Naslikana 1642. godine, "Noćna straža" je najpoznatija Rembrandtova slika. Izložena je u Rijksmuseumu u Amsterdamu, a Ida i njen tim, temeljno su je istražili u okviru najvećeg konzervatorskog projekta "Operacije Noćna straža" koje je ikada poduzeto za neko Rembrandtovo djelo.

Mapiranje rendgenske difrakcije praha otkrilo je neobično prisustvo olovnog formata u nekoliko područja slike. Do sada, ovo jedinjenje nikada nije prijavljeno u uljanim bojama. Ida i njen tim, istraživanja i rezultate, objavili su u "Angewandte Chemie", jednom od najstarijih i najprestižnijih svjetskih časopisa o hemiji.

Ida Fazlić rođena je i odrasla u Brčkom. Dodiplomske studije u konzervaciji i restauraciji kulturno-historijskog naslijeđa započela je 2014. godine na Akademija likovnih umjetnosti i Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu. U toku svog dodiplomskog školovanja volontirala je u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine, Umjetničkoj galeriji BiH, i Historijskom muzeju BiH.

Kroz takvu praksu, prikupila je važna saznanja i vještine u polju konzervacije raznih materijala, poput drveta, papira, kamena i štafelajnih slika. Pri tome, najviše joj se svidio rad na slikanim djelima, zanimale su je hemijske i fizičke reakcije koje rezultiraju degradacijom slika.

U intervjuu za Anadoliju, Ida Fazlić, govorila je o detaljima israživanja na Rembrandtovoj slici, s kojim bh. umjetnikom se konsultovala tokom istraživanja, o svom internacionalnom iskstvu, ali i zašto bi voljela proučavati bh. kulturno – historijsko naslijeđe.

Zbog nastavka školovanja, preko Sarajeva, Venecije i Beča dospjeli ste do Francuske i Holandije gdje trenutno radite doktorski. Koliko je to domaće i internacionalno iskustvo imalo učinka u Vašoj nadogradnji, prije svega kao čovjeka, a onda i kao naučnika?

Odlazak na dodiplomske studije u Sarajevo je za mene predstavljalo prvi susret sa velikom sredinom i mogućnostima koje ona nudi. Nakon Sarajeva, odselila sam se u Veneciju na master studije gdje sam pored univerzitetskog školovanja, imala priliku da naučim i unaprijedim strane jezike, te da kroz njih upoznam ljude iz cijelog svijeta. Trenutno sam na doktorskim studijima u

Francuskoj te jako često odlazim u Holandiju na stručne razmjene. Smatram sva ova iskustva vrlo važnim, jer svaki dan izlazim iz zone komfora i iz onoga što mi je poznato u nepoznato. Tako rastem i napredujem iznova, kako profesionalno tako i lično.

Vi ste konzervator i restaurator, tačnije, produžujete život starim vrijednostima. Mnogo je odgovornosti na Vama. Kako se nosite sa tim?

Da, konzervatorski rad zahtijeva puno brige i odgovornosti za vrlo vrijedne predmete. Na sreću, postoji niz etičkih pravila i standarda kojih se konzervatori trebaju pridržavati. Smatram da je to najbolji i najsigurniji način rada i nošenja sa odgovornosti koju taj rad nosi.

U toku dodiplomskog školovanja volontirali ste u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine, Umjetničke galerije BiH i Historijskog Muzeja BiH. Šta ste naučili u ovim institucijama kulture, i šta ste naučili o njima – koliko se tu zapravo krije blaga i tajni našeg kulturno – historijskog naslijeđa?

Za mene su to bila važna iskustva pri kojima sam najviše naučila o radu u konzervaciji ali i o neizmjerno vrijednim predmetima bh. baštine. Jako bih voljela u budućnosti naučno istraživati neke od tih predmeta sa ciljem razumijevanja njihovog trenutnog sastava i stanja, te unapređenja konzervatorsko-restauratorskih tretmana kako bi se očuvali za generacije nakon nas.

Pomogli ste u otkrivanju tajni jedne od najpoznatijih umjetničkih djela Rembrandta "Noćna straža". Šta ste zapravo otkrili, i kako je uopšte došlo do ovog angažmana?

- Prvi put u historiji uljanih slika smo otkrili prisustvo olovnog formata – produkta reakcije olova, koji može doći iz pigmenta ili sikativa i mravlje kiseline koja može poticati iz reakcije sušenja ulja. Informacije koje smo dobili o prisustvu olovnog formata u sastavu “Noćne straže” su nam iznimno važne za bolje razumijevanje Rembrandtove recepture i tehnologije slikanja, kao i razumijevanja trenutnog sastava i stanja slike nakon 400 godina postojanja. Smatramo da je prisustvo olovnog formata povezano sa Rembrandtovom recepturom koju je koristio kako bi ubrzao sušenje slikanih slojeva "Noćne straže", posebno debelih i svijetlih nanosa impasta koji su za Rembrandta specifični.

Informacije o prisustvu ove olovne supstance doprinose ne samo našem općem poznavanju slikarske tehnologije jednog od najvažnijih umjetnika ikada, već i navode konzervatore da unaprijede svoj tretman slike prema njenom sastavu. U projekt sam uključena kroz samu tematiku mog doktorskog rada koje je povezano sa ciljevima istraživanja u sklopu Operacije "Noćna straža. Također, moji mentori i kolege su me nesebično uključile u ovaj projekat".

Da li ste, dok ste volontirali u Umjetničkoj galeriji BiH (UGBiH), pronašli zanimljiva djela koja po svojoj kvaliteti zaslužuju svjetsku slavu, i ako da, koja su to?

- Tokom volonterskog rada u UGBiH imala sam priliku raditi sa rijetkim i izuzetno vrijednim primjerima grafika Mersada Berbera. Iako su možda njegova kasnija djela privukla više međunarodne pažnje, djela iz njegovog ranog stvaralačkog doba, urađena kombinovanom tehnikom u velikom formatu, te inspirisana renesanom i Art Noveau, poput "Omaža Velaskezu", 1973-1976, su mi bila posebno zanimljiva.

Koliko pratite rad bosanskih slikara, i koga biste mogli uporediti sa svjetskim velikanima, i zašto?

- Jako često razgovaram sa Safetom Zecom, čije metode i materijale slikanja upoređujem sa informacijama dobijenim kroz svoje istraživanje, između ostalog, i na "Noćnoj straži". Kad razgovaram sa njim, pitam ga ono što bih pitala samog Rembrandta da imam priliku, jer znam da posjeduje ogromno znanje i vještine slične onima koje je posjedovao i Rembrandt.

Nakon Rembrandta čije slike biste voljeli istražiti i zašto? Zapravo šta biste voljeli istraživati?

- Privlače me Da Vinčijeva djela. Smatram da od njega možemo puno naučiti kroz samo historijsko istraživanje i interpretiranje njegovih rukopisa koji sadrže fundamentalne principe nauke i tehnologije. Bilo bi zanimljivo pristupiti i njegovim djelima na sličan način, te istražiti njihov sastav i trenutno stanje. Možda se, kao i za Rembrandtovu "Noćnu stražu", iznenadimo sastavom.

Bosni i Hercegovini nedostaje stručnjaka poput vas. Stranci sigurno bolje plaćaju, no gdje sebe vidite – u svjetskim muzejima i galerijama, ili u domaćim. Ili je moguće biti i tamo i ovamo?

- Voljela bih doprinijeti razvoju nauke u konzervaciji u BiH kroz rad u domaćim institucijama, ali smatram da prije toga imam još dosta toga za naučiti od stranih stručnjaka, nadam se kroz post-doktorske studije u nauci o naslijeđu.

Šta vaše strane kolege najviše zanima o BiH, koliko su upoznati sa kulturom i historijom naše zemlje?

- S obzirom na to da moje kolege, koje su također moji prijatelji, i ja, dosta vremena provodimo družeći se van posla, te da često za nas pripremam bosanske specijalitete, jako ih zanima naša gastronomija. Također, skoro svi su upoznati sa našom tradicijom ispijanja bosanske kafe. Mogu reći da nas je ova tradicija nekako zbližila kroz druženja u mom domu uz kafu i rahatlokum. Nekima od njih sam simbolično darovala bosanski set za kafu kako bi ovu tradiciju nastavili sa svojim porodicama i onda kad nas poslovni putevi odvedu na različite strane svijeta.