U Udruženju dijaliznih i transplantiranih pacijenata Kantona Sarajevo kažu kako se nadaju da se neće stati na tome i da će u ovoj godini biti još ovakvih transplantacija.

- Nakon više od godinu i po pauze, kada nije izvršena nijedna transplantacija čak ni sa živih donora, ovo je veliko svjetlo u tunelu koje našim članovima, koji godinama čekaju da se skinu sa hemodijalize, vraća nadu da će svi oni to dočekati. Ovdje je veliki problem svijest ljudi o doniranju organa, koji je još uvijek na niskom nivou. Udruženje radi sve što je u našoj moći, putem tribina i štandova da podstakne ljude, da prije svega počnu razmišljati o tome, i da donose konačne odluke koje će nekome sutra spasiti život. No, taj trud je uzaludan ako bolnički koordinatori ne urade svoj dio posla, a to je da razgovaraju sa porodicama preminulih. Želimo da vjerujemo da polako izlazimo iz problema, jer je 2020. krenula lijepo za naše članove i mi se nadamo da će se tako i nastaviti - kaže Amela Šiljević, predsjednica Udruženja.

U Kantonu Sarajevo 325 osoba na hemodijalizi

Prema njenim riječima, trenutno na području Kantona Sarajevo ima 325 osoba koje su na hemodijalizi. No, zbog dugogodišnje dijalize, koja im je oštetila druge organe, mnogi neće moći biti podvrgnuti transplantaciji.

Amela Šiljević

- Imamo članicu koja je 34 godine na dijalizi. U međuvremenu stradali su joj drugi organi, tako da ona nažalost ne može na transplantaciju. Hrvatska godišnje ima više od 400 transplantacija, a naša država možda sedam ili osam. Transplantacije spašavaju život, ali prave i ogromnu uštedu državi kada se osobe "skidaju" sa dijalize - dodaje Šiljević u povodu 12. marta Svjetskog dana bubrega koji će se i ove godine u Sarajevu obilježiti nizom aktivnosti kako bi se podstakla javnost na razmišljanje o doniranju organa.

Četrdesetdvogodišnji Elvir Čuzović 20 godina je na hemodijalizi. Bubrezi su mu otkazali kada je imao 14 godina, a onda mu je majka 1993. godine bila donor. Bubreg je kaže "radio" samo osam godina, pa je Elvir od 2000. ponovo na hemodijalizi.

Od posljedica hemodijalize tri puta je, ističe, bio pred amputacijom noge, koju mu je u dva navrata spasio prof. dr. Elmir Jahić iz Tuzle.

- Nemoguće je opisati zdravom čovjeku šta znači svaki drugi dan ići na dijalizu i po četiri sata biti privezan uz aparate. Samo da 20 godina svaki drugi dan idete na KCUS onako, da biste sjedili, u jednom trenutku postalo bi vam teško, a ne da vas bodu sa dvije igle. Morate paziti šta jedete, koliko pijete vode, 20 godina ne možete nigdje otići iz ovog grada, države, osim preko dana, jer su hemodijalize u drugim zemljama jako skupe. Zatvor - eto tako bi opisao svoj život – priča Elvir.

Elvir Čuzović

No, ono što se nedavno desilo na KCUS-u daje mu, kaže nadu da se konačno nešto radi i u našoj državi, te da bubrežni bolesnici više ne moraju iznositi ogroman novac izvan BiH.

- Zahvalio bi se i Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla koji je uradio pripremu za ovu kadaveričnu transplantaciju. Žena kojoj je urađena transplantacija odlično se osjeća, a to znači da imamo sve uvjete za ovu vrstu transplantacija - sjajan tim ljekara i opremu. Šta bi rekao na kraju, nego da se i ja nadam - pozivu za život - kaže Čuzović.

Ratni vojni invalid Mevludin Durić (46) šest godina je na hemodijalizi. Kaže kako su mu od posljedica rata bubrezi prestali raditi 2020. Godine 2005. sestra mu je donirala bubreg, koji je radio devet godina, da bi od 2014. ponovo morao krenuti na hemodijalizu.

Mevludin Durić

- Skinut sam sa liste za transplantaciju, jer mi je od hemodijalize stradalo srce koje sada radi samo 28 posto. Ljekari su mi kazali da prvo moram popraviti stanje srca, pa tek onda razmišljati o transplantaciji bubrega. Imam i donora, daidža je pristao da mi da bubreg, ali mi ne vrijedi kad je srce slabo. Prema mišljenju ljekara, ja sam trenutno više kandidat za transplantaciju srca nego bubrega. I pored svega ne gubim nadu - govori Durić.

Članica Udruženja je i Sanela Mujanović (41) koji je 2013. godine dijagnosticirana leukemija, a transplantacija koštane srži urađena je u Njemačkoj.

Sanela Mujanović

- Sve se desilo u ljeto 2013. kada sam došla sa godišnjeg odmora. Danima sam imala temperaturu, pa su ljekari, nakon pregleda, otkrili da imam leukemiju i to u odmaklom stadiju. Zahvaljujući dobrim ljudima u BiH, koji su se odazvali na apel za pomoć, prikupljeno je oko 250.000 eura, nađen donor u Njemačkoj, i transplantacija je uspješno izvedena. Ja sam živi primjer kako nikada ne treba odustati, jer su mi i neki ljekari kazali da neću dugo živjeti. Ali, evo me, imam porodicu, dvoje zdrave djece, supruga i živim prelijep život - kaže Mujanović.

Upornim traženjem Udruženja neki aparati zamijenjeni novim

Jedan od problema članova Udruženja dijaliznih i transplantiranih pacijenata KS je i nedostatak medikamenata, među kojima su lijekovi za zaštitu želuca, konkretno inhibitori protonske pumpe, koje sami moraju plaćati.

- Godišnje samo dva mjeseca imamo pravo na ovaj lijek. Kada je krenula inicijativa od Skupštine KS, svi su se usaglasili da se lijekovi nabave. Iz KCUS-a očitovali su se da je lijek potreban pacijentima, ali evo već godinu čekamo na to. Neko u komisiji koči sve. Neki naši pacijenti dnevno piju i po 30 tableta, a taj lijek im štiti želudac od silnih hemikalija koje unose. Problem je i lijek "mimpara". Bili smo došli do cilja da se on u KS stavi na esencijalnu listu, ali ga je Agencija za lijekove i medicinska sredstva u BiH skinula sa liste. Lijek je jako skup, samo jedna kutija od 28 tableta košta oko 390 KM, a ne može biti ni mjesec. Mnogim našim članovima je potreban, vjerujte da neki dižu i kredite kako bi ga kupili – naglašava Šiljević.

Da se ipak stvari pomijeraju sa mrtve tačke, govori i podatak da su neki aparati za dijalizu, koji su davno prešli granicu radnih sati, zamijenjeni novim.

- Upornim traženjem Udruženja neki aparati u dijaliznim centrima na KCUS-u i Ilidži zamijenjeni su novim. Po zakonu nijedan aparat ne bi smio prijeći 15.000 radnih sati. Međutim, mi smo se dijalizirali na aparatima koji su imali i više od 150.000 radnih sati. Neki su zamijenjeni i poboljšanje se odmah osjeti. Naravno, ne treba stati sve dok se ijedan stari aparat ne zamijeni novim. Imamo obećanja da će Vlada KS i u ovoj godini odvojiti novac za ovu namjenu – kaže Šiljević.