Srpski secesionisti su ove nedjelje proslavili 30 godina od stvaranja Republike Srpske u Bosni kao "nacionalni dan", u slavu nacionalističkog projekta Velike Srbije i bivših lidera optuženih za ratne zločine protiv čovječnosti i genocida. To je prkos centralnoj državi, na radost populista i zadovoljstvo propagandista.

Negatori genocida

Dakle, 9. januar bi trebao biti praznik u Bosni i Hercegovini. Čak bi trebao biti "nacionalni praznik" prema Miloradu Dodiku, političkom liderom i glavnom secesionisti Republike srpske u Bosni (RS), jednog od dva entiteta u Bosni i Hercegovini. 

Iz svog petparačkog glavnog grada, snagator iz Banja Luke se ove godine potrudio da 30-godišnjicu stvaranja RS obilježi sa: tri dana komemoracija, vojno-policijske parade, demonstracija snage i pozivnicama upućenim diplomatama autoritarnih zemalja – Kine i u prvom redu Rusije, raspiriteljima mržnje, nostalgičnim negatorima, nižerazrednim europarlamentarcima.

Datum i komemorativna strka nisu, nažalost, novost jer već 30 godina nacionalisti obilježavaju taj dan. Međutim, ove godine je teško ne protumačiti da učešće na ovom događaju znači eksplicitnu podršku secesionističkom projektu čiji je nosilac Milorad Dodik, koji prijeti miru i stabilnosti cijelog regiona.

- Nema slobode za srpski narod bez nezavisne države - izjavio je Dodik ove nedjelje pod oblačnim nebom u Banjoj Luci. Već godinama, on često daje gromoglasne izjave protiv "nemoguće države", centralne države Bosne i Hercegovine, koja, po njemu, treba da se "raspadne". Toliki udarci raduju populiste i hrane propagandiste.

Posljednjih mjeseci, on je tražio da se povuku određene ovlasti koje pripadaju centralnoj vlasti, koje su nažalost jako slabe i na izdisaju 26 godina nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma. U decembru, Parlament RS je dao 6 mjeseci Vladi entiteta da organizira legalan odlazak iz tri krucijalne centralne institucije: vojska, pravda i porezi. Iako entitetski zakon ne može staviti van snage zakon centralne države. Svidjelo se ili ne onima koji kritikuju katastrofizam jednih ili koji ismijavaju aktivizam drugih , secesija je u toku.

Granice ispisane u krvi

U takvoj klimi treba vidjeti ovu usiljenu komemoraciju 30 godina RS. Ona prati linije projekta Velike Srbije Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića. 30 godina nakon početka rata, koji je završio smrću više od 100 000 ljudi i dva miliona raseljenih, Bosna ostaje jako slaba poveznica na Balkanu koji je postao teren za uticaj iliberalnih režima i ekstremne desnice. Ako ste još u nevjerici, dovoljno je pogledati slike militantnih hordi koje slave ovog vikenda 30 godina RS, naročito u gradovima gdje je etničko čišćenje ostavilo hiljade mrtvih. Neki su išli tako daleko da su čak uzvikivali u čast Karadžića i Mladića, političkog i vojnog lidera Srba u Bosni optuženih za zločine protiv čovječnosti i genocid, posebno za masakr u Srebrenici 1995. godine, i koji su danas u zatvoru.

Iako su centralne vlasti proglasile 9. januar neustavnim, ovaj "nacionalni dan" drag Miloradu Dodiku, validira projekat Velike Srbije. 9. januara 1992. godine, iako je govorio da se bori protiv secesionista, Radovan Karadžić je proglasio "Republiku srpskog naroda Bosne i Hercegovine". Ova Republika, čiji je jedan dio granica ispisan krvlju, je potvrđena u Dejtonskom mirovnom sporazumu. Više u ime mira i stabilnosti, nego u ime pravde i koherentnosti. 

Bili bismo slijepi i neiskreni ako bismo samo krivili secesioniste i nacionaliste koji nikada nisu napustili Balkan, a koji je blizu Evropi tako indiferentnoj spram njihove sudbine. Jer nakon Dejtonskog sporazuma, Evropljani su povećali razočarenje, podjele i pogreške. Do te mjere da su igrali igru autoritarnih režima koji su preuzeli posao. EU koja tvrdi da želi da se oslobodi svakog tutorstva, ponekad jadikuje da je prezrena od Rusa i napuštena od Amerikanaca, suočava se sa kolosalnim poslom. To bi mogla biti jedna od osnovnih linija mape puta za francusko predsjedavanje Evropskom unijom. U najmanju ruku, potrebno je da se demantuju optužbe o indiferentnosti.

(Originalni tekst možete vidjeti ovdje)