Za Duvnjakom je ranijih godina bilo na snazi više potjernica, mahom zbog prevara, a sudilo mu se i zbog falsifikovanja novca i dokumentacije.

Prije tri godine dobio je pola godine zatvora u Općinskom sudu Mostar, za dva nova nedjela.

Naime, nakon što je izišao iz zeničkog zatvora, gdje je bio zbog ranije počinjenih krivičnih djela, obilazio je porodice svojih dojučerašnjih robijaških cimera i lažno se predstavljajući kao Damir Akrap, uposlenik Ministarstva pravosuđa u Sarajevu, čiju je iskaznicu i pokazivao, uzimao novac obećavajući razne pogodnosti njihovim članovima iza rešetaka, pisao je tada Večernji list.

Za Borisom Duvnjakom je bila raspisana potjernica i zbog prevare i krivotvorenja isprave, pa je uhapšen na graničnom prijelazu u Bosanskoj Gradišci pri ulasku u BiH. Za njim je potjernicu tada raspisao Osnovni sud u Mrkonjić Gradu jer je još 2003. prevario svoju tetku Katinku Mihajlovski iz Hrvatske i još nekoliko rođaka kako bi prilikom diobe imovine po oporuci rasprodao zemlju.

On je krivotvorio ispravu notara iz Hrvatske i potpis svoje tetke na punomoći kako bi mogao sudjelovati u dijeljenju imovine svoje rodbine uime tetke. Na osnovu te punomoći u njeno ime prodao je zemlju u Mrkonjić Gradu i tako neovlašteno zaradio oko 25.000 maraka. Osim tetke, tako je prevario i ljude kojima je prodao zemlju jer se kasnije ispostavilo da je ta prodaja nelegalna.

Duvnjaka je i Tužilaštvo BiH optužilo 2008. zbog krivotvorenja novca i dokumenata. Prema toj optužnici, on je u Sanskom Mostu, u prostorijama PTT poslovnice Vrpolje, te u Kupresu, u prostorijama Nove banjalučke banke, poslovnica Šipovo, koristeći se lažnom ličnom kartom zamijenio ukupno 23 novčanice u apoenima od 100 američkih dolara za koje je znao da su lažne.

Bio je hapšen i 2010. jer je pobjegao iz zeničkog zatvora, gdje je izdržavao kaznu zbog utaje poreza i krivotvorenja isprave u Bugojnu.

Lažno se predstavljao i u Istri, u ljeto 2013., kao hrvatski veteran s prebivalištem u Splitu te varao svećenike tvrdeći da je kum Ante Gotovine.

Prvo bi od svećeniku u crkvi tražio da se ispovjedi, a potom i novčanu pozajmicu, navodeći da ga je krstio general Gotovina.