijani i zakopavani u masovne grobnice.

Erdemović je tokom svjedočenja rekao da je Brani Gojkoviću, instrukcije za strijeljanje dao "visok i krupan potpukovnik Vojske RS-a sijede kose", koji ih je doveo na Branjevo iz Zvornika.

Nakon što je potpukovnik otišao, prema Erdemovićevim riječima, stigao je prvi autobus sa zarobljenicima. Muškarci stari od 15 do 60 godina, u civilnoj odjeći i sa povezima preko očiju i vezanih ruku, bili su izvođeni u grupama od po deset, postrojavani na poljani iza farme, a pripadnici Desetog diverzantskog odreda su ih strijeljali s leđa.

Erdemović je izjavio da su sa njim, između ostalih, ubijali Brano Gojković, Franc Kos, Marko Boškić, Aleksandar Cvetković i Vladimir Golijan.

Uhapšeni su, a kasnije i osuđeni Franc Kos na 35 godina zatvora, Stanko Kojić (Savanović) zvani Geza 32 godine, Zoran Goronja 30 godina i Vladimir Golijan 15 godina. Marko Boškić je uhapšen u Americi i isporučen bh. pravosuđu gdje je, nakon priznanja krivice, osuđen na 10 godina zatvora. Brano Gojković koji je rukovodio akcijom strijeljanja u Srbiji je osuđen na 10 godina. Svi ostali pripadnici ove zloglasne jedinice su na slobodi.

Svjedok je precizirao da je njegov odred strijeljao Bošnjake iz 15-20 autobusa, od 10 sati ujutro do 15.30 ili 16 sati poslijepodne, kada je ubijanje preuzela druga jedinica iz Bratunca. 

Erdemović je izjavio da kada je strijeljanje na Branjevu okončano, ponovo se pojavio potpukovnik i rekao da u selu Pilica ima "još oko 500 zarobljenika koje treba pogubiti", ali su, po izjavi Erdemovića, pripadnici Desetog diverzantskog odreda odbili da to učine. 

Umjesto njih, zarobljenike u piličkom Domu kulture ubili su vojnici iz Bratunca. Erdemović je posvjedočio da je vidio tijela nekih ubijenih te čuo eksplozije i pucnjavu iz Doma dok je sa ostalim vojnicima iz odreda sjedio u kafani prekoputa.

Svjedok je potvrdio da je Deseti diverzantski odred na čelu sa komandirom Miloradom Pelemišem bio podređen Glavnom štabu Vojske RS-a, odnosno šefu obavještajnog sektora tog štaba pukovniku Petru Salapuri.

Erdemović je 1996. godine uhapšen u Srbiji, nakon što je o zločinu na Branjevu ispričao američkoj novinarki, i izručen je u Hag. Pred Tribunalom je priznao krivicu za taj zločin, sklopivši nagodbu sa tužiocima. Osuđen je na pet godina zatvora, a kaznu je odslužio 2000. godine. Danas živi na nepoznatoj lokaciji, pod tuđim identitetom.

Priznanje krivice 20. novembar 1996. (izvod iz transkripta pretresa)

-Prije svega, poštovani Sude, želio bih reći da mi je žao svih žrtava, ne samo tih žrtava što su stradale tada na tom imanju, nego i svih žrtava, nema veze koje su nacionalnosti, koje su stradale u bivšoj Bosni i Hercegovini. Ja sam izgubio dosta dobrih prijatelja raznih nacionalnosti, sve zbog tog rata, a uvjeren sam da ti svi moj prijatelji nisu bili za rat, isto kao i ja. Uvjeren sam da nisu imali drugog izlaza. Jednostavno, to im je bilo sve. Došao je taj rat, nisu imali drugog izlaza, kao i ja.

Zbog mog slučaja, zbog svega što se desilo, ja sam sâm, bez ičijeg hapšenja, bez ičijega - kako da kažem - ispitivanja i pritiska priznao, još prije nego što sam uhapšen u Saveznoj Republici Jugoslaviji, novinarki. Tada, tom prilikom sam joj rekao da želim da idem pred Međunarodni sud, da pomognem Međunarodnom sudu da shvati šta se u bivšoj Jugoslaviji radilo sa običnim ljudima, ovakvim kao što sam ja. Kao što je rekao gospodin Babić, u Saveznoj Republici Jugoslaviji sam isto priznao na sudu sve. Organima državne bezbjednosti sam priznao sve, isto kao i vama ovdje.

Gospodin Babić, prvi put kada je došao ovdje, rekao mi je: "Dražene, možeš li da promijeniš odluku? Ne znam šta se može dogoditi, šta će biti." Ja sam rekao, zbog žrtava, zbog moje savjesti, zbog moga života, moga dijeta, moje supruge, ja ne mogu da poništim ono što sam rekao novinarki i što sam rekao u Novom Sadu. Znači, zbog moje duše, zbog mog poštenja, zbog žrtava, zbog svega. Iako sam znao da će moja porodica, moji roditelji, moj brat, moja sestra imati problema zbog toga, ja nisam to htio da poništim. Zbog svega što se desilo, jako mi je žao, ali ništa nisam mogao učiniti. Kada sam mogao, to sam i učinio. Hvala. - izjavio je Erdemović.

Izvor:   Faktor

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter. Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected]

Vezani članci

Iz kategorije