Utorak, 02.03.2021.

Život povratnika

Ismet i Alija Bajrović među prvima se vratili u Rakitnicu na Tjentištu

Ismet i Alija Bajrović

U 15-ak bošnjačkih sela i zaseoka, Ćurevo, Šadići, Rakitnica, Igorče, Perovići, Mješajići, Kruševo, Zamršten..., do sada se vratilo oko 300 porodica, koje su sa svojih ognjišta protjerane 1992. godine kada je počela agresija na BiH

Mjesna zajednica Popov Most na Tjentištu bilježi najmasovniji povratak Bošnjaka na području općine Foča.

U 15-ak bošnjačkih sela i zaseoka, Ćurevo, Šadići, Rakitnica, Igorče, Perovići, Mješajići, Kruševo, Zamršten..., do sada se vratilo oko 300 porodica, koje su sa svojih ognjišta protjerane 1992. godine kada je počela agresija na BiH.

- Već u augustu 1992. godine sva bošnjačka sela na ovom području bila su zapaljena. Jedan dio Bošnjaka iz okolnih sela, iz Borča i Gacka bili su na planini Trebavi do oktobra. Zahvaljujući Zaimu Beševiću, komandantu bataljona Sutjeska, u četiri-pet tura, oko četiri hiljade žitelja civila prebačeno je na slobodnu teritoriju Igmana. Bilo je puno starih i iznemoglih, koji su idući prema Jeleču kako bi se spasili, upali u četničke zasjede i ubijeni. Za neke se ni danas ne zna trag - govori na početku razgovora stanovnik ovog kraja Ismet Bajrović (75).

Ismet se zajedno sa suprugom Alijom (70) među prvima početkom 2000. godine vratio na svoju zemlju u selu Rakitnica. Očistili su zgarište, a onda polako, kažu, svojim sredstvima počeli praviti kuću i čistiti zaraslo zemljište.

Sa komšijama Srbima žive u slozi

Danas, 19 godina poslije, uživaju u plodovima svoga rada. Obrađuju zemlju, siju pšenicu i heljdu, uzgajaju povrće i voće, a plodovima koje na jesen ubiru pomažu i djecu, familiju, prijatelje.

Prisjećajući se prve godine povratka Ismet nam otkriva kako nije bilo svejedno vratiti se tamo odakle je 1992. godine svako bošnjačko uho protjerano ili ubijeno.

- Ja i supruga došli smo u Rakitnicu kada je organizovan prvi povratak. Od kuće smo jedino zatekli zidove. Drugi put kada smo došli, ni zidova nije bilo, a na imanju smo zatekli Srbe kako kose travu. Nisam ih poznavao, a kasnije smo saznali da je općinska vlast u Foči Srbima koji su došli od Ustikoline i Jabuke, podijelila zemlju Bošnjaka, misleći kako se mi više nikada nećemo vratiti - priča Ismet.

Danas Bošnjaci i Srbi u ovoj mjesnoj zajednici ponovo žive zajedno i međusobno se pomažu. Ismet kaže kako do sada nikada nije čuo da je neko od Bošnjaka povratnika sa područja Popovog Mosta imao problema sa komšijama Srbima.

- Ljudi su shvatili da je rat iza nas i da treba krenuti dalje. Ponekad nam navrate i političari iz oba entiteta, dođu, pitaju kako je živjeti, ima li problema, a mi im svojim primjerom pokazujemo kako je zajednički život moguć, samo oni trebaju odraditi svoj dio posla, učiniti sve da država funkcioniše i da ljudi bolje žive - govori Bajrović.

Iako život seljaka, naročito povratnika, nije nimalo lahak, Ismet i Alija se ne žale. Kažu, ko ima zemlje i hoće raditi, za njega nema zime. Njih dvoje najbolji su primjer toga. Radni dan im počinje oko četiri-pet sati ujutro, a završava kasno uvečer, oko 22.

Na kuću i okućnicu, koja se nalazi u blizini rijeke Hrčavke, milina je pogledati.

Kraj je jula, pa se u vrtu iznad i ispod kuće već naziru prvi plodovi paradajza, paprika, krastavaca, tikava, kupusa, pečenjaka... Alija nam se hvali kako već uveliko bere buraniju, krompir, bijeli i crni luk, mrkvu, a već sadi drugu turu graška.

U voćnjaku stabla krušaka, jabuka, oraha, šljiva, trešanja, a uz ogradu grmovi aronije, kupine, maline, ribizle...

- Uživam biti u vrtu ili voćnjaku. To sam naslijedila od svoje nane i majke koje su me naučile svemu što danas znam oko zemlje. Nije lahko raditi na zemlji, ali ako volite i ako se potrudite, ona će vam višestruko vratiti. Nema ništa ljepše kad ugledate plodove svoga rada, a ja ih svaki dan gledam. Kraj jula je vrijeme kad najviše gledam u nebo i molim dragog Allaha dž. š. da ne bude tonje i grada, ali valjda neće. Ova godina je bogata, voće i povrće je rodilo, pa će biti i zimnice – hvali se Alija.

Ljubav prema pčelarstvu i ribolovu

Iznad loze koja se savila od još zelenih, ali punih grozdova grožđa, mjesto je za Ismetove ljubimice – pčele. Nadaleko poznati pčelar, koji se ovim hobijem bavi više od 30 godina, otkriva nam kako trenutno ima oko 20-ak košnica.

- Moj punac se bavio pčelarstvom, a mi smo samo nastavili njegovim stopama. Nisam pčelar kako bih prodavao med. Pčele su moja ljubav, nešto što me opušta i čini sretnim. Tjentište je raj za pčele jer je ovdje priroda netaknuta. Borova šuma, nepregledni čairi puni raznovrsnog ljekovitog bilja, odlični su za ispašu pčela. Zato je i med vrhunski – naglašava Bajrović.

Osim što je pčelar, Ismet je i dugogodišnji vrsni ribolovac. Kaže kako nema rijeke i jezera u BiH na kojima nije bio, a sa mnogih od njih vratio se s punim ruksakom.

- Onaj ko je jednom zabacio i iz vode izvukao ribu, taj više ne pušta štap iz ruke. Tako je i sa mnom. Kad završim sve poslove oko zemlje i namirim pčele, onda se prihvatim štapa i ruksaka, odem do Hrčavke i Sutjeske, pecam, uživam u prirodi, šumu rijeke, čistom zraku. Šta zdrav čovjek može poželjeti više - kaže Ismet Bajrović.

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter.
Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected].
Vezani tekstovi
Više iz kategorije
Najnovije Najčitanije Na vrh