Kad su u pitanju arheološka istraživanja na prostoru Federacije BiH, kako je istakao Ante Vujnović, direktor Zavoda za zaštitu spomenika FBiH, zakonska legislativa je različita i određena je kantonalinim zakonima o zaštiti kulturno-historijske naslijeđa u onim kantonima koji su ih usvojili, a svaki kanton ima svoje institucije koje se bave njihovom zaštitom.

Nedostatak svijesti

- U Federaciji BiH, Zavod za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta je nadležan za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa. Zavod je odgovoran za stručni nadzor nad radovima konzervacije, restauracije i rehabilitacije nacionalnih spomenika i provodi projekte zaštite koji se finansiraju iz budžeta Vlade FBiH. Na prostoru kantona koje nemaju svoje zakone o zaštiti kulturno–historijske baštine, primjenjuje se Zakon o zaštiti i očuvanju kulturno historijskog naslijeđa SR BiH iz 1985. godine. Za već spomenuti slučaj nelegalnih arheoloških istraživanja u Unsko–sanskom kantonu smo čuli iz medija, a kako USK ima svoj Zakon o zaštiti kulturnog naslijeđa, kao i Zavod sa sjedištem u Bihaću, Zavod za zaštitu spomenika Federacije BiH nije nadležan u konkretnom slučaju - kaže Vujnović.

Dodaje da se artefakti koji se pronađu u toku arheoloških istraživanja ili iskopavanja moraju u skladu sa zakonom dati na čuvanje u najbliži muzej koji ispunjava sve potrebne materijalno–tehničke uvjete za takvu djelatnost.

- Glavni uzroci nelegalnih arheoloških istraživanja su nepoštivanje zakonskih propisa, nedovoljna svijest o važnosti očuvanja kulturno-historijske baštine kao i crno tržište arheoloških artefakata zbog stjecanja lične finansijske koristi, nedovoljno jake institucije zaštite kulturnih dobara, ali i slab sistem graničnih kontrola krijumčarenja arheoloških artefakata - pojasnio je Vujnović.

Institucije su nemoćne

U Muzeju Unsko-sanskog kantona kažu da sve što mogu učiniti po ovom pitanju, jeste prijava policiji i dopis Zavodu za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa FBiH. Nemoćni su da učine bilo šta više, a ostalo je na institucijama koje treba da istražuju ovu vrstu kriminala.

- Ako nam neko dođe i prijavi da je vidio da se radi o nekoj trgovini artefaktima, ili da neko ilegalno vrši istraživanja i iskopavanja na lokalitetu gdje se može pretpostaviti da se nešto nalazi, naša dužnost je izaći na teren i sve prijaviti Ministarstvu unutrašnjih poslova, te poslati dopis, odnosno prijavu, Federalnom zavodu za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa", kaže Dijana Muminović- Koljić, kustos arheolog, voditelj arheološkog odjeljenja u Muzeju USK.

Dodaje kako oni u Muzeju mogu da prate neke online prodaje, ali ni tu ne mogu nešto posebno poduzeti jer osim imena, koja su često lažna, nemaju drugih informacija o tome.

- Lokalno stanovništvo, pretežno po ruralnim naseljima, često nešto pronađe i iskopa a zatim to zadrži za sebe. Da li to rade namjerno ili ne, ne znam. Nisam bila svjedok preprodaje artefekata, ali činjenica je da postoje ljudi koji se time aktivno bave, čemu u prilog govori činjenica da na društvenim mrežama postoje grupe gdje se odvija takva vrsta trgovine. Mi ćemo ostati ustrajni po ovom pitanju i nadamo se da će se stvari promijeniti u toj oblasti - poručuje Muminović - Koljić.

Amir Kadić, direktor Zavoda za kulturno naslijeđe Bihać ističe da ova pojava u regionu egzistira odavno, ali da je ona u Unsko-sanskom kantonu svedena na male grupice ljudi koji imaju neke svoje satisfakcije i hirove, što im dođe kao neki hobi pa pronađu neki artefakt i prodaju ga za malo više para i to tako krene.

- Nije to u tolikoj mjeri kao što ljudi misle, i obično su to iskopavanja na lokacijama koje nisu pod nekim evidencijama. Mi smo imali upita pojedinaca koji su tražili našu saglasnost i informaciju u vezi toga gdje bi oni mogli tako nešto čeprkati i istraživati. Sve do prošle godine kada se pojavio ozbiljniji problem i to je dignuto na malo viši nivo - kaže direktor Kadić.

Znanje i oprema

Dodaje kako su do danas imali dvije stele (kamene ploče sa ukrasnim natpisima) koje su građani pronašli u svojim njivama.

-Izuzezli smo to od njih, očistili i jedan artefakt je vraćen Općini Bužim gdje će biti izložen, a drugi je pronađen na lokalitetu Brandža u naselju Pritoka. Hvala tim ljudima koji su nas kontaktirali, onda kada su to sasvim slučajno pronašli misleći da se radi o nekom običnom kamenu - ističe Kadić.

Pojašnjava da sve vrste arheoloških iskopavanja mogu raditi samo ljudi koji se u to dobro razumiju i koji imaju profesionalnu opremu, a često su to ljudi kojima je to struka i koji su uposleni u institucijama ali im je moral slab po tom pitanju.

- Taj ko to radi ispita teren prije toga, ima opremu i uglavnom su to ljudi koji rade u nekim ustanovama i poznaju tu tematiku a zatim to na crno iskopavaju. Ovo što se desilo u Velikoj Kladuši bilo je organizirano na malo većem nivou. Dobili su saglasnot za eksploataciju mineralne sirovine i pod tim su vršili iskopavanja - kaže Kadić.